Nakon što su pojedini mediji nagađali da bi malim obiteljskim obrtima uskoro mogla biti dopuštena puna sloboda rada nedjeljom, ministar Ante Šušnjara potvrdio je da za sada takve promjene nisu planirane. Unatoč tome, pitali smo lokalne obrtnike kakav je njihov stav na tu temu.
„Nedjelja je za obitelj, a ne za posao”, kažu dubrovački obrtnici, Miho Grkeš i Diana Ćoso, upozoravajući da neke stvari kao što su kruh i hitne potrepštine svakako moraju biti dostupne.
Diana Ćoso, vlasnica obrta PatRea izdvaja kako je čudno da turistički grad ne radi nedjeljom te da osobna potreba kao što je prehrana, nije dostupna na taj dan, što je suludo.
– Meni je čudno da mi, kao turistički grad, ne radimo nedjeljom. U obiteljskim obrtima, naravno, svatko bi trebao odlučivati hoće li raditi i kad, ali mi je stvarno čudno da je pola butiga zatvoreno. Neke stvari koje nam nedjeljom trebaju, bi trebale biti dostupne. Npr. prehrana, što kada dođe gost po noći ili rano ujutro i nema gdje kupiti nedjeljom kruh ili nešto za dijete, neke najosnovnije stvari.
Mi, kao obrt inače ne radimo nedjeljom, u butizi, cvjećari, ali kada imamo vjenčanja naravno da radimo. Radimo i nedjeljom i praznikom, neovisno koji je dan jer je u pitanju vjenčanje na koje ne utječe to što je nedjelja ili neki praznik – ističe Ćoso.
Također tvrdi kako osobno ne podržava rad nedjeljom, no radi takav posao da sam dan nije ni bitan.
Ljudi se trebaju jedan dan odmoriti!
Ćoso nadodaje kako, u slučaju da se omogući rad nedjeljom, oni svakako, kao obrt, ne bi radili.
– Ljudi se trebaju jedan dan odmoriti, a i budući da nemamo dovoljno radne snage da bi svatko od nas imao po jedan dan tjedno za odmor, smatram da je nedjelja baš za to. Suludo mi je kako restorani i kafići imaju dozvolu za rad, a butige ne. Zašto je netko manje, odnosno više vrijedan od nekoga jer radi u restoranu ili kafiću. Ako smo ljudi, ako svima treba ta nedjelja za druženje i obitelj, onda neka nitko ne radi. Neke stvari moraju funkcionirati, svaka butiga ne mora raditi nedjeljom, ali kruh moraš moći kupiti u kvartu. Previše smo se dugo navikli na to da je sve otvoreno i da nam je sve dostupno. Mislim da je najrealnije i najbolje da nedjeljom radi tko želi, naravno da se na kraju to sve plati onima koji odluče raditi – rekla je Ćoso.
Sličan stav dijeli i Miho Grkeš, dugogodišnji vlasnik trgovine u Mokošici, koji naglašava važnost poštivanja tradicije i običaja.
– Ja sam, otkad sam počeo raditi prije nekih 35 godina, rekao da ne treba raditi nedjeljom, jer se i prije nije radilo. Bio obrt, bili centri, sve je to isto. Zašto bi netko radio nedjeljom? Neka radi kome se radi, ali neki se red mora poštivati, uz tradiciju i običaje. Mi smo ipak jedna država sa više od devedeset posto katoličke populacije. Ljudi su naučili da je nedjeljom bio zajednički ručak, da se pođe na misu i da se ljudi malo upoznaju. U današnje vrijeme nitko nikog ne pozna. Gubi se ono lijepo. Možda je potrebno raditi u ljetnim mjesecima ali onda treba postojati red. U svakom kvartu treba raditi po jedna butiga, ali onda mora postojati red. Treba zabraniti rad nedjeljom da postanemo ljudi, a ne da u vlastitoj kući budemo stranci – ističe Grkeš.
Uz to, smatra da rad trgovina nije isto kao rad kafića i restorana. Navodi kako je oduvijek bilo tako te da ne treba smišljati ništa novo.
– Restorani su oduvijek radili kao i kafići. U kafićima npr. radi jako malo žena, majka i domaćica, a poanta je da te žene nedjeljom budu doma s obitelji, s unucima. Tako je bilo oduvijek. Restorani su oduvijek radili i nepotrebno je danas smišljati nešto novo i praviti se pametni. Ja i kad sam imao mogućnost rada nedjeljom nisam radio, svakako izlazim iz ovog posla, pa neka radi tko hoće – zaključuje Grkeš.
Kroz razgovor s obrtnicima jasno se ističe da nedjelja treba ostati zajednički dan odmora. Prema njima, rad se može svesti na najosnovnije aktivnosti, a višak posla treba rasporediti na radne dane. Tako se omogućuje i čuvanje kvalitete života i obiteljskog zajedništva, ali i zadovoljenje minimalnih potrebna kupca.
