Japanka Mari Sekizaki prvi je put posjetila Dubrovnik 2015., i od tada mu se vraća, čak nekoliko puta godišnje, no samo na proljeće ili tijekom jeseni. Priznaje kako joj ljeto u Gradu nije najdraže, prvenstveno zbog gužvi. I svaki put boravi skoro mjesec dana, najčešće u povijesnoj jezgri. Jedno od značenja njenog imena na materinjem joj jeziku jest ‘istina’. A neupitna je istina ta da je Mari, koja inače živi i radi u Tokiju, ne samo ljubiteljica, već i velika promotorica Dubrovnika. Proputovala je puno država svijeta, ali je u našem Gradu pronašla sve što joj je potrebno za dobar odmor.
— Svaki put se osjećam kao da dolazim u svoj drugi dom – naglasila je. Kao jedan od glavnih razloga zašto voli Dubrovnik navodi – more.
Ljubav prema ajvaru
Naš razgovor otvorili smo s neizostavnom temom – hranom. Hrvatska verzija sushija koja se radi u našim restoranima, kaže, nije sto posto autentična jer se moraju napraviti određene prilagodbe, posebno zbog lokalnih ljudi. To smatra sasvim normalnim. Inače, obožava lokalnu hranu, posebno svježe plodove mora, zbog čega se rado zaputi u Ston i Hodilje. Navodi Hrvati i Japanci njeguju drukčije načine pripremanja jela.
— Primjerice, ljudi ovdje pripremaju ribu na žaru s maslinovim uljem, dok mi koristimo sol. U dobrim restoranima koristi se više vrsta soli, za različite dijelove ribe – kaže naša sugovornica. Kad smo je pitali što joj je najdraže pojesti, rekla je da će možda zvučati čudno, ali da obožava – ajvar.
— Mi ga u Japanu nemamo. Prvi put kad sam ga probala – ostala sam oduševljena.
‘Idemo piti kavu’
I nakon toliko godina, svaki put ostane oduševljena i Dubrovnikom. Kad se vrati u 2015. godinu, prisjeća se da je u Grad došla zbog Igre prijestolja.
— No, zaljubila sam se u vašu kulturu i povijest. Odmah sam zaboravila na seriju. Dubrovčani su jako ponosni na Dubrovačku Republiku i rado dijele informacije o njenoj povijesti, što osobno obožavam. Pročitala sam nekoliko knjiga o Dubrovačkoj Republici i ostala sam fascinirana određenim povijesnim činjenicama. Bila sam na raznim turama i s vremenom sam stvorila prijateljstva s velikim brojem lokalaca. Shvatila sam da je u Hrvatskoj, posebno u Dalmaciji, lako steći prijatelje koji će me onda dalje upoznati sa svojim drugim prijateljima pa i članovima obitelji. Svi su izrazito gostoljubivi i dragi. Kad vide da sam u nevolji, uvijek će mi pomoći. Povezanost s ljudima s vremenom samo raste, i dalje traje – ističe kroz smijeh Mari. Kad boravi u Gradu, najdraže joj je poći do Porporele u večernjim satima i družiti se s mačkama.
— Obožavam ih. Tako su prijateljski nastrojene i vole se maziti – naglasila je. Osim što voli upoznavati nove ljude, i družiti se s mačkama, obožava piti kavu i sa starim prijateljima. To joj je i jedna od dražih rečenica na hrvatskom: ‘Idemo piti kavu’.
— Ali postoji još jedna riječ koju volim, a to je ‘polako’. Ja sam iz Japana i nemamo taj koncept. Želim promovirati taj koncept života u Japanu. Tako da mogu doći ovdje i uživati. To sve čini život bogatijim – rekla je kroz smijeh i dodala da je ipak naučila neke psovke.
— Mi ih u Japanu skoro nemamo. Možda ih postoji mali broj, ali nemamo ovako raznolik jezik kao što je vaš. Obožavam to – rekla je.
‘Došli su bez mene. Grozno’
Kao što smo već naveli, Mari itekako smatramo promotoricom Dubrovnika i Hrvatske. To velikim dijelom radi preko Facebook stranice ‘Tokyo Croatia Club’. Razlog zašto ju je pokrenula jest to što većina informacija o Dubrovniku nije dostupna na japanskom jeziku, a njeni sunarodnjaci, ističe, i ne znaju baš engleski jezik. Na tome bi, kaže, trebali poraditi i naučiti ga kako bi se mogli bolje snaći, pogotovo u Dubrovniku.
— Na stranici sam počela prevoditi zanimljive informacije na japanski jezik i to se ljudima svidjelo. Ljudi iz Japana, koji žive u Hrvatskoj, to su počeli primjećivati. Dosta njih sam i upoznala zahvaljujući ovoj stranici. Također, preko ove stranice promoviramo razne hrvatske proizvode u Japanu – dodala je Mari, inače velika ljubiteljica hrvatskog vina. Pa je tako među ostalim pročitala brojnu literaturu o vinogradarstvu i vinarstvu u Hrvatskoj. Sve te informacije, kao i pojedina vina, predstavila je kroz videozapise za sve zainteresirane na spomenutoj Facebook stranici. Njene objave privukle su dosad brojne japanske državljane koji žele iskusiti sve što Hrvatska nudi. Jer, navodi dalje, možda većina Japanaca smatra da Hrvatska nije laka za samostalno putovanje. To želi promijeniti.
— Pokušavam ilustrirati Hrvatsku kao jedno mjesto na zemlji s kojim se državljani Japana mogu poistovjetiti te da postoje razne mogućnosti koje mogu vidjeti i probati. Nadam se da će biti više ljudi koji će biti zainteresirani i da žele kao ja iskusiti Hrvatsku, na jedan individualan način. Svi oni mogu biti dobri promotori vaše zemlje. Ne da dođu u grupama autobusom, izađu i fotografiraju Grad. To nije dobro za lokalnu zajednicu – istaknula je. Dodala je da su jednom prilikom njeni roditelji posjetili Lijepu našu.
— Došli su bez mene. Grozno! – kaže kroz smijeh. I nitko je za tu promociju ne plaća, sve to radi iz ljubavi. Htjela bi se više upustiti u navedeno, no, kako kaže, ima ozbiljan posao u američkoj tech kompaniji. Naime, radi kao korporativna trenerica.
‘Ona je turist, neka plati’
Pitali smo je je li u Dubrovniku, uz sve lijepe stvari, ipak doživjela neke neugodnosti. Priznala je da ipak jest.
— Jednom sam pošla s lokalnim prijateljem u trgovinu. Moj prijatelj je platio i moje i njegovo. Žena koja radi na kasi, rekla je na hrvatskom: ‘Ona je turist, neka plati’. Moj prijatelj je bio ljut i o tome je govorio iduća tri dana. Takve stvari se mogu, nažalost, dogoditi – dodala je. Također, primjećuje da se obnova povijesnih objekata, prema njenom mišljenju, radi s jeftinim materijalima.
— To, po meni, dugoročno zapravo smanjuje vrijednost povijesne jezgre. To je jednim dijelom tragedija. To je nešto što bih promijenila. Potrebno je održavati Grad živućim, a ne kao neki kao tematski, zabavni park. Inače će ostati samo lijepo mjesto, bez vrijednosti – ističe.
‘Ako vidite čudnu Japanku…’
Što više zna o Lijepoj našoj, sve joj se više sviđa te svaki put prilikom boravka pronalazi zanimljive lokacije.
— Smatram da trebam još više istraživati vašu zemlju – dodala je. Za nju bi najbolje bilo da u budućnosti može živjeti pola godine u Hrvatskoj, a ostalih pola u Japanu. ‘To bi bila najbolja kombinacija za mene’, rekla je kroz smije Mari koja je trenirala Muay Thai, ima i plavi belt u Jiu-jitsu, a svira i violu!
— Ako vidite čudnu Japanku da ide kroz Hrvatsku s violom na leđima, to sam ja – zaključila je simpatična Mari.