Stanko Krnjić ovogodišnji je laureat nagrade Tin Ujević, naprestižnijeg hrvatskog priznanja za poeziju. Nagradu je dobio za knjigu poezije ‘Krljušti’ objavljenu u studenom prošle godine u izdanju splitske Naklade Bošković. Ovo priznanje uručeno mu je u Vrgorcu, rodnom mjestu Tina Ujevića, na tradicionalnoj svečanosti u povodu rođendana ovog velikana hrvatske književnosti.
Jednoglasno najbolji
Jednoglasnom odlukom povjerenstva u sastavu Željka Lovrenčić, Davor Šalat i Ivan Klarić, Krnjićeva knjiga proglašena je najboljom u konkurenciji 63 knjige pristigle na natječaj. Dobrovački je pjesnik, inače stomatolog koji živi u Župi Dubrovačkoj, najprije ušao u uži izbor od deset najboljih, da bi na koncu i pobijedio.
-Što da vam kažem? Biti proglašen najboljim u takvoj konkurenciji, držati u rukama najprestižniju nagradu za poeziju u državi… Osjećaj je neponovljiv. Ovo je natječaj na koji pošalješ knjigu i zaista ne očekuješ ništa, jer tu su najveća imena hrvatskog pjesništva sa zaista malo je reći sjajnim knjigama. Dobivao sam već dosta nagrada za svoje priče, za prozu, ali ovo je nešto iznad svega, jer ja sam prije svega pjesnik. Mogu samo reći: ‘Hvala Božjem prstu što je upro u mene!’ – u dahu nam je rekao Krnjić još pod dojmom.
Paljetkov predgovor
Pogovor za ovu knjigu napisao je nedavno preminuli akademik Luko Paljetak koji navodi kako Krnjić u ovoj zbirci mijenja pristup, rječnik i temeljnu pjesničku misao gledajući u vrijeme čija prolaznost prestaje biti prolaznost u bilo kojem smjeru, preobražava se u trajnost dužu od bilo kojeg trajanja, u vrijeme po mjeri bezmjernosti, određujući trenutke u kojima će se svjetlost izdvojiti iz tame i dan iz noći, svrstati se u neizbrojiv niz oslonjen s jedne strane na biblijsku Knjigu Postanka, a s druge, pak, dodavajući dane koji prerastaju taj niz, pa im Krnjić pridodaje i dan osmi i dan deveti i druge bez određene brojke i trajanja, naizgled sukladne pojmu vječnosti koja se međutim i neprestano obnavlja i neprestano poništava vraćajući se u točku u kojoj sve miruje zato da bi se stoga sve moglo i pokrenuti.
Potraga za praiskonom svega
Poznati hrvatski pjesnik i prevoditelj Ivan Babić u svom osvrtu na ovu knjigu kaže: ‘…Dok je u dosadašnjim knjigama pjesnički subjekt Stanko Krnjić sebi svojstvenim metaforičko-poetskim govorom svjedočio o suvremenim zbivanjima i sebi svojstvenim stanjima, u dva ciklusa knjige ‘Krljušti’, Krljušti i Potraga za solju, u slobodi poetsko-proročkog govora, on ispisuje svoje inačice Knjige postanka i Knjige izlaska. U pomno osmišljenom stihovnom lancu čitamo stvaranje svijeta od teško shvatljivih početaka i stanja (praljubav, praživot, praiskon) što prethode svakom zbivanju, od prasvjetla i prve iskre, sve do ljudske povijesti i do posljednjih vremena, sve do posljednje iskre nakon koje slijedi duboka noć vječnosti. Što se zapravo dogodilo? Nakon što se naš pjesnik uputio u potragu za praiskonom svega i krenuvši u potragu za solju, za smislom, istinom, ljubavlju, vjerom, na bjelini stranica, od mora vječnosti, ostali su kristali stihova, svojevrsni gral ljudskog i božanskog duha u kojemu je i čitatelju moguće prepoznati sebe u bezvremenosti…’
Suorganizatori ove manifestacije su Društvo hrvatskih književnika i Centar za kulturu i baštinu Grada Vrgorca.
Foto: Privatna arhiva