‘Dubrovnik Pacemaker’ urbana je adaptacija jednako tako urbanog imena koju je projektni tim studija ‘roman vlahovic’ osmislio u 2011. godini.
Prije šest godina, projektni tim u sastavu Josip Mičetić, Miro Roman, Luka Vlahović promišljao je nešto o čemu se danas uvelike priča – rasterećenju gužvi u neposrednoj blizini Grada, kontakt zoni tik do gradske jezgre.
Tim poodom, ovog četvrtak održano je i predavanje u organizaciji Društva arhitekata Dubrovnik, u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, a projekt su okupljenima predstavili Luka Vlahović i Ivan Viđen.
Već prije za DuList je Vlahović ispričao priču o ovom nagrađenom projektu, nacrtu koji bi se prostirao na 23 500 metara četvornih a večeras smo mogli čuti pitanja poput kako nadograditi urbanitet prezerviranog povijesnog grada bez kompromitiranja njegove vitalnosti i kapaciteta za uključivanjem različitih životnih stilova u njegovo tkivo.
Projekt ‘Dubrovnik Pacemaker’ vođen je idejom balansiranja između suživota radikalne promjene i radikalne stabilnosti. Radikalna promjena nužna je u gradu u kojem je svakodevni život otežan faktorima poput neadekvatne infrastrukture, nedostatka javnog prostora i izuzetno visokim priljevom posjetitelja, dok je istodobno potrebno očuvati nemjerljivu vrijednost kulturnog dobra starog Dubrovnika.
Dubrovnik renesansnog 15.i 16.stoljeća postoji kao snažna trgovačka sila, svjetska metropola; danas ga, pod UNESCO-vom zaštitom raspoznajemo kao jedan od najvećih svjetskih muzeja. Dubrovnik sutrašnjice više nije percipiran toliko jednoznačno, on sada prelazi granice Zidina i postaje suvremeni grad oplemenjen velikim muzejom.
Osnovna tema projekta “Dubrovnik pacemaker” realizira se putem koncepta “implantata”. Implantat kao nevidljivi element ugrađen u tkivo grada nastojat će poboljšati ritam (srca) grada, rješavati problem nagle gustoće povezivanjem i kretanjem kroz grad. Implantat uspješno manipulira i transformira postojeće neadekvatne dijelove grada, dok mu je osnovni mehanizam skriven. Projekt “Dubrovnik pacemaker” u stvarnosti je infrastrukturno usmjeren projekt koji pruža radikalno promišljanje gradskog jarka, Zidina i kontaktne zone. Povijesni kontinuitet pruža uvid u stalne mijene na području ispod Zidina: renesansni obrambeni jarak za vrijeme Austrougarske pretvoren je u današnji prometni pojas, čime je narušen ambijent Zidina. “Dubrovnik pacemaker” predviđa potpunu afirmaciju navedenog prostora pretvarajući ga u nadgradnju skrivenog implantata u pojas zelenila- park “Dubrovnik cooler”.
Inače, ‘Dubrovnik Pacemaker’ dobio je posebno priznanje na EUROPANu 11.
– U tom razdoblju smo još uvijek bili na fakultetu, prijavljivali smo se na mnoštvo natječaja, pa tako i EUROPAN, natječaj za mlade arhitekte do 30 godina. Bilo nam je to jako zanimljivo, a nudili su kao podlogu stotinjak lokacija po cijeloj Europi. Jedna od njih je bila Dubrovnik, za kojeg se nismo ispočetka odlučili. Radilo se o zahtjevnom projektu u gradu o kojem nitko od nas ne zna dovoljno da bi se upustio u tu avanturu. ‘Okrenuli’ smo na Norvešku no ipak nakon početnog pokušaja, vratili Gradu i ostali četvrti. Mislim da je ukupnih prijava za sve projekte bilo više od tisuću, a preko 500 za Dubrovnik, oko 200 predanih radova samo za Dubrovnik. O problemima grada, gužvama i sličnim stvarima znali smo otprilike po vijestima, no pravu srž nam je tek trebao netko objasniti. Dobili smo preporuku da kontaktiramo povjesničara umjetnosti Ivana Viđena, koji je cijelu priču posložio tako da mu ne možemo nego iznimno puno zahvaliti. Ispričao nam je priču o svakom djeliću oko grada, gdje se što nalazi i za što je služilo. Da nije bilo njega uopće ne bismo ‘pokapirali’ što raditi i kako pokrenuti ‘Dubrovnik Pacemaker’. Imali smo sjajnog vodiča. Slušali smo ga satima i onda nam je sve postalo jasnije – tada nam je kazao Vlahović.
Osnovna tema projekta, inspiriranog Lazaretimarealizira se putem koncepta ‘implantata’, nevidljivih elemenata ugrađenih u tkivo grada. oni, kako su autori zapisali na svojoj stranici, će nastojati poboljšati ritam (srca) grada, rješavati problem nagle gustoće povezivanjem i kretanjem kroz grad. Projekt ‘Dubrovnik pacemaker’ u stvarnosti je infrastrukturno usmjeren projekt koji pruža radikalno promišljanje gradskog jarka, zidina i kontaktne zone.
Što projekt obuhvaća?
– Projekt obuhvaća dodirnu zonu oko zidina, potez ulaska u Grad, a obuhvaća u ideji rasterećenja kompletnu infrastrukturu, probleme ulaska u grad, promet… Promišljali smo sve od Gruža do aerodroma. To je bio ključ – kako maknuti svu tu količinu ljudi ili im dati zonu predulaza u grad, riješiti zonu zidina. Ako riješite problem prometa u Dubrovniku, riješili ste sve. Recimo da su ovi dodatni sadržaji, u odnosu na glavnu ideju projekta, manje važni. Jednostavno je – rasporedili bismo ulaske u Grad tako da se sva tri ulaza jednako koriste – autobusi iz Gruža odlaze na Bužu, s aerodroma na Ploče, a lokalni promet usmjerava se na Pile – napominje Vlahović, a mi dolazimo i do ‘Dubrovnik coolera’.
Sa stranice studija ‘roman vlahović’ saznajemo kako se prostor obrambenog jarka, odnosno parka u Pilama izmicanjem postojećeg prometa transformira u park ‘Dubrovnik cooler’. On je završni pokrovni sloj implantata u vidu parka. Zelenilo oko Zidina funkcionira kao cezura prije ulaska u grad, ono je mjesto opuštanja i, kako su naveli autori, ‘oplemenjuje grad dajući dignitet monumentalnosti zidina, te omogućuje neometano promatranje i okupljanje posjetitelja tik prije ulaza u grad’.
Nekad 40 dana, danas 40 sekundi
– Radi se o mjestu gdje ćete se doista, osim nekoliko trenutaka stati o odmoriti se, čak i fizički rashladiti. Park ‘Dubrovnik cooler’ nije samo odmor, on postaje dio aktivacije kvalitete života i izvan zidina, a u neposrednoj blizini Grada – pojašnjava dalje Vlahović. Dolazimo do inspiracije Lazaretima kao ‘ključnog infrastrukturnog elementa renesansnog Grada’.
– Lazareti su označavali ‘čekaonicu’, zadržavanje ulaska u grad. Tom idejom, mi smo stvorili odmaralište prije ulaska u staru gradsku jezgru, uz minimalnu intervenciju, te osnovnu strategiju implementiranja. Kao što se nekad čekalo 40 dana na ulazak u grad, današnji utilitarni infrastrukturni elementi svojom efikasnošću maksimalno smanjuju količinu vremena potrošenog u njima, odnosno, 40 sekundi – pojašnjava inspiraciju ovim važnim dijelom Grada. Za kraj, dodaje i to kako je projekt ‘Dubrovink pacemaker’ jako vodio računa o mjerilu i važnosti grada, kojeg više ne promatra kao zatvorenu i arhiviranu cjelinu grada-muzeja, već promišlja koncept muzeja u gradu te afirmira ‘grad izvan grada’.
– Htjeli smo aktivirati, uz nužan razvoj, infrastrukturu, prirodu i poticanje sadržaja u njoj, te afirmaciju zidina te tako stvoriti zaokružen projekt. Odnosno, stvorili smo sjajnu podlogu za neki budući projekt, dodajući identitet Gradu, stvarajući nove gradske prostore – zaključuje Vlahović. Za kraj, vrijedi dodati i jednu zanimljivu činjenicu – u ovih šest godina, otkad postoji ‘Dubrovnik pacemaker’, za ovaj relativno lako izvediv projekt, kojeg krasi i priznanje, autore iz Grada Dubrovnika nikad nitko nije kontaktirao niti pokazao zainteresiranost za isti… Do večerašnjeg predavanja.
U galeriji svakako pogledajte koncept projekta te kako je bilo ovog četvrtka na njegovom izlaganju.
MNJ