Devetnaestogodišnji Vlaho Srijense drag je gost naše rubrike, iako je ‘freško’ Dubrovčanin izvan Grada. Točnije, iz Župe dubrovačke, u kojoj se rodio, završio osnovnu školu, ‘uputio’ se prema srednjoj Ekonomskoj i trgovačkoj školi, a ovog mladog ekonomista put je odveo na drugi kraj Lijepe naše – u Varaždin, gdje trenutno studira FOI, Fakultet organizacije i informatike.
Svi koji ga znaju, znaju da je veliki ljubitelj folklora, a ta ljubav njeguje se u dragoj obitelji Srijense već desetljećima, pa i dulje! A kako je krenula Vlahova priča, od KUD-a ‘Marko Marojica’, pa do KUD-a ‘Klaruš’ iz Maruševca, saznat ćemo – u idućim recima…
– Već kroz osnovnu školu pojavila se moja ljubav prema plesu i folkloru. Budući da moj otac Marin Srijense pleše u KUD ‘Marko Marojica’, 2012. sam krenuo na probe, tako da ove godine slavim punih deset godina plesa u KUD-u. Također, moja plesna priča se nastavlja i izvan folklora te sam od 2013. počeo plesati step u dubrovačkom plesnom studiju Step ‘n Jazz, kojeg sam plesao punih pet godina, te nažalost prestao zbog financijskih razloga. Nakon toga javila se prilika da krenem plesati u Folklornom ansamblu ‘Linđo’ kojeg mi je preporučio moj dragi voditelj iz KUD-a ‘Marko Marojica’ – Mateo Čanić, dugogodišnji plesač i voditelj u FA Linđo. Tako sam 2018. godine počeo dolaziti na probe u grad. Mojim odlaskom na fakultet nije prestala moja ljubav prema folkloru i tradiciji, te po preporuci umjetničkog voditelja FA Linđo – Andrije Ivančana odmah sam se po dolasku u Varaždin javio u VFA – Varaždinski folklorni ansambl – koji su me odlično prihvatili i prepoznali moj entuzijazam. Pozivom voditelja VFA – Pjerina Hrvaćanina pomogao sam KUD-u ‘Klaruš’ iz Maruševca pored Varaždina da otplešu novu koreografiju Posavine na njihovoj godišnjoj manifestaciji ‘Jesen u Maruševcu’. Bilo mi je izuzetno drago pomoći i upoznati puno dragih ljudi, te se nadam da će se moja plesna karijera i dalje ovako razvijati – priča nam vrijedni mladi plesač.
Čuvamo tradiciju od zaborava
– Zapravo najveću ljubav prema plesu i folkloru su mi usadili moji roditelji. Moj djed Antun Srijense bio je jedan od osnivača i prvih plesača u KUD-u ‘Marko Marojica’. Nakon djeda plesnu tradiciju je nastavio moj otac Marin Srijense koji pleše i održava tradiciju naše Župe već 38 godina. On je uz tadašnjeg voditelja Petra Srijemsija zaslužan za održavanje KUD-a i obnovi nakon Domovinskog rata. Poticajem mame Kate Srijense, ja i brat Antun smo skupa 2012. godine krenuli u folklorne vode, ali mama zbog posla nije mogla nastaviti s nama odlaziti na probe. Nakon što se u KUD-u otvorila skupina veterana 2017. godine nam se i ona priključila. Tako da sam zapravo najponosniji na to što mi kao obitelj čuvamo našu tradiciju od zaborava – ističe nam Vlaho. Najdraži folklorni momenat? Ima i njega…
– Kada stanem na pozornicu i kada me obasjaju svjetla reflektora, tada jednostavno ulazim u neki čarobni svijet pun plesa i veselja, te zapravo tako uveseljavam publiku čuvajući našu prekrasnu hrvatsku tradiciju i običaje – iskreno će Vlaho. A kako mu je u Varaždinu, nedostaju li mu Župa i grad…
Pun pogodak za mene
– Varaždin je jedan mali studentski grad, s jako dobrim, veselim i pristupačnim ljudima. Tako da sam se jako brzo prilagodio, bez obzira na to što je klima potpuno drugačija, ljudi su ti koji ti uljepšavaju hladne dane uz smijeh, zabavu i veselje. Naravno da mi nedostaje moja Župa i moj grad u kojem sam odrastao i proveo cijeli svoj život, ali isto tako mi je drago da sam pošao i iskusio samostalan život. FOI sam odabrao zbog toga što me oduvijek zanimala informatika, a pošto sam završeni Ekonomist nisam želio upisati fakultete kao što su FER ili TZV koji se baziraju više na elektrotehnici. FOI mi nudi spoj ekonomije i informatike što mislim da je pun pogodak za mene – ističe Vlaho, koji je nakon tri mjeseca života u Varaždinu dobio priliku doći u grad za Božić i zapjevati kolendu sa svojim linđovcima. A Festa?
– Nadam da ću uspjeti sve riješiti do Feste i kako ću stići u grad! Za mene i moju obitelj Festa je nezaobilazni dio godine koji se ne propušta. Moja prva Festa je bila 2009. godine i od tada niti jednu nisam propustio. Nadam se da će tako biti i ove godine. Prvo sam išao kao pratnja, a od 2020. godine preuzeo sam od mog brata čast nošenja barjaka bratstva Presvetog Trojstva iz Petrače. Budući da nosim ime našega Parca, taj dan mi je još posebniji i uvijek volim naglasiti da imam najbolji imendan – zaključuje naš ‘freški’ Dubrovčanin – izvan Župe – kojem želimo uspješne studentske dane.