Dubrovački slikar Mišo Baričević svoj je ciklus kolaža ‘Dubrovnik – jučer i danas’ izložio u Kulturnom središtu Metković u ponedjeljak 1. prosinca, nakon uspješnog predstavljanja toga ciklusa, doduše u značajno manjem broju, u galeriji Sebastian.
izložbu je organizirala Matica hrvatska Metković na čelu s njenim predsjednikom Ratkom Krstičevićem. Ciklus od čak 25 kolaža na papiru galerijskog formata, s temom dubrovačkih veduta, otvorio je povjesničar umjetnosti dr. sc. Antun Karaman, zapisavši sljedeće:
‘Najnoviji ciklus Baričevićevih slika, na kojima je glavni subjekt, naravno, opet Dubrovnik, i to Dubrovnik čije su ulice, trgovi i kamena pročelja kuća, palača i crkvi promaknuti u raskošnu scenografiju predstave koja se zove život, organički je odjek je ovih misli. Riječ je o kolažima na kojima se sučeljavaju blijedo sivilo pozadine (povijest, i Dubrovnik jučer) i razigrani kolorit kolažiranih figura (Dubrovnik danas) u prednjim dijelovima slike: na podložnom papiru vrlo su uvjerljivo i crtački rafinirano naslikani veći ili manji segmenti prepoznatljivih gradskih zdanja ili veduta, a prostor pred njihovim tihim dostojanstvenim kamenim licima vrvi od života – brojni protagonisti, statični ili pokrenuti, povezani u ponekad iznenađujuće dinamičnim odnosima ili prepletima, veliki ili mali, simbolično, metaforično i stvarno sudjeluju u radnji koja se odvija u epizodama karakterističnima za pojedine lokalitete, pa ćemo na pojedinim lokacijama prepoznati i osobe koje na tim mjestima možemo i susresti (u Ulici iza Roka, npr., pojavljuju se likovi staraca iz obližnjeg staračkog doma, lik slikara Josipa Škerlja promatra igru djece na placeti pred bastionom sv. Margarite, i sl.); tako u kolonama ljudi što se mimoilaze prepoznajemo glumce, ulične zabavljače, grupe turista predvođene vodičima…; ako je boja medij koji sugerira život, onda život na ulici iznimno buja (da se u to uvjerimo dovoljno je ljeti za vrijeme trajanja festivala ili za dolaska kruzera uzaludno pokušati neometano proći glavnim gradskim ulicama), a sivilo zatvorenih pročelja kuća i tek poneki manji segment boje na pokojem otvorenom prozoru poneke kuće zorno i simbolično ukazuju na sve veću oseku života unutar njihovih „mira“.
Likove kolažiranih figura oblikovao/izrezao je i crtežom dorađivao slikar sam, a kako sam kaže, njihovu je boju posudio od drugih: naime, svi likovi su izrađeni od reprodukcija u boji sa tiskanog papira pa svoju boju duguju raznobojnim otiscima uzetim iz kataloga raznih umjetničkih izložbi ili ilustriranih časopisa.
Bogatstvo ovih slika očituje se u slikarskoj vrsnosti iznjedrene forme i u njezinoj umjetničkoj složenosti te u lišenosti jednostranog iščitavanja bilo cijelog ciklusa slika bilo svake slike za sebe. Jer i cijeli ciklus i svaka slika posebno mogu se tumačiti na sasvim subjektivan pa i na individualan način: možemo im pristupiti kao angažiranoj poruci ili kao estetskoj tvorbi, kao indikativnoj činjenici koja inducira stvarnost ili kao inspirativnoj strukturi koja potiče maštu, kao pozitivistički orijentiranom pogledu na probleme ili kao negativistički postavljenom komentaru i stavu. Pristup će, naravno, ovisiti o samom promatraču, njegovu odnosu prema stvarnosti (poglavito ako o njoj nešto više zna) i njegovoj lucidnosti i karakteru. No svi koji se susretnu s ovim slikama svakako će primijetiti i ovo: zanatska vještina kojom slikar radi i iskrena radost i duhovitost koje u svoje stvaranje ulaže te umjetnička poruka koju nam ovim slikama šalje garancija su umjetničke punoće od koje možemo očekivati još mnoga slična pa i još slojevitija umjetnička djela.”