Naša sugrađanka iz Osojničke ulice nemalo se iznenadila kad je na Kandeloru, 2. veljače u 8 sati ujutro pokušala skuhati jutarnju kavu, no nestalo joj je struje. Odlučila je stoga uputiti javni prigovor HEP-u, kojeg donosimo u nastavku:
-Provjerila sam osigurače i vidjela da je sve uredu. Malo sam pričekala, vjerujući da će struja ponovno doći svaki trenutak. Onda sam na internetu pronašla da su na našoj adresi planirani radovi i da od 8-16 sati neće biti struje. U nevjerici sam, živim li u nekom drugom vremenu ili u nekoj banana državi?!
Ljudi, to su planirani radovi, mi smo Vaši klijenti, uredni platiše, Vi planirate radove cijeli dan i ne obavijestite nas? Znate li Vi da inhalator dječji radi na struju, znate li da nam dijete ima online školu? Znate li da je zima i da nam treba grijanje? Da majka treba djeci dati ručak? Dan uoči Feste, trebam spremiti ručak i za taj svečani dan! Da sam bar znala unaprijed, već bih se nekako organizirala, ovako je cijeli dan propao u snalaženju za osnovne potrebe jedne peteročlane obitelji.
Veliki sam zagovornik da unatoč uštedama kod drugih operatera, trošimo hrvatsku struju i plaćamo hrvatsku tvrtku za to. Ali ‘moja’ hrvatska tvrtka u 21. stoljeću nema mehanizam obavijestiti svoje korisnike da 8 sati neće biti struje? Ma dajte molim Vas!
Imate li našu adresu na koju šaljete račune, možete li poslati nekoga da ubaci obavijest u sandučić? Poslati dopis poštom? E-mailom? Porukom na mobitel? Bilo što! Obavijestili ste nas putem radija? Ne slušam radio, nisam znala da HEP-u račune plaćam putem radija?!
Da se radi o kvaru, nekako bih razumjela, no u civiliziranom svijetu nisam mislila da ću to doživjeti. Planirani radovi… koga briga za potrošače, ne može nam nitko ništa, državna tvrtka. Uvjerena sam da se u tržišnom gospodarstvu koje želi poslovati s dobiti, odgovorno prema potrošaču, ne biste ovako ponijeli.
Užasnuta sam i razočarana. Mislim da se to može drugačije i bolje, bez ikakvog velikog napora. Sram me je ispičati to obitelji i prijateljima u inozemstvu (odakle sam se i sama vratila) gdje se ovako nešto nikad ne može dogoditi, sram me je reći da živim u ovakvoj državi.
I nije mi jasno kako nisam do sad čula da tako radite, ljudi to prihvaćaju kao ‘tako je to’?! I odlaze tamo gdje im je bolje… – napisala je naša sugrađanka (podaci poznati uredništvu).