Maroje Puhić dvadesetosmogodišnji je kuhar i DJ. Živi u Dubrovniku cijeli svoj život, a kako i sam kaže glazba je oduvijek bila njegova ljubav. Preko ksilofona i bubnjeva do DJ decka Puhić je pronašao glazbu koju želi raditi, a s nama je podijelio svoju priču o glazbi, kuhanju i čestim stereotipovima koje ljudi imaju prema DJ-evima.
U glazbi ste većinu života, no kako je zapravo počela vaša priča? Jeste li oduvijek htjeli biti DJ?
Sve je krenulo još kad sam bio klinac. Išao sam u glazbenu školu i moja strast su bile udaraljke. Malo sam ‘zapeo’ sa solfeggiom, ali me to nije spriječilo da sviram pa čak i nekoliko puta nastupim s orkestrom na ksilofonu i to u Kneževu dvoru. Nakon te ‘klasične’ faze ipak me je više zanimala modernija glazba pa je logičan korak bio Udruga mladih Orlando i nekolicina bendova u kojima sam svirao bubnjeve. Prekretnica je bila kada su me s 18 godina prijatelji odveli na zabavu na Belvederu. Nešto je tu kliknulo i shvatio sam da je ta vrsta elektronske glazbe, ona koju sam tražio. Srđan Njirić je bio prvi koji mi je pokazao kako sve funkcionira. Dao mi je prvi kontroler i naučio me osnove miksanja. U početku je sve to bio hobi i dobra zabava, ali sam shvatio da želim da bude više od toga. Prvu svirku sam imao u Lazaretima kada me iskusni dubrovački dj Pully zvao da nastupam. S vremenom sam se stvarno ‘dao’ u taj svijet, kupio ozbiljnu opremu i odlučio učiti. U posljednje vrijeme sam shvatio koliko sam, i nakon nekoliko godina nastupanja i sviranja, zapravo još ‘zelen’ i uvijek imam nešto novo za naučiti.
Je li oprema jedino što je zapravo potrebno da bi netko bio DJ?
Potrebno je zapravo više nego što bi čovjek povjerovao. Od razumijevanja glazbe, načina na koji se ona sklapa, ritma do brojnih glazbenih elemenata. Svatko može staviti dvije trake u program i spojiti ih no to ne znači da je on odmah dj. Upravo pozadina koju imam s glazbenom školom i udaraljkama stvarno puno znači kada pravim glazbu. Naravno, u glazbu uvijek pokušavam i ubaciti ono što volim slušati. Osobno obožavam rock i dance glazbu 80-ih i mislim da se to i osjeti u mojoj glazbi gdje te elemente uvijek pokušavam ukomponirati. Osim vještina potrebna je i karizma. dj je taj koji ‘vodi’ zabavu i on mora pratiti svoju publiku. Svaki nastup je individualan i ako želite biti dobar dj tome morate pristupiti profesionalno kao i svakom drugom poslu, odmorni i čiste glave. Vi prenosite glazbom na publiku svoje raspoloženje, ideje i energiju i ako tome ne pristupite ozbiljno i profesionalno rezultat neće biti dobar. Ne znači to da treba biti obeshrabren. Smatram da tko god ima želju treba pokušati, zašto ne? U Dubrovniku imamo puno mladih talenata i nerijetko su i bolji od headlinera koje organizatori dovode.
Što kažete na česti stereotip da DJ ‘samo pušta glazbu’?
Biti dj je više od samo ‘puštanja pjesama’, bar u profesionalnom smislu. Miksanje glazbe je ujedno i jednostavno i komplicirano, jer svatko to može naučiti, ali rijetko tko je dobar u tome. To je jedna, rekao bih čak igra, u kojoj je jedino ograničenje zapravo vaša kreativnost. Treba osjetiti trenutke, publiku, vibru koju ona odašilje kao i onu koju želite prenijeti. Ako mislite da je to jednostavno, probajte pa će te vidjeti kako ćete se provesti (smijeh). Dubrovačku publiku poznajem i znam prepoznati kada želi nešto ‘jače’, a kada je raspoložena za nešto plesnije. Kada nastupam vani, to je već druga priča. Treba biti pažljiv i dobro se pripremiti.
Nastupali ste i izvan Dubrovnika? Je li vam neki nastup ostavio poseban dojam?
Dosta sam nastupao po susjednoj BiH u mjestima poput Banja Luke ili Mostara. U Hrvatskoj sam nastupao najviše u Splitu, Zagrebu i Korčuli, ali i u Austriji i Nizozemskoj. Nastup u Austriji u Prater Sauni je bio nešto posebno. Od profesionalnosti organizatora, do energije u tom klubu ne znam što bih uopće izdvojio, jer će mi sve ostati u sjećanju do kraja života. Tek kada kao DJ nastupite na tako velikom mjestu s tako velikom publikom osjetite zašto radite to što radite. Naravno, doma je ipak najljepše i imao sam tu jedinstvenu priliku nastupiti u sklopu jednog festivala za tisuću ljudi na samom Srđu. Taj nastup je bila jedna dugogodišnja želja i neću nikada zaboraviti taj osjećaj sviranja s vrha Srđa s pogledom na Dubrovnik.
Elektronska glazba je u današnje doba skoro u potpunosti mainstream, osjetite li tu promjenu kao DJ?
Definitivno se osjeti. Posebno se vidi razlika na zabavama. Svi sad to ‘slušaju’ i glazba se svodi na perfekciju zvuka, izbacuju se stvari industrijski i glazba je izgubila ‘dušu’. Prije su se stvari rjeđe izbacivale vani i kvaliteta je bila možda lošija, ali glazba je prenosila neki osjećaj. Što se tiče Dubrovnika, mislim da smo dosta progresivni. Imamo Revelin koji je priznat i međunarodno, a s druge strane i Lazarete. Underground klub koji je solidno posjećen, daje šansu svima i može se pohvaliti kako u njemu nikada nema incidenata. Uskoro će baš tamo biti nadolazeći festival Quarantine of Art i smatram kako baš takvih Open-Air festivala nedostaje.
Radite i kao kuhar u Vili Dubrovnik. Kako balansirate ta dva posla i utječu li jedan na drugog?
Iznenađujuće, ali gledam na oba posla kao nešto vrlo slično. I u jednom i u drugom imate stvari koje se rade ‘mašinski’, a opet imate i one koji su jedino ograničeni vašom kreativnošću. Volim taj posao jer nisam oduvijek htio ni biti kuhar. Kada sam tek počeo raditi, shvatio sam koliko me rad s hranom opušta i koliko zadovoljava moju potrebu za kreativnošću. Odradio sam prekvalifikaciju za kuhara i odlučio da se i time želim ozbiljnije baviti. Povukao bih čak i jednu paralelu s poslom DJ-a gdje također imate svoje ‘sastojke’ i o finalnom proizvodu ovisi koliko ćete ih vješto ‘miksati’. Ne mogu reći da je lako, nekada jedna ili druga strana malo više umara, ali mislim da i dalje to pozitivno utječe na mene. Nekada nakon posla nastup i svirka, koliko god naporni bili, dođu kao pravo opuštanje i osvježenje. Također, nekada nakon više nastupa i putovanja rad u kuhinji dođe kao pravo opuštanje.
Spomenuli ste ranije i nadolazeći festival Quarantine of Art koji će se održati u Lazaretima, možete li nam pojasniti o kakvom se festivalu radi?
To je jedan mladi projekt kojeg radim s kolegom Leonom Bjažićem iz Zagreba. Radi se o festivalu elektronske glazbe koji će biti popraćen umjetničkim izložbama. Za prvu godinu odlučili smo se za lokalnu potporu, dva headlinera poznata našoj publici Joe Reda i Amber, kao miljenike hrvatske publike i Maria Mateljana i DJ Jocka. Osim izložbi i glazbe pripremamo i male škole produkcije gdje će posjetitelji festivala imati prilike učiti o poslu DJ-a kao i osnovama produkcije. Tko zna, možda baš neka nova zvijezda svoje prve korake nauči na našem festivalu (smijeh).