Dok neki je obadaju Valentinovo, većina ga ipak, makar simbolično, obilježi. Bilo sitnim poklonom, svečanijim ručkom ili večerom, a najznačajnije lijepo zajednički provedenim vremenom. Dva poznata dubrovačka para pitali smo što za njih simbolizira ovaj dan i slave li.
Ana Matušić i Žarko Dragojević

-Za nas je Valentinovo zbilja svaki dan, u zajedničkom miru, sreći i ljubavi, ali ipak barem simbolično proslavimo 14. veljače. Ovaj datum se ipak možda malo previše iskomercijalizirao, pa na neki način gubi smisao romantičnosti i spontanosti. Svakako, sve što slavi ljubav i zajedništvo je itekakva potreba u svijetu – danas više nego ikad, pa neka se ljudi vole i slave! – rekli su nam Ana i Žarko
Ines i Marin Nanić

-Marin i ja smo oduvijek Valentinovo doživljavali više kao gastronomski nego romantični dan. Oboje smo strastveni foodies pa nam je pronalazak dobrog restorana za taj datum bio važniji od svijeća i ruža. A ako ćemo biti realni, dubrovačke zime baš i nisu poznate po raskošnoj gastro ponudi, pa je i sama ideja večere van kuće bila pravo malo uzbuđenje.
Tako je i te 2014. godine sve je bilo isplanirano. Stol rezerviran, outfit spreman, dida servis bukiran. A onda, u pet ujutro puknuo je vodenjak. Umjesto večere u restoranu, rano poslijepodne stigao je Maks. I tako je Valentinovo dobilo našu najdražu, doživotnu rezervaciju, doslovno. Marin i danas kaže da će mu zauvijek biti zahvalan na savršenom tajmingu, jer od tada 14. veljače više nije “dan za romantične večere”, nego dan za tortu, svjećice i ozbiljno dobru zabavu.
Kako i inače volimo feste, ni dječji rođendani kod nas nisu iznimka. Naši prijatelji, pogotovo muški dio društva, često nam zahvaljuju jer smo ih godinama elegantno “oslobodili” klasičnih valentinovskih obaveza.
Sada kada su dečki već veći, znamo otići svi zajedno na večeru povodom Maksova rođendana. Veseli me vidjeti parove po restoranima tada. Volim kada se slavi ljubav, neovisno o danu, prigodi ili razlogu. I iako ne trebamo čekati 14. veljače da pokažemo pažnju, poklonimo vrijeme ili ružu, simpatično mi je što postoji dan koji nas sve malo podsjeti da uz sve sto nas okupira u životu, ne smijemo zaboraviti na ono najbitnije- koliko značimo jedni drugima. I muškarci ne brinite, cvijeće nikad ne dosadi! – zanimljiva je priča ovog bračnog para.