„Da sam im'o šaku dukata, da mi nije duša bećarska…“ Stihovi su pjesme Ćire Gašparca, jedne od dražih bećarskih pjesama Tea Andrića.
Taj Lapađanin ne skriva svoju ljubav prema tamburašima, ali i vaterpolu i Divljoj ligi. Mnogi ga pamte iz ratnih dana, a svoju političku popularnost, odnosno nekima i nepopopularnost ostvario je kao oporbeni vijećnik HDZ-a. Teo Andrić kandidat je te stranke za gradonačelnika Dubrovnika, a u svom prvom razgovoru nakon objave kandidature progovorio je bez dlake na jeziku o svojim političkim protivnicima, gradonačelničkoj viziji, podjelama koje vladaju u HDZ-u, ali i Dubrovniku.
Zašto je HDZ toliko čekao s objavom gradonačelničke kandidature?
– Mislim da se nije dugo čekalo. Mi imamo dva pristupa kod kandidature, ako kandidiramo nekoga tko nije bio dosad eksponiran u politici, medijima ili Gradskom vijeću, logično je da se toga čovjeka kandidira ranije da bi se javnost s njime upoznala. Drugi je pristup kod kandidature osobe relativno poznate javnosti. S iznošenjem toga imena dobro je pričekati. Na koncu, mi još uvijek nemamo raspisane izbore i mislim da je ovo bilo pravo vrijeme za objavu moje kandidature, čak i u središnjici je načelno dogovoreno da bi 9. ožujka bio rok za predstavljanje kandidata.
Moglo se čuti da je vodstvo stranke bilo naklonjeno Niku Buliću, za razliku od vašeg imena koje se nije spominjalo u anketama?
– Što se tiče gospara Bulića, čovjeka osobno poznajem, napravio je dosta toga i vjerujem da bi i on bio dobar izbor. Međutim, u HDZ-u postoji načelo supstidijarnosti, što znači da Gradski odbor određuje kandidate na gradskoj razini, Županijski na županijskoj, a središnjica na nacionalnoj. Gradski odbor jednoglasno je odlučio o izboru mene kao kandidata za gradonačelnika. Koliko mi je poznato o gosparu Buliću se govorilo kao kandidatu za župana, no zasjedao je Županijski odbor, gdje je donesena odluka da će kandidat za župana biti Nikola Dobroslavić. Kvalitet naše stranke je da nam se u lokalne odluke ne miješa središnjica. Svatko na svojoj razini odlučuje, a to znači da snosi odgovornost za poraz ili zasluge za pobjedu.
Je li točno da se odabir ipak odužio jer se Dubravka Šuica, a kad je već odabrala Europu, nije mogla odlučiti koga će izdvojiti za kandidata?
– Gradski odbor dubrovačkog HDZ-a je jedna ekipa koja dugo funkcionira zajedno i koja se jako dobro poznaje. Osim što smo stranačke kolege, postali smo i prijatelji. Zajedno smo tražili optimalno rješenje, pričali smo i razgovarali, te je izbor pao na mene. Nije mi se bilo lako odlučiti. Zašto? Svjestan sam da ulaskom u ovu utakmicu gubim privatni „komoditet“ i mir kojeg imam u životu. Ali opet, ako možete doprinijeti za opće dobro treba napraviti nešto i na uštrb svoga komoditeta. Nije mi prvi put u životu da sam to napravio.
Za sebe ste rekli da ste relativno poznat u javnosti. Ljudi su vas upoznali s Gradskih vijeća gdje je Vaš nastup među dijelom građana doživljen kao grez?
– Malo ste me iznenadili. Sebe ne doživljavam grezim čovjekom. Godinama mi ljudi govore kako me prepoznaju po tome što se uvijek smijem i što sam veseo čovjek. Što se tiče Gradskog vijeća, doista kad sebe vidim na televiziji, primijetim kako sam možda pomalo oštar, ali to je jednostavno moj temperament. Možda bi PR-ovski bilo lijepo smješkati se, ali ako se razgovara o ozbiljnim temama, dakle o dobrobiti svih građana, onda se nemam razloga smješkati.
Cijeli razgovor s Teom Andrićem potražite u tiskanom izdanju tjednika duList.