Dugotrajnim pljeskom Grad se oprostio od barda hrvatskog glumišta, gospara Miše Martinovića. Kazalište Marina Držića ovog je petka bilo ispunjeno emocijama i sjećanjima na našeg glumačkog velikana, za kojega je upriličena komemoracija. Gospar Miše obilježio je svoje vrijeme brojnim stranicama ispisanim ostvarenim ulogama, bujicom likova koje je utjelovio te su njegovi tragovi duboko utisnuti u spoznaje onih koji ostaju iza njega da bi ih sačuvali. Imao je izniman stvaralački život te je bio umjetnik magičnog umjetničkog nerva.
Velika hrvatska dramska umjetnica, dugogodišnja glumačka partnerica Miše Martinovića, Milka Podrug Kokotović, pozdravila se od ‘svog Miše Martinovića’ kroz suze, ali i brojne uspomene.
-Umro je MIše Martinović. Moj Miše Martinović. Glumac, veliki glumac. Ne mogu vjerovati. Otišao je prebrzo, zvali su ga da još igra i mogao je. Nepojmljivo je i ne mogu prihvatiti, nisam ga vidjela slabog, možda bolje. Sad mi se vraćaju parcele po parcele, ali… Bio mi je kao brat, prijatelj, partner, svađali smo se, grozno, vikali jedno na drugo. On je bio tvrdoglav, a ja još tvrdoglavija. Prekinula bi’ probu i otišla bi’ mu kući. To je bio i moj dom. Miše je vladao, on je jedinac, razmažen, to sam mu pljuskala u oči. Kad sam došla u Dubrovnik, dočekao me u Gružu. Nizali smo probu za probom, a u pauzama smo bili kod tete Anice i babe Perice. Ako mi je nešto bilo teško i ako sam bila bolesna, sve sam tamo iskrcavala, sve su shvaćali – istaknula je Podrug Kokotović.
Svaki put kad bi na sceni ponovno postavljali predstavu, uvijek bi, prisjetila se Podrug Kokotović, bila svađa. Sjetila se premijere Ekvinocija kada je ona bila u ‘neviđenoj tremi’ i šetala je ‘amo tamo’, a Miše je u miru spavao pod jednom lampom.
-Rekla sam mu tada ‘budalo jedna’. Tako je iza sna došao na scenu. To su njegove famozne finese. Sve je bilo za Oskara, briljantno i divno. Ne mogu uopće zamisliti da je otišao, sve mi se sada vraća. Tek ću sad počet’ škafetine vadit’ i mislit’ na njega – istaknula je u dirljivom govoru Milka Podrug Kokotović.
Ravnatelj Kazališta Marina Držića Paolo Tišljarić naglasio je kako je gospar Miše beskrajno zadužio kazalište, naš Grad i nacionalnu kazališnu scenu. Godine 1950. zaposlio se u KMD-u, a u mirovinu odlazi 1989.
-Od Ruskog pitanja do Vojnovićevog Sutona ostvario je svoje umjetničke vrhunce te nosio repertoar dubrovačkog kazališta – rekao je Tišljarić istaknuvši kako je bio kazališni bard te jedan od najvažnijih umjetnika u povijesti dubrovačkog i hrvatskog teatra.
Intendantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ruždjak Podolski rekla je, među ostalim, kako ne postoji dubrovački trg, ulica, tvrđava koju Miše Martinović nije obilježio veličanstvenošću svojeg glumačkog umjeteonstva.
-Gospar Miše Martinović ostat će zapamćen kao nositelj klasičnog repertoara Igara: Držića, Vojnovića, Shakespearea, ne libivši se ni pučkog odraza Grada u kultnoj ‘Kafetariji’, niti avangardnih iskoraka u Parovom ‘Areteju’, sveudilj ostajući najvjerniji iskazu dubrovačke tradicije. Pored glumačkog poziva, gospar Martinović bit će zapamćen po ustrajnom radu na očuvanju dubrovačkog govora. Kreacije Miše Martinovića ubrajaju se u antologijski zbir dramskog programa Igara, postavivši trajne zasade ambijentalnog teatra kojem Igre streme i dalje. Gospar Miše Martinović ostat će vazda inspiracijom za nove naraštaje koje se mogu ogledati u njegovom vedrom duhu, posvećenosti, profesionalizmu i dječjoj zaigranosti – istaknula je Ruždjak Podolski.
Gradonačelnik Mato Franković naglasio je kako je Miše Martinović bio jedan od najvećih, doajen dubrovačkog teatra, velikan hrvatskog glumišta, strastveni zaljubljenik u dubrovačku pisanu riječ.
-Glumac koji se rađa jednom u stotinu ljeta. Glumački gigant. Nevezano uz njegov profesionalni rad, čak i najneupućenijim očima i ušima Miše je morao predstavljati utjelovljenje dubrovačkog duha koji se ne da razložiti nekome tko nije upućen. Životna iskustva od mladosti su oblikovala njegove stavove i razmišljanja. Bio je istinski domoljub i praktični vjernik, subrat franjevac. Volio je Hrvatsku i Dubrovnik. Nije dugo izdržao biti od Grada udaljen ni kad se zbog angažmana u Gavelli preselio u Zagreb, brzo se vratio u Grad. 1955. debitirao je na Dubrovačkim ljetnim igrama. Njima je uz teatar dao sve do svoga umjetničkog bića. Na Igrama gospar Miše igrao je sve od Držića, Vojnovića, Shakespearea. Godišnje bi utjelovio do pet uloga, a na Igrama ih je odigrao 170. ‘Zato nikad nisam imao vremena za snimanje filmova, rekao je jednom. Iako je njegova uloga brica Dubrovčanina u Malom mistu u svemu antologijska. Privlačila ga je ambijentalnost Bunićeve i Gundulićeve poljanje i ostalih lokacija otvorenih dubrovačkih prostora. Upravo su se ti jedinstveni lokaliteti nametnuli kao zaštitni znak Igara. Gospar Miše je bio snažan zagovornik kvalitete u teatru. Bio je istinoljubiv i izravan. Nikada se nije ustručavao izraziti svoje mišljenje. Veliki umjetnik, snažnog stvaralačkog poriva, jedan od posljednjih dubrovačkih gospara. Hvala na svemu, adio vam gosparu – poručio je gradonačelnik Franković.
Dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić rekao je kako se opraštamo od velikog dubrovačkog i hrvatskog umjetnika.
-U ovakvim tužnim trenutcima prisjećamo se jedinstvenog života našeg dragog sugrađanina, istinskog umjetnika i dobroga čovjeka – rekao je te se prisjetio kako je gospar Miše svoju prvu ulogu odigrao u zatvoru, gdje je proveo dvije i pol godine. Od izlaska, sve ostalo je kazališna povijest, a iza sebe je ostavio 120 uloga i opus glumca snažno vezanog za svoj grad i njegovu pisanu tradiciju.
-Bio je umjetnik koji je volio glumu i režiju, umjetnik koji je volio ljude i uvijek bio ugodno društvo svima. Ostavio je iza sebe veliko djelo i trajne uspomene. Dragi gosparu Miše, neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko volio – rekao je župan.