Kako bismo razumjeli Dubrovačku deklaraciju, odnosno njen značaj i učinke, nužno je razumjeti pravnu prirodu deklaracije. Najsvrsishodnije je usporediti je s konvencijom. Naime, i deklaracije i konvencije instrumenti su međunarodnog javnog prava, prema tome obje vrste dokumenata su pravni akti. Međutim razlika je značajna. Naime, deklaracija, kako joj i samo porijeklo riječi govori (lat. declaratio: izjava, proglas) pravni je akt koji sadrži temeljna načela ili stajališta o nekom važnom problemu. S druge pak strane konvencija (lat. conventio: dogovor, ugovor) je međunarodni ugovor s jasnim pravnim obvezama za čije su kršenje u istom najčešće propisane sankcije. Ukoliko nisu, subjekti međunarodnog javnog prava, a to su države ili pak međunarodne organizacije, odgovarat će prema drugim dokumentima ili pak općim načelima međunarodnog javnog prava. Ne znači to da potpis na deklaracijama nema nikakve vrijednosti, odnosno da ne povlači za sobom nikakvu odgovornost. Razlika je u naravi te odgovornosti koja se logički nadovezuje na razliku u naravi ove dvije vrste pravnih akata. Naime, za slučaj kršenja konvencije sankcije su najčešće vrlo jasne, izričite, pravne. S druge pak strane, za slučaj kršenja potpisane deklaracije sankcije su više političko-gospodarske negoli pravne naravi.
Značaj deklaracija
To nipošto ne znači da su deklaracije pravno nebitne, dapače! Najbolji primjer je Opća deklaracija o ljudskim pravima koju je 10. prosinca 1948. izglasala Opća skupština Ujedinjenih naroda. Taj dan svake godine obilježavamo Međunarodni dan ljudskih prava, što svjedoči u prilog značaju ovog pravnog dokumenta. Opća deklaracija o ljudskim pravima postavila je temelje suvremenog sustava prava ljudskih prava, kako na globalnoj razini tako, posljedično, i na razini država članica međunarodne zajednice. Ona je najprevođeniji pravni dokument na svijetu. Definirala je osnovna ljudska prava i slobode. Iako njene odredbe inicijalno nisu bile direktno pravno obvezujuće zaživjele su kroz brojne međunarodne ugovore i nacionalne ustave i zakone. Ona je bila poticaj, ukazala je na smjer kojim treba krenuti u pogledu jamstva i zaštite ljudskih prava i sloboda, tako da predstavlja platformu na kojoj se izgradio međunarodni sustav zaštite ljudskih prava. I zaista, kad pročitate odredbe konvencija koje su usvojene kasnije (Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o pravima djeteta, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda itd.) uviđate kako je u njima većina odredbi Opće deklaracije o ljudskim pravima praktički gotovo pa prepisana i potom detaljnije razrađena. I u njima su za kršenje tih odredbi propisane vrlo jasne, izvršive pravne sankcije.
Kruna dubrovačkog summita
‘Gotovo 1000 dana je prošlo od početka ruske vojne invazije na Ukrajinu. Najstrože osuđujemo ovaj ničim izazvan, neopravdan i nezakonit ruski osvajački rat protiv Ukrajine. Agresorski rat Rusije je zločin protiv ukrajinskog naroda, očito kršenje međunarodnog prava, uključujući Povelju UN-a i velika prijetnja za mir, sigurnost i stabilnost jugoistočne Europe, cijelog europskog kontinenta i svijeta’ – riječi su kojima počinje Dubrovačka deklaracija potpisana 9. listopada na summitu zemalja jugoistočne Europe čiji su se čelnici okupili treći put od početka ruske agresije na Ukrajinu. Prvi summit je održan u Ateni 2021., drugi u Tirani u veljači ove godine. Dubrovački summit naslanja se na zaključke prethodna dva.
Glavni elementi Dubrovačke deklaracije su: osuda ruske agresije, potpora mirovnom planu, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine te podrška europskom putu Ukrajine, odnosno eurointegracijama i članstvu u NATO-u.
‘Naša podrška nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine unutar njenih međunarodno priznatih granica ostaje potpuna. Ponovno potvrđujemo našu nepokolebljivu posvećenost pružanju kontinuirane višestrane podrške Ukrajini i njenom narodu’ – piše u Dubrovačkoj deklaraciji u kojoj se izražava poštovanje i suosjećanje s ukrajinskim narodom, koji se hrabro i nepokolebljivo odupire ruskoj agresiji.
‘Nadovezujući se na Zajedničku deklaraciju koja je donesena na Prvom parlamentarnom summitu međunarodne platforme za Krim, koja je usvojena u Zagrebu 25. listopada 2022. godine, ali i summita u Kijevu održanog 11. rujna 2024., ističemo našu posvećenost obnovi suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, uključujući Krim, kroz dodatno pružanje Ukrajini sveobuhvatne pomoći da se suprostavi ruskoj agresiji’ – stoji nadalje u Dubrovačkoj deklaraciji u kojoj se izražava i podrška zaključcima Prvog mirovnog summita u Ukrajini, održanog u Švicarskoj u lipnju ove godine.
Podrška ‘ukrajinskoj formuli mira’
‘Put ka sveobuhvatnom, pravednom i trajnom miru u Ukrajini može biti zasnovan samo na međunarodnom pravu, uključujući Povelju UN-a. S tim u svezi, ponovno potvrđujemo našu podršku ukrajinskoj formuli mira koju je dao predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski kao ključni okvir za obnovu mira’ – napominje se u Dubrovačkoj deklaraciji u kojoj se posebno naglašava spremnost potpisnica da aktivno sudjeluju u implementaciji te ‘ukrajinske formule mira’.
Dubrovačkom se deklaracijom upućuje poziv cijeloj međunarodnoj zajednici na ulaganje napora za obnovu međunarodnog mira i sigurnosti, naročito kroz intenziviranje podrške Ukrajini, a uskratu materijalne i druge potpore ruskoj agresiji.
‘Podsjećamo na važnost usklađivanja sa vanjskom i sigurnosnom politikom Europske unije… naglašavamo da su povlačenje ruskih trupa i vojne opreme sa cijelog teritorija Ukrajine, prekid neprijateljstva i vraćanje kontrole Ukrajini nad njenim državnim granicama, uvjeti o kojima se ne može pregovarati’ – navodi se u Dubrovačkoj deklaraciji u kojoj se posebno naglašava kako su tzv. izbori koje je Rusija u ožujku i rujnu ove godine održala na ukrajinskom teritoriju ništavni.
Ne samo Ukrajina…
Dubrovačka se deklaracija, osim ukrajinskim pitanjima, pozabavila statusom drugih zemalja jugoistočne Europe koje nisu još uvijek članice Europske unije.
‘Ponavljamo našu odlučnost da intenziviramo zajedničke napore kako bismo osigurali daljnji napredak i podršku partnerima iz jugoistočne Europe, Ukrajini, republici Moldaviji i Gruziji na putu prema članstvu u EU. Ulazak ovih novih članica u Europsku uniju najbolje je jamstvo regionalne stabilnosti, sigurnosti i prosperiteta. Pozdravljamo otvaranje pregovora o pristupanju EU sa Ukrajinom, kao i s Bosnom i Hercegovinom i Republikom Moldavijom’ – piše u Dubrovačkoj deklaraciji koja pozdravlja posvećenost saveznika na summitu NATO-a u Washingtonu da nastave podržavati Ukrajinu na njenom nepovratnom putu prema euroatlantskoj integraciji, uključujući članstvo u NATO-u.
Procesuiranje zločinaca
Iskazana je i čvrsta posvećenost privođenju pravdi pojedinaca odgovornih za zločine agresije, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tijekom agresorskog rata u Ukrajini. Kao značajan korak na ovom putu pohvaljena je ratifikacija Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od strane Ukrajine. Zemlje sudionici summita u Dubrovniku usuglasile su se nastaviti surađivati i fokusirati napore na oslobađanje svih ratnih zarobljenika, nezakonito zatočenih osoba i povratak ilegalno deportiranih i prisilno preseljenih Ukrajinaca, posebno djece. Na summitu se razgovaralo i o oporavku Ukrajine nakon okončanja agresije, te su zaključci također uneseni u Dubrovačku deklaraciju. Naime, ključni prvi korak ka sigurnom povratku ljudi u svoje domove i obnavljanju privredne i poljoprivredne djelatnosti, usuglasili su se sudionici dubrovačkog summita, bit će razminiranje.
Što da je npr. Srbija prekrši?
Evidentno, kao što sam i pojasnila, Dubrovačka deklaracija je, kao i svaka deklaracija, deklarativne naravi. U njoj nema direktno pravno obvezujućih normi pa tako ni konkretnih sankcija za njihovo možebitno kršenje. Iako je Dubrovačka deklaracija nesumnjivo pravni akt u suštini je, kao i svaka druga deklaracija, njena narav više političke prirode. To se ponajbolje ogleda kroz razmatranje možebitnih sankcija za djelovanje neke od zemalja potpisnica suprotno ovoj deklaraciji. Kazne koje bi uslijedile da primjerice vladajući Srbije krenu pomagati Rusiji bile bi više političke negoli pravne naravi. Srbija se ne bi, na temelju potpisa koji je predsjednik Aleksandar Vučić stavio na Dubrovačku deklaraciju, u tom slučaju našla pred nekim međunarodnim sudom. Međutim, zasigurno bi je sustigla oštra politička osuda zemalja članica međunarodne zajednice kao i svjetskih i europskih organizacija. Put u globalne, europske i regionalne integracije bi joj zasigurno bio zakočen, a nesumnjivo je da bi uz političke, odnosno kao njihovu posljedicu, ispaštala i ekonomske sankcije.
Dubrovačka deklaracija u pravnom je smislu također značajna u smislu potvrđivanja temeljnih vrijednosti i načela međunarodnog javnog prava te definiranju smjernica kako na konkretnom, ukrajinsko-ruskom ‘slučaju’ ta načela i vrijednosti zaštititi. Odnosno provesti međunarodno javno pravo, uključujući humanitarno međunarodno pravo kao njegovu ‘podgranu’, u djelo.
Foto: vlada.gov.hr