Inicijativa dubrovačkih ugostitelja da po jeftinije namirnice odlaze u Italiju, s ciljem smanjenja cijena hrane i pića, izazvala je različite reakcije u javnosti.
Dok dio, ponajviše ugostitelja, podržava takav potez kao način da se rasterete troškovi i gostima ponudi prihvatljivija cijena, javili su se i oni koji upozoravaju da bi takva praksa dodatno potisnula domaću proizvodnju i obeshrabrila ulaganja u poljoprivredu.
Jedna od takvih je Katija Guljelmović, vlasnica OPG-a i poduzetnica, koja je na društvenim mrežama oštro kritizirala takav pristup.
-Baš super ideja! Tko ovo podržava – Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo poljoprivrede ili tko već? – zapitala se Guljelmović, poručivši kako je porazno da se rješenja traže u uvozu, dok se istodobno zanemaruju domaći resursi.
Posebno ističe zapuštena poljoprivredna područja poput neretvanskog kraja i konavoskog polja, za koja smatra da imaju ogroman potencijal za proizvodnju kvalitetnih namirnica – od verdure do stočarstva – koje bi se mogle izravno plasirati u restoransku ponudu.
-Umjesto da ulažemo u naša polja i afirmiramo svako gospodarstvo, mi ćemo ići uvoziti iz Italije i njima popravljati budžete – navodi, dodajući kako se Hrvatska olako odrekla modela zadruga, često ih povezujući s prošlim sustavom, iako upravo takav oblik udruživanja, kako kaže, u Istri uspješno funkcionira.
-Svi smo se brzo odrekli Zadruga, zgazili svaku ideju jer nam je to ostalo iz Juge, a da imamo Zadruge, ko Istra, svima bi bilo bolje – napisala je.
Guljelmović upozorava i na širi društveni aspekt problema, ističući kako bi poljoprivreda mogla biti prilika za one koji nemaju apartmane, ali imaju zemlju.
-Pa tko nema apartman, a ima doce – eto načina za zaradu. I svima dobro – poručuje.
Na kraju se ironično osvrnula i na često spominjane fraze poput „Od vrta do stola“ i „Kupujmo hrvatsko“, pitajući:
-Je li ovo ta ideja? Čijeg vrta? Pa za ništa smo…
Inicijativa se, prema najavama iz ugostiteljskog ceha, zasad vodi kao preliminarna akcija u kojoj žele najprije napraviti presjek potreba i mogućnosti, a potom pokušati uspostaviti izravnu nabavu i distribuciju iz Italije prema Dubrovniku.
Kao jedan od logističkih argumenata spominje se i trajektna veza Dubrovnik – Bari (preko Jadrolinije), koju vide kao potencijalni kanal redovitije i povoljnije dostave. Plan je već u ožujku, najavili su za RTL, obići proizvođače u talijanskoj pokrajini Marche, a zatim i sajam u Bariju, kako bi se izravno pregovaralo o uvjetima i cijenama bez posrednika.
Đuro Tomljenović, hrvatski novinar i urednik iz svijeta turizma i gospodarstva, također je komentirao situaciju.
-A samoodrživost? Nakon energetike, ostat ćemo i bez prehrambene industrije i proizvodnje hrane? Kako se može biti uspješna turistička zemlja bez vlastite hrane? Može li biti autentične gastronomije, bez lokalnih proizvoda? U našem turizmu u cijelom lancu od turoperatora, čartera, mađarskog benzina, hotela, trgovačkih lanaca, banaka, teleoperatera, opreme… Sada ćemo i hranu u potpunosti dati strancima u ruke… Pitanje je, što se hvalimo turizmom, a većina zarade od njega, odlazi izvan zemlje? Država umjesto da upravlja našim domaćim razvojem, zadovoljava se visokim PDV-om. Učili su nas da je turizam izvoz kod kuće, a mi imamo uvoz za turizam. Od investitora koji odnose dobit, do hrane, opreme, plovila, automobila, autobusa, energije, kapitala, do radnika – naveo je te pozvao na reindustrijalizaciju prilagođenu današnjim potrebama i vremenu, poljoprivredu na kojoj će se temeljiti industrija hrane, te upravljanje turizmom koje će biti u interesu lokalnih ljudi i države, pa i donositi dobit lokalnoj zajednici, ali i cijelom društvu.
