– Tek sad počinje posao. Nakon što je logistika dosta uspješno odrađena, a s umjetničke strane smo dobili pozitivan feedback, nastavljamo punom parom. Samo postavljanje izložbe nije konačna aktivnost, slijedi promocija kako umjetnika, dubrovačke scene, tako i Grada koji je pokazao zavidnu svijest po pitanju suvremene umjetnosti – ispričao je za DuList Izvor Pende, likovni umjetnik, dio trolista koji je na ovogodišnjem, 58. Venecijanskom bijenalu otvaranjem tzv. Dubrovačkog paviljona u Arsenalu, odnosno projektom ‘Mjesto isprekidanih odlazaka’ po prvi put samostalno predstavio Grad.
Želja je privući ciljanu publiku
– Usudio bih se reći da smo pozitivna iznimka na čitavom području ex-Yu. Napravljen je zaista veliki pomak. Dosad smo se uvijek predstavljali s prošlošću i našim velikanima koje je suvišno nabrajati. Ovog puta Slaven Tolj, Marijana Vukić Pende i ja smo preuzeli tu ulogu. Dakle, živi i mladi ljudi! Drago nam je što su čelnici prepoznali svoje vrijeme. Tabaju se nove staze ka povećanju kvalitete i odmiče se od masovnosti, smišljaju se strategije kojima se želi pokazati kako je ovo živ grad, ne muzej – dodao je.
Nakon kratkog predaha, morali su se vratiti u ovu talijansku ljepoticu. Potrebno je, naime, biti prisutan na mjestu zbivanja jer posjetitelji, objašnjavaju nam šaleći se supružnici Pende, osim čuvara vole susresti i autore koji će im približiti aktualni postav, ali i objasniti sam proces nastanka. Upravo ta slatka dužnost zapala je Marijanu Vukić Pende koja je na Mostri izložila skulpture sastavljene od kombinacije materijala poput grafita, ali i lateksa, inoksa, pleksiglasa.
— Naš moto, odnosno ideja je profesionalnošću privući profesionalce. Mogli smo izložbu postaviti u samom centru, nekom manjem ili većem prostoru, posjećenost bi nam tada možda bili veća. Međutim, to bi uglavnom bili gosti s brodova na kružnim putovanjima. Oni nisu naša ciljana publika. Želja nam je privući muzealce, kritičare, kolekcionare, ljude iz svijeta umjetnosti i kulture općenito. Poanta uspostavljanja tih kontakata je kako bi oni danas-sutra ako pokažu interes mogli ostvariti suradnju bilo s Galerijom ili Gradom. U tom smjeru počeli smo ići još na početku uz pomoć naših kolega iz SAD-a, Njemačke i Italije – poručila je idejna začetnica projekta.
Sad je ključan trenutak
Nakon ljetne pauze tijekom koje će trajati pripreme za rujan na rasporedu je prezentacija kataloga, svojevrsnog dokumenta izložbe.
– On će biti opremljen tekstovima i fotografijama zbivanja u Dubrovačkom paviljonu kako ga od dragosti nazivamo. Važno ga je kvalitetno kompilirati jer će nam u budućnosti on biti glavni podsjetnik kako je Umjetnička galerija Dubrovnik nastupila na bijenalu čak dva puta – prvo pod krovnom organizacijom Republike Hrvatske i sada, u vlastitoj organizaciji. Ovisno o financijama predviđa se još nekoliko događanja. Morate shvatiti kako u svijetu svaki krivi mig košta tisuću eura – objasnio je njen suprug.
Za ilustraciju, dovoljno je reći kako je paviljon do njih u noći otvorenja na samo predstavljanje utrošio 12,3 milijuna eura. Ukupan budžet koji je Dubrovčanima osiguran od Grada Dubrovnika iznosio je milijun kuna od čega je većina novaca uložena u zakup prostora.
– To je izdašna svota za naše prilike na kojoj smo im zahvalni. Značajna sredstva izdvojila je i TZ Grada Dubrovnika, a od sponzora želio bih posebno istaknuti fondaciju ‘Face Croatia’, jedinu te vrste u Hrvatskoj koja potpomaže čitavu suvremenu scenu. Ovo je neka vrsta produžetka suradnje pošto Marijanin i moj rad podupiru već čitavo desetljeće. Međutim, sa zadovoljstvom možemo reći kako smo s malim novcima postigli veliki uspjeh. To, među ostalim, dugujemo našim inozemnim suradnicima, mahom prijateljima koje smo stekli na našem umjetničkom putu. Važno je napomenuti kako smo svi uložili maksimalne napore. U proces postavljanja izložbe bilo je uključeno 20-ak ljudi što je opet razmjerno malo u odnosu na preostale izlagače – protumačio nam je autor izloženih ulja na platnu većih formata.
Pojačanje u timu suradnika
Tim se, naime, u odnosu na prvotni sastav zbog potreba samog projekta čijeg je voditeljica Jelena Tamindžija, nadopunio pa su se njihovim redovima u ulozi kuratora pridružili povjesničarka umjetnosti Nancy von Breska-Ficović, zaposlenica u Istraživačkoj zakladi u belgijskom Saint- Josse-ten-Noodeu, ugledni kritičari Michael Stoeber i Daniele Capra te viša kustosica pri Umjetničkoj galeriji Dubrovnik Rozana Vojvoda. Riječ je, naime, o afirmiranim imenima na svjetskoj kulturnoj sceni čiji angažman je otvorio mogućnost predstavljanja u inozemnim ustanovama.
— Već prvi dan pristupio nam je umjetnički voditelj brazilskog bijenala u Rio de Janeiru. Također, dobili smo ponudu da sljedeće godine predstavljamo Bjelorusiju, a izgledno je da izložba bude postavljena u Goslar Mönchehaus Museum, dakle Muzeju suvremene umjetnosti u gradiću Goslar, inače njemačkoj carskoj rezidencije, koji godišnje dodjeljuje stipendiju Kaiserling. Interes su iskazali i kolekcionari te mada je postav napravljen ekskluzivno za bijenale i kao takav ni nakon njegova završetka neće se prodavati, bilo bi zanimljivo ući u neku kvalitetnu zbirku – rekla je Vukić Pende.
No, za to još ima vremena. U međuvremenu, važno je privući što veći broj ciljanih posjetitelja.
– Nije na odmet stoga spomenuti nautički sajam koji će se održati u Arsenalu, a koji dovodi zaista probranu klijentelu. Posrijedi je oko pola milijuna ljudi istančanih afiniteta, odnosno ukusa. Odlična je to reklama ne samo nama, nego i cijelom Dubrovniku, odnosu kojeg je odlučio postaviti naspram suvremene umjetnosti. Dubrovnik nema sredstva i educiranost kao jedan Düsseldorf ili London, ali ima srce, autentičnu scenu koju zaista vrijedi gurati što su nam i savjetovali naši inozemni suradnici. Vjerujm kako ćemo u prosincu opet voditi razgovor prilikom kojeg ćemo se osvrnuti na uspješnu realizaciju cjelokupnog projekta – zaključila je umjetnica za DuList.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 29. svibnja 2019.