Za dubrovačku umjetnicu Dubravku Tullio 2024. godina bila je – i još uvijek jest! – prilično bogata i sadržajna. Radila je na nekoliko izuzetno zanimljivih projekata te bila i ‘artist in residence’ u Cavtatu ovog ljeta kroz svoju najnoviju izložbu ‘Neopipljivo’. Dubin je opus širok, uvijek i iznova motiviran Mediteranom i srodnim mu temama, a ipak iznova drugačiji i s novim slojevima i idejama. Među ostalim, ovog ljeta je radila ni manje ni više nego na brendiranju umjetnosti kroz zanimljive i naizgled nespojive kanale. Kroz veliki razgovor za DuList Dubravka nam priča o svom ljetu 2024. Krenimo redom…
U sklopu projekta SupetART nedavno ste izložili vaše ‘neopipljive’ radove, inspirirane i prožete prirodom, Mediteranom, suncem… Ipak, to nije ‘onaj tipični’ Mediteran kojeg često vidimo na umjetničkim djelima – kako birate Vaše mediteranske motive i teme?
U seriji radova ‘Neopipljivo’ slikam pojave koje ne možemo dotaknuti, koje su prisutne oko nas, ali često ih ne doživljavamo. U užurbanom dnevnom ritmu rijetko kada imamo vremena za osvrnuti se oko sebe i zastati na tren da bi uživali u trenutku i promatrali neopipljive pojave poput mjesečine, titranje sjena lišća, svjetlucanje površine mora. To su pojave koje nas asociraju na ljeto, na lakoću postojanja, na trenutke u kojima ne radimo ništa nego samo jesmo. Upravo u toj mirnoći ljetnih trenutaka kada samo postojimo, ako si to dozvolimo, nastaju moje fotografije koje pretvaram u slike. To je Mediteran, Jadran, skrivena vala, posta koju ljubomorno čuvamo od ostalih kupača, to je čempres na kojem je cvrčak, kričanje čiopa i pucketanje šišaka bora. Sve su to motivi ili trenuci koje jedva čekamo u zimskom mirovanju jer smo mi djeca soli, nas određuje jug. U našem identitetu je sve to pa je tako i u umjetnosti koju stvaram.
Na koji način je sudjelovanje u jedinstvenom artist-in-residence programu SupetART dalo novu dimenziju Vašem stvaralačkom opusu? Kako je to utjecalo na odluke o budućim ciklusima, biranju tema i materijala?
Imam jako lijepu suradnju s art managericom Petrom Horvatović, osnivačicom umjetničke platforme Shpigl i kreativne direktorice agencije Fraz koja surađuje s brojnim kolegama umjetnicima te nam pruža mogućnost predstavljanja našeg rada. Rado sam se odazvala na Petrin poziv za suradnju s Adriatic Luxury hotelima, konkretno umjetničkom programu SupetART u predivnom boutique hotelu Supetar u Cavtatu. Privukla me divna priča o heritage hotelu u kojem je postignut spoj povijesnog šarma i bogate kulturne baštine, a sve umotano u pažljivo birane materijale i vrhunski dizajn. Radove koje sam tamo izložila počela sam raditi i prije Petrinog poziva, a savršeno su se uklopili u ambijent Cavtata i hotela. Vidjevši kako su radovi u tako lijepom prostoru došli do izražaja dodatno me motivira da nastavim u smjeru u kojem idem.
Izuzetno zanimljiva suradnja je također obilježila Vaše, ali i dubrovačko ljeto uopće – upravo ste plasirali, s Miom Milovčić – vlasnicom brenda Dubrovnik Social Club – novi art merch, ljetni đir praktičnih bursi, majica i ostalih nužnih ljetnih ‘asesoara’, poput moskara. Kako je došlo do te suradnje i što je ona za vas obje značila?
Potpuno suprotno neopipljivim pojavama su moje ilustracije Grada koje su pune boja, točkica, živahne i vesele poput ljetnih dubrovačkih noći. Njih možemo opipati, u nama izazivaju veselje, želimo ih nositi na sebi. I upravo to smo Mia i ja napravile! Nas dvije se poznamo i pratimo odavno, ali naši putovi nisu išli u istom smjeru do ove godine. Vežu nas zajednički prijatelji, ljubav prema umjetnosti, Gradu, ljetu… bilo je samo pitanje vremena kad ćemo nešto zajednički napraviti, i došao je taj trenutak.
Kao suradnica brenda koji je istodobno i funkcionalan i lijepa uspomena na Grad, kako vidite Dubrovnik Social Club i njegovu ulogu u promociji umjetnosti i kulture Dubrovnika?
Dubrovnik Social Club je potreban našem Gradu. Nama trebaju art suveniri koje ćemo svi mi rado imati i nositi, ali ćemo ih prodavati i ljudima s drugog kraja svijeta bez da se sramimo njihovog podrijetla. Nisu to modni dodaci koje nitko do sada nije napravio, ali je nešto što je napravio netko tko tu živi, netko tko osjeća bilo Grada i u njegovom ritmu se kreće. Želimo pokazati da se Grad može promovirati kroz umjetničke suvenire bez da umjetnost izgubi vrijednost u suvenirskom obliku. Lijepo oblikovan suvenir koji u sebi nosi priču o mjestu u kojem je nastao može biti dostojan pokazatelj kulture našeg Grada.
Je li Vam bio izazov dočarati i prenijeti na različite uporabne predmete esenciju ljetnog Grada, onog ‘Dubrovnika u srpnju i kolovozu’? Kako je tekao proces stvaranja, biranja motiva? Možemo li očekivati i suradnju za neki drugi merch DSC x Dubravka Tullio?
Motive koje smo koristile na DSC dodacima su detalji ilustracija koje krase domove naših prijatelja, sugrađana, ali i turista iz cijelog svijeta. Te su ilustracije nastajale unazad tri, četiri godine. Za neke originale znam kod koga su, a neki su otputovali daleko. Lijepa priča za početak Mijinog i mog rada vezanog za suvenire koje želimo poslati u svijet. Oni su upravo srpanj i kolovoz u Gradu, šareni, veseli, živahni i topli. Ideje nam samo dolaze, pišemo ih i nadamo se da ćemo ih barem pola ostvariti.
Vratimo se u same umjetničke početke – ono romantično razdoblje života kada odlučujete (ili shvaćate) što želite postati i čime se želite baviti. Sjećate li se prvog umjetničkog ‘klika’, prve inspiracije za postati slikarica? Tko Vam je pomogao u toj odluci – ili što, Grad, uzori, umjetnici…?
Rodila sam se s talentom koji sam naslijedila od roditelja koji nisu imali priliku izbrusiti ga, ali su meni dali priliku i poticali me da idem u tom smjeru. Sve ostalo je kombinacija školovanja, rada, truda, sreće, mjesta i vremena.
Vaša kolekcija ‘Neopipljivo’ nije Vaša jedina kolekcija mediteranskih motiva, ali se ne može reći kako se zadano držite jednog stila, već u toj bazi neprestano istražujete nove svjetove i stilove. Osim kombinacije ugljena i akrila, koju često ističete, postoje li neke tehnike koje volite koristiti – ili neke koje biste rado isprobali?
Inspiriraju me naš krajolik i ljepota jednostavnosti prirode kojom smo okruženi. Nekad me više inspirira u proljeće kada se oboji u žutu i ljubičastu, a nekad bih samo slikala more i sve tirkizne nijanse s kojima nas mami. Ugljen je tehnika koju najviše volim. Ona je baza za svaki daljnji ciklus pa tako i za ovaj ‘Neopipljivo’ na kojem trenutno radim i nemam potrebu ništa novo isprobavati nego baš otkrivati što još mogu dobiti s ovom čvrstom materijom.
Vaši radovi – uključivo i posljednji izloženi ciklus – često evociraju introspekciju, sanjarenje, meditaciju… Kako razvijate te koncepte u svojim djelima? Što biste željeli da posjetitelji i ljubitelji umjetnosti osjete, dožive dok gledaju Vaše radove?
Vrlo je teško opisati osjećaj koji umjetnik prenosi u svoj rad dok ga stvara, zapravo niti ne očekujem da promatrač osjeti isto, niti je to moguće. Slikanje je vrlo subjektivan i intiman proces koji proživljavamo sami sa sobom. Svatko ima pravo interpretirati ono što vidi na svoj vlastiti način. Nekoga će duboko dirnuti i izazvati u njima osjećaj blizak mome dok sam stvarala ta djela, a kod nekih promatrača neće izazvati ništa. Nemam ništa protiv da netko moj rad opiše kao nešto što je lijepo ili nešto što ne bi voljeli imati u svom domu. Mi smo vizualna bića i nama se nešto svidi jer nam je lijepo ili nije. Pa kad već pitate što bih da promatrač ili ljubitelj umjetnosti vidi, odgovor bi bio da vidi ljepotu.
S obzirom na spomenuto istraživanje novih svjetova, može se reći kako je idealna baza Vaš rad u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik. Kao muzejska pedagoginja, kako kombinirate ‘tehnike’ umjetničkog i muzejsko-pedagoškog rada? Što Vas inspirira?
Jako volim svoj posao, zanimanje koje ispunjavam svojim zvanjem. Posebno volim raditi s djecom i njih usmjeravati da promatraju naš kraj i sve što u njemu živi s velikim poštovanjem kako bi ga i oni sačuvali za generacije koje dolaze nakon njih. Rad u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik je izuzetno kreativan, od stvaranja likovnih postava izložbi, osmišljavanja i pisanja muzejskih publikacija do radionica za djecu.. Inspirira me priroda, istraživanja kolegica koje s ljubavlju bilježe sve što u prirodi živi, želja za stvaranjem zanimljivog muzejskog sadržaja, ali i prijateljski odnosi malog kolektiva koji vrijedno radi. Struka nas prati i podržava što nam puno znači i daje nam motivaciju za daljnji rad.
Za kraj, vratimo se novim, konceptualnim art-suvenirima Dubravka Tullio x DSC, ali kroz umjetničku komponentu. Kako vidite ulogu umjetnosti u društvu, posebno u kontekstu lokalne zajednice u Dubrovniku? Čini se kako je predstavljanje umjetnosti kroz moderne kanale, poput streetweara – pun pogodak?
Mislim da naš Grad živi od umjetnost i kulture i da je kao granu koja nas hrani moramo njegovati, čuvati i u nju ulagati. Da ne nudimo umjetnost i kulturu, grad bi bio samo restoran stoga je važno lokalnu zajednicu senzibilizirati i uključiti u njen razvitak. Želimo da Grad miriše i na umjetnost jer ona hrani našu dušu. Dubrovnik Social Club radi upravo to, uključuje zajednicu da nosi, dijeli, voli i čuva umjetnost i našu kulturnu baštinu.
Neumorna umjetnica
Od muzejskih programa do brojnih nagrada
Dubravka Tullio rođena je 1985. godine u Dubrovniku, gdje je završila Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarstvo i dizajn. Diplomirala je slikarstvo 2008. godine na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu u klasi profesorice Nine Ivančić. Od 2015. godine radi kao muzejska pedagoginja u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik. U svojoj ulozi autorice i koordinatorice, Dubravka sudjeluje u brojnim muzejskim i pedagoškim programima, festivalima i manifestacijama, izradi muzejskih publikacija i brojnih likovnih postava muzejskih izložbi. Dobitnica je nagrada i priznanja Hrvatskog muzejskog društva za rad u muzejskog pedagogiji i likovnim postavima. Njezini umjetnički interesi obuhvaćaju ilustraciju i fotografiju, a njezini radovi nalaze se u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Fotografije: Mia Njavro Banić /Ana-Marija Bujić