DUBROVAČKI POMORAC ‘ZAROBLJEN’ NA SIDRIŠTU BAHAMSKOG OTOČJA Brod od 4500 putnika danas je kao grad duhova

Pandemija koronavirusa pro­širila se svijetom, a zbog restrik­cija u brojnim državama, ali i obu­stave avio letova brojni naši pomorci ostali su zarobljeni na brodovima i morima diljem svijeta. Među njima je i dubrovački pomorac (podaci poznati uredništvu) koji se trenutno nalazi na kruzeru usidren na Bahamskom otočju. ‘Zarobljen’ je na brodu skoro mjesec dana s ostatkom posade koja broji 1280 članova. Putnika na brodu nema, iskrcali su se, priča za DuList, na vri­jeme, točno dan prije nego što su velike kompanije donijele odluku o obustavi kruz industrije na neko vrijeme. Tre­nutno nema ni smjene posade.
— Ja sam se taman ukrcao prije nego je sve ovo počelo i prije nego što je Trump izdao naredbu da se zatvaraju granice i ukidaju letovi prema Americi iz zemalja zahvaćenih virusom. Ja sam zadnja posada koja je normalno došla na brod. Ekipa koja je došla nekoliko dana iza mene je bila 14 dana u karan­teni u Americi, a potom još 14 dana karantene na brodu. Za sada nema smjena, barem ne oficirima, ali kom­panija radi na tome. To im je sada pri­oritet nakon što su našli utočišta svim brodovima – govori nam ovaj Dubrov­čanin koji je prvi put otišao na more s 18 godina, kao kadet. Na kruzerima je od 2007. godine i plovi u svojstvu prvog časnika palube.

‘Nema uplovljavanja’
Na sidrištu na Bahamskom otočju se uz njegov brod nalaze i brodovi još nekoliko kompanija koje su također tu pronašle privremeno utočište.
— Luku utočišta našla nam je kompa­nija, sve to ide legalno u kontaktu s luč­kim vlastima i vladom. Mi smo samo radili po naputku kompanije, ništa na svoju ruku. Bili su vrlo brzi u svemu tome, kroz par dana su rekli da ćemo u Ft Lauderdale moći doći po namirnice i gorivo, a na sidru provoditi ostatak vremena – odgovorio nam je naš sugovornik na pitanje o tome koliko je tra­jala ‘operacija’ traženja utočišta. ­
— Velika većina brodova ima pro­blem zbog COVID-19 te vlada i lučke vlasti ne dozvoljavaju uplovljavanje. Čak i ako su brodovi bez oboljelih slu­čajeva, boje se, jer velika je mogućnost da simptomi postoje te se virus može prenijeti. Velike su regule i pripreme za uploviti, administracija ide u nedogled za ostati samo pola dana kako bismo ukrcali hranu i napunili gorivo za neko sljedeće razdoblje – priča nam dalje te napominje kako, kod ukrcaja hrane i goriva s američkim lučkim vlastima i lučkim radnicima nema kontakta, sve ide nekako na daljinu.
Na njegovom brodu nije bilo obolje­lih putnika, a uglavnom je riječ o popu­laciji starijoj od 60 godina. Uspjeli su ih iskrcati prije nego je sve počelo.
— Sreća u nesreći je da nismo imali niti jedan slučaj na brodu, niti je itko nakon 14 dana pokazao simptome koronavirusa. Imali smo tek neko­liko izoliranih članova posade, jer su imali simptome gripe, ali na tome je i ostalo. Prošli su izolaciju na brodu tako da su bili zatvoreni u posebne kabine bez doticaja s ostalima. Samo su im posebni članovi posade, obučeni u zaštitna odijela, s maskama i rukavi­cama donosili hranu i vodu u kabinu – govori nam.
Usidren je na pučini s još 1280 čla­nova posade iz cijeloga svijeta. Tek je nekoliko Hrvata, a on je jedini iz Dubrovnika.
— Plan je možda naći načina kako iskrcati nepotrebni dio posade tako da ostane samo paluba i strojari zbog održavanja broda, a to znači da bi skoro kompletan hotel bio iskrcan te bi ostali samo pojedini sobari, kono­bari i kuhari – priča nam dalje.
Pitali smo ga i kakva atmosfera vlada na brodu i postoje li posebni protokoli.

‘San se pretvorio u javu’
— Atmosfera prije svega ovoga je bila šokantna, nismo mogli vjerovati što se događa, a ni najmanje kako će zavr­šiti. Da mi je netko prije samo mjesec dana rekao kako će cijela kruz indu­strija stati, rekao bih da nije dobro, da priča gluposti ili da je imao jako ružan san. Na žalost taj san se pretvorio u javu. Sad je već drukčije, ušli smo u novu rutinu. Posadi je omogućeno sve na brodu, ne fali im ništa osim što ne vidimo kopna i nema izlaska, a niti se zna točno kada će krenuti smjene jer je zračni promet zatvoren – opisuje nam stanje ovaj Dubrovčanin.
— Velika disciplina vlada na brodu, ljudi su smireni, poslušni, držimo razmak, tzv. social distance. Kako na poslu tako i nakon posla, kad se ide do restorana jesti. Sva posada, i oni naj­niži, ima pristup restoranima i svim ostalim sadržajima, kojima prije nisu smjeli pristupiti, jer je sve rezervirano za goste – govori nam dalje.
Posadi su dane i putničke kabine.
— Sve su napravili samo da ih učine sretnima i da ne razmišljaju puno o situaciji i svojima doma. Sad je bez put­nika jako čudno. Brod od 4500 putnika kao grad duhova, ali ipak se osjeti malo opuštenija atmosfera. No, posao je i dalje isti, tako da vrijeme brzo prolazi kad se radi, jer i dalje moramo održa­vati brod i radimo tako da smo spremni ako nam sutra kažu da kruzevi počinju – odgovara na naše pitanje o atmosferi na brodu bez putnika.
Pitali smo ga, naravno, i jesu li pod zdravstvenim nadzorom.

‘Čim netko kihne, ide na provjeru’
— Svaki kruzer ima malu kliniku na brodu, a ovoj situaciji imamo poja­čan broj doktora i medicinskih sestara koji su u pripravnosti 24 sata. Bilo tko da kihne, ispuše nos ili se malo zaka­šlje odmah ide u medicinski centar na provjeru. Na brodu imamo i testove za COVID-19. Mjere predostrožnosti su maksimalne, na nivou i samo zahva­ljujući poštivanju pravila i pridržava­nju onoga što su nam rekli uspijevamo održati dobro zdravstveno stanje. Na brodu kad se jednom nešto kaže, nema da će se ići mimo toga. To je ono što mi se sviđa u odnosu na ono kod nas doma. Jedno pravilo vrijedi za sve i amen – ističe nam naš sugovornik dalje.
Posao mu zaokuplja misli i vrijeme nekako prolazi.
— Vrijeme na brodu prolazi kako kada, nekad brzo, nekad sporo. I daljem radim svoj posao uz dodatne poslove tako da sam zaokupljen. Bez obzira imali putnike ili ne, moj posao je isti, treba raditi putovanja unaprijed i pripremiti sve informacije o budućim lukama kako nas ništa ne bi iznenadilo onog dana kad ulazimo u luku. Slo­bodno vrijeme uglavnom koristim za odmoriti se, dobro se naspavati. A ako ostane vremena tu su uvijek svi sadr­žaji koje mogu koristiti – govori naš sugovornik.
Ugovor mu ističe za mjesec i pol dana, no, nije siguran hoće li tada uistinu i poći doma.
— Sve je upitno i ovisi kakav će plan kompanija napraviti. I da mi smjena dođe na vrijeme, treba proći 14 do 21 dan izolacije i tek onda može preuzeti posao od mene, a ja tek onda mogu doma – odgovara na naše pitanje nada li se da će uspjeti po isteku ugovora doći doma.
Globalna pandemija zadala je veliki udarac svjetskoj ekonomiji pa i samoj kruz industriji, a razmjere ove krize malo se tko usuđuje prognozirati. Kako on gleda na situaciju i misli li da će se kruzing industrija promijeniti nakon koronavirusa, bilo je naše sljedeće pitanje.
— Ovo je veliki udar na svjetsku eko­nomiju pa tako i na kruz industriju. Ovo je gora kriza nego nakon napada i udara aviona na WTC. Posljedice će se sigurno dugoročno osjećati, ljudi su masovno otkazali kruz putovanja i jednom kad se sve vrati u normalu, ostat će onaj strah u podsvijesti ljudi. Bojat će se ići na putovanja brodom zbog velike mase ljudi i razmišljanja: možda je virus ipak negdje ostao na nekome ili nečemu i čeka – smatra ovaj Dubrovčanin.

Obitelj mu je podrška
Iako je daleko od doma s neizvjesnim trenutkom povratka, komunikacija s familijom je stalna.
— S mojima doma se čujem konstan­tno, barem to danas nije problem s naprednom tehnologijom i dostupnim internetom. Kamera preko WhatsApp-a nam je najidealniji način komuni­kacije i lijepo je kad možemo vidjeti nekoga dok pričamo. Podrška smo jedni drugima, kako prije tako i sada.
Najbitnije za sve nas jest da se pridr­žavamo pravila i uputa, jer jedino tako trenutnu situaciju možemo ublažiti i usporiti – poručuje za kraj zaželjevši svima prije svega zdravlja, ‘a ni sreća nije na odmet.’

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 8. travnja 2020.