Marin Frka je slobodni umjetnik rođen u Dubrovniku, student preddiplomskog studija Filmsko, televizijsko i multimedijsko oblikovanje na Veleučilištu Vern u Zagrebu. Odrastao je u Lapadu u obitelji umjetničkih genija, arhitekta Marina Frke i akademskog slikara Josipa Pina Trostmanna. Frka je svoju umjetničku priču započeo kao fotograf, a danas koristi različite medije u svrhu svojih kreacija. Između ostalog, radio je kao fotograf za Dubrovačke ljetne igre gdje je imao priliku biti okružen vrhunskim umjetnicima. Ponekad se na njegovom putu pronašla i koja prepreka. No, njemu to nije frka. Ni za čim ne žali te ne razmišlja o paralelnim svemirima.
Zime u Lapadu, ljeta na Lopudu
Frka svoje djetinjstvo ističe kao dosta opušteno uz puno zelenila i prirode koje je ponajviše proveo u Lapadu.
— Skakalo se na trampolinima u Uvali. Igralo se u ulici. Puno sam vozio biciklu i skejtbord, a još više igro basket na Crnom polju i lapadskoj gorici. Babin kuk i Petka su mi i danas posebno dragi – osvrnuo se. Osim Lapada, dosta ljetnih mjeseci je proveo na Lopudu gdje mu je otac vlasnik jednog restorana. —Lopud ili otok radosnog mira. Harmonija okusa, mirisa, sluha, vonja i vida. Mnoge otoci motiviraju. Lopud je pogotovo inspiracija velikim njuškama. Elafiti su nepresušni izvor svega lijepoga – rekao je za mjesto koje ima posebno mjesto u njegovom srcu.
Umjetnička obitelj
Frka je svoju umjetničku priču započeo kao fotograf. Ta priča je krenula kad je njegov otac kupio Canonov DSLR fotoaparat za fotografiranje restorana. Frka je prigrlio taj aparat. Šetao je s njim uz sebi bliske ljude i postepeno se u njega zaljubio. Dalo bi se pomisliti da je Frka ovu umjetničku crtu pokupio iz svoje obitelji. Naime, njegov nono je Mladen Frka, čuveni dubrovački arhitekt koji je potpisao mnoge projekte uključujući projekciju zgrade Ville Dubrovnik. Nažalost, s njim se nije stigao dugo družiti, ali je za njega rekao da je pravi umjetnik.
— Jako odriješit i čvrst umjetnik. Također se bavio fotografiranjem putovanja. Kroz te fotografije ga poznajem. Njegov, i dalje poznat kao ‘Mladenov stan’, nalazi se tik ispod naše novogradnje. Njegove sobe kao da su zamrznute u vremenu. Još uvijek se u stanu mog nona nalaze nacrti u škrabicama, ravnala na stolu… Dojmila me ta disciplina i strast – rekao je za jednog od svojih nona. A drugi nono, onaj s majčine strane, je proslavljeni akademski slikar Josip Pino Trostmann za kojeg kaže da je riječ o čovjeku koji umjetnost doslovno živi.
—Pino je od prvih dana mog života uz mene, oduvijek ga znam kao starijeg čovjeka koji jako voli svoju obitelj i posao. Dosta se družimo i puno me uči. On meni pruža toliko iskustva i ljubavi, a ja sam tu kako bi to objeručke prihvatio. Radi punom parom. Često snimam Pina i uključujem ga u svoje projekte. Ipak je on naša živa kulturna baština! – istaknuo je Frka kao njegov unuk, ali i obožavatelj.
Uspješni rani počeci
Frka je održao svoju prvu samostalnu izložbu fotografija u galeriji Flora 2021. godine, prije nego što je krenuo na fakultet. Kao mladi umjetnik odvažio se izaći pred publiku sa svojim djelima. Smatra da mladi generalno ne vole izlagati jer ih je strah kritika.
—Kritike su blagoslov i jednako su važne kao i izložena djela. Izlaganje je divno iskustvo i na moju izložbu je tada došao dobar broj ljudi. Ovim putem bih pozdravio svih iz Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik koji su mi pomogli, naročito Ivanu i Ivonu. Bilo je malo kritika što mi je žao jer cijenim kritičko mišljenje. Svakako, opet se vidimo u Flore! – rekao je i dodao kako Dubrovnik ima što za ponuditi mladim umjetnicima.
—Dubrovnik mladim umjetnicima nudi kulisu koja je prepoznata u cijelom svijetu. Jednom kad se fotografija iz Grada označi na nekoj društvenoj mreži, odmah postane uspješnija – rekao je. Međutim, misli da nam neke stvari nedostaju. Kako smo ekskluzivno okrenuti turizmu tako neke druge grane ne dobivaju toliko pažnje. Ipak, Frka kaže kako smo mi sami ti koji ćemo donijeti ono što gradu nedostaje. Frka je već imao nekoliko poslovnih prilika u svijetu fotografije. Radio je kao fotograf za Dubrovačke ljetne igre tijekom dva festivala.
—Na tom iskustvu sam beskrajno zahvalan jer sam se direktno bavio umjetnošću unutar zidina. Upoznao sam mnogo glumaca, glazbenika i redatelja. Istražio sam povijest i razmišljao o budućnosti Igara. Treba poraditi na kvaliteti programa, a ne kvantiteti. Najviše sam volio fotografirati kazališnog redatelja i dramaturga Sašu Božića – istaknuo je.
Bilo je i izazova
Frka je ustrajan u cilju da se okuša na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu iako je o Akademiji čuo mnoge negativne komentare. Dva puta je probao upasti na preddiplomski studij. Iako nije uspio, odvažit će se uskoro pristupiti prijemnom ispitu za diplomski studij na smjeru Snimanje. Nakon što nije upao na željeni fakultet, na nagovor roditelja upisao je smjer Filmskog, televizijskog i multimedijskog oblikovanja na Sveučilištu Vern u Zagrebu. Kaže da ni za čim ne žali jer je to ‘tako trebalo biti’ te kako ne razmišlja o paralelnim svemirima.
—Filmsko, televizijsko i multimedijskog oblikovanje je dosta eksperimentalan smjer što meni kao netradicionalnom studentu jako odgovara. Na kraju, sve je na tebi. Greške su skupe, a prilike treba hvatati. Čini se kao dobra praksa za život. Ovo mi je posljednji semestar na tom faksu, vrijeme leti – rekao je. Zagreb naziva malim New Yorkom, a tvrdi da mu je prilagodba života u novom gradu tekla lako. Najviše na tome zahvaljuje činjenici kako je mlad i kako ima dobru ekipu. Zagreb ponekad zna biti siv i tmuran, ali zato ga ispunjavaju sunčani dani na Trešenjevci i šetnje po centru. Osvrnuo se i kakav je studentski život u Zagrebu.
—Tu su veliki kafići puni mladih ljudi, velike ravne površine s otvorenim nebom. Ovdje ima više prostora i alata za napraviti nešto kvalitetno. Isto tako u Zagrebu imaju flipere što volim igrati – rekao je. Morali smo ga upitati bi li upisao smjer fotografije kad bi isti postojao na dubrovačkom sveučilištu ili na nekoj potencijalnoj umjetničkoj akademiji kod nas. Rekao je da postoji, da bi se upisao jer voli piti dubrovačku vodu, biti blizu svoje obitelji i raditi pokraj mora je njegova definicija sreće.
Planovi?
Među buduće planove istaknuo je još puno izložbi i pokoji film. Fokus mu je na suradnjama i radnjama, volontiranju i asistiranju te upoznavanju i saznavanju svoje struke. A u Grad se planira vratiti jer je za njega vezan. Smatra kako smo svi stanovnici svijeta, a njegov svijet ga najvjerojatnije čeka u Lapadu.
Iz tiskanog izdanja DuLista objavljenog 3. travnja 2024. godine