Ogorčeni izmjenama Zakona koji strancima, ne samo da omogućuju obavljanje njihovog posla, već im daju veća prava, dubrovački turistički vodiči neki dan su se spontano okupili kako bi iskazali nezadovoljstvo i zahtijevali uvođenje reda, te fair play igru. Gradonačelnik Mato Franković im se tom prilikom obratio. Umirivao ih je navodeći kako nemaju razloga za brigu, jer će biti zaštićeni s obzirom na to da je, kako je istaknuo, Dubrovnik poseban lokalitet. Međutim, oni su pak istaknuli da se to proglašenje još nije dogodilo. A ostanu li stvari kakve trenutačno jesu stranci će bez licenci i bez ikakvih davanja moći voditi po gradu i zarađivati. Za razliku od domaćih vodiča. Nas je zanimalo kako nakon spontanog okupljanja naši vodiči vide situaciju, vjeruju li gradonačelnikovim obećanjima, te planiraju li se još okupljati? Prvu smo za komentar i pojašnjenje pitali predsjednicu Društva turističkih vodiča Dubrovnik Patriciju Cvinar, s kojom smo nedavno imali razgovor na ovu temu.
Patricija Cvinar: “Ne zna se ‘ko pije, a ‘ko plaća!”
– Bio je Svjetski dan turizma, resorni se ministar pojavio u Gradu, dosta nas taj dan radilo i spontano smo se okupili kako bi izrazili revolt potaknut izmjenama zakona koje su provedene bez paralelne zamjene pravilnika, čime je stvorena velika siva zona. Gomila stranih vodiča čula je da se zakon mijenja i u zadnje vrijeme se dogodila doslovno eksplozija stranih tour lidera po gradu. Oni vode bez licenci, dakle na crno, blokiraju ulice, vrlo su bezobrazni. Kada ih se upozori da nešto ne smiju, jako su drski. Tako da je sve kulminiralo u tom spontanom okupljanju – pojasnila nam je Cvinar. Komentirala je i gradonačelnikova obećanja o zaštiti domaćih vodiča.
– Čekamo da vidimo to napismeno. Rečeno nam je da će cijela Hrvatska biti zaštićena. Po logici stvari Dubrovnik i cijela obala, koji su bili gadno zahvaćeni ratom, bi trebali biti zaštićeni, dok bi Korčula primjerice mogla izgubiti zaštitu – kazuje nam Cvinar, a posebno nam je obrazložila paradoks koji se tiče pravilnika u odnosu na zakon.
– Pravilnici su iz 2008. godine. Izmjene zakonskog okvira napravljene su 2021., a novi pravilnici nikad nisu doneseni. Sudjelovali smo mi u bezbroj radnih skupina, ali od toga nije bilo ništa. I s postojećim, a naročito novim zakonom su proturječni. Ne zna se ‘ko pije, a ‘ko plaća! Divlji zapad, eto! Ne znamo pravila igre i naravno da su ljudi nezadovoljni. Pitamo se zašto smo mi polagali regionalne licence, zašto plaćamo poreze i prireze, kad se otvara prostor stranim vodičima da nesmetano rade bez licenci. Nemaju obvezu nastana ovdje tako da, logično, nema načina da im se naplati ono što se naplaćuje nama. Dakle, od njih nikakve koristi u tom smislu! Uz to, nema obveze reciprociteta, odnosno dok oni kod nas mogu nesmetano voditi mi kod njih ne možemo. Nas se stavlja u neravnopravan položaj i zato smo se pobunili. Da ne bude zabune, ne bojimo se mi konkurencije, nego je problem što pravila igre nisu jasno i pošteno postavljena, puno se lovi u mutnome i ne može im se ništa. Osobno pozdravljam inicijativu da se komunalni redari preimenuju u komunalnu policiju i da mogu zaustavljati te ilegalne vodiče. U našem je gradu, koji ima tri ulaza, uz malo organizacije i dobre volje lako vršiti kontrolu. Mi tražimo da ti strani vodiči, kao i mi, imaju obvezu istaknuti iskaznice, da ih nose oko vrata i time, poput nas, iskazuju da su licencirani i legalni vodiči – zaključuje Cvinar.
Lidija Begić: “Pravilnicima treba zaštiti ostale lokalitete, ne samo Domovinski rat!”
– Kao članica uprave Vodiča Dubrovnik 2017. godine, još prije donošenja novog Zakona o turističkoj djelatnosti, na skupštini sam članstvo upoznala s odlukama koje smo donijeli i poslali prema krovnoj udruzi. Te odluke odnosile su se na izmjene zakona jer smo godinama pratili situaciju i bili svjesni da će Hrvatska, kao članica Europske unije i potpisnica različitih europskih akata, morati donijeti ovakav zakon. Već tada mnoge zemlje uredile su profesiju turističkog vodiča, neke nisu – naglasila je Lidija Begić, nagrađivana dubrovačka vodičica kojom je ovo gotovo trideset godina primarna profesija.
– No ovdje se, zapravo, ne radi samo o profesiji vodiča, nego o zaštićenim lokalitetima unutar svake države. Meni ne može biti sporno ono na što je Hrvatska pristala, a to je reciprocitet kretanja profesija unutar EU, a danas i OECD-a. To znači da na privremenoj i povremenoj osnovi vodiči mogu raditi i u drugim zemljama. Neke receptivne zemlje, poput Grčke, zaštitile su određene lokalitete. I mi imamo pravilnik o zaštićenim lokalitetima i zato smo tada kao vodiči željeli poslati jasnu poruku: Nakon donošenja zakona, koji je bio neminovan iako šteti lokalnim vodičima, još uvijek se pravilnicima mogu i moraju zaštititi pojedini lokaliteti. Koliko god se naglašava Domovinski rat, čiji dignitet svakako mora biti zaštićen, u Hrvatskoj postoji još mnogo lokaliteta koji također trebaju ostati pod zaštitom – naglasila je Begić, a na njezino se tumačenje nadovezao njen kolega Tihomir Matić.
Tihomir Matić: “Nisu problematične izmjene Zakona, već nereciprocitet, licence, porezi i prirezi!”
– Same izmjene Zakona o pružanju usluga u turizmu nisu problematične, jer zapravo se samo dodala mogućnost da državljani zemalja članica OECD-a mogu raditi kao vodiči, kao što već mogu iz zemalja Europskog gospodarskog prostora. Problematično je to što i dalje postoje neodgovorena pitanja. Naprimjer, ako vodiči koji dolaze voditi iz zemalja OECD-a ne trebaju imati ni boravište ni registriranu tvrtki ili obrt, kome oni plaćaju porez, prireze i davanja? Postavlja se i pitanje reciprociteta, jer dok sa zemljama EGP-a to imamo, kod zemalja OECD-a ispada da će oni moći voditi u nas, ali naši vodiči neće moći tamo raditi. Onda Hrvatska nema ništa od toga, zapravo ima samo štetu. Trenutačni pravilnik, koji je sada u sukobu s novim zakonom, propisuje zaštićena područja koja pokrivaju glavninu naše bogate prošlosti, a sada se to svodi samo na lokalitete vezane uz Domovinski rat. Dubrovnik će biti zaštićen kroz tu odredbu, ali postoje i lokacije poput Istre gdje te zaštite neće biti, što zapravo otvara prostor da našu povijest tamo netko tumači bez prave podloge ili namjerno krivo. A tisuće i tisuće godina naše povijesti zapravo se svodi na ono slavno pitanje: “Gdje si bio ’91.?” Pa tko nije bio pod granatama, nije ni zaštićen – stava je Matić, koji postavlja i sljedeće pitanje.
– Kakvi će biti pravilnici koji bi uskoro trebali biti doneseni, a koji će odrediti što sve moraju položiti oni koji žele voditi u Hrvatskoj. Ako to bude dobro napravljeno, mislim da je moguće pomiriti oba cilja, dozvoliti vođenje vodičima iz drugih zemalja, ali uz osiguranje bar osnovne kvalitete tih vođenja. Naravno da strane agencije žele što manje troškove i gledaju kako jednog vodiča koristiti za sve lokacije, ali zapravo time najviše gube oni koji to putovanje plaćaju. Svatko može naučiti neke činjenice i pričati o znamenitostima, ali pravu dušu nekog grada znaju upravo lokalci. I tu dolazimo do još većeg problema, ilegalnih vodiča koji u Dubrovniku opet u velikom broju vode grupe, a u najmanju su ruku sumnjivog znanja povijesti. Nedostatak inspekcije ih ohrabruje i oni dolaze sve više i više. Stoga me veseli najava gradonačelnika Frankovića o izmjeni Zakona o komunalnom gospodarstvu, kojom bi ovlasti inspekcije bile spuštene na lokalnu razinu. Jedino tako možemo se boriti s ovim velikim problemima i očuvati sjećanje na pravu povijest našeg Grada. I upravo zato je bitno osigurati da domaći vodiči tumače našu povijest, jer oni zapravo prenose ljubav prema našim gradovima na posjetitelje i direktno utječu na njihovu odluku da se jednog dana opet vrate. A to je bitan korak prema održivom turizmu kakvog svi govorimo da želimo – smatra Matić, a zaključak cijele priče oko sporne pravne regulative dubrovački turistički vodiči su iznijeli ujedinjeno i kroz svoje Društvo.
Društvo vodiča Dubrovnik: “Znaju da nemamo kontrolu i da ih se za rad na crno ne može kazniti!”
– U nas nije bilo nikakve kontrole i nema nikad kontrole, ali kad inspektori izađu na teren kontroliraju nas, licencirane vodiče. Izrazito je povećan broj ilegalnih vodiča, stranaca koji nisu licencirani. Oni u svako doba dana na veliko zadnjih tjedana vode goste po gradu. Čak i u radno vrijeme, a kamoli kad nije radno vrijeme bilo kakvog inspektora u popodnevnim i večernjim satima. Kad ih se pitalo jesu li svjesni da vode ilegalno su mrtvi hladni odgovorili: “Ionako znamo da nemate kontrolu.” U smislu znam da me nitko ne može kazniti – poručuju iz Društva vodiča Dubrovnik.
