Iskreno rečeno, bio sam iznenađen što sam uopće nominiran. U Dubrovniku radim kao policijski službenik već dosta godina i znam da općenito građani baš i nemaju pozitivno mišljenje o radu Policije i policajcima, a posebno što ja nisam ‘domicilni’ građanin Dubrovnika
– kazao nam je u nedavnom razgovoru, kojeg možete čitati u tisaknom izdanju DuLista, Pozitivac 2016. – Denis Pavela, policijski službenik i predsjednik udruge ‘Sigurnost u prometu’.
‘Emocionalno sam ispunjen’
On je ove subote u hotelu Petka organizirao zabavu jer, kako je već i prije kazao, htio je titulu ‘Pozitivca’ proslaviti sa svojim sugrađanima. Mnogi od njih došli su proveseliti se s njime, zabaviti se ili jednostavno pružiti ruku, čestitati.
– Emociolnalno sam ispunjen. Mislim da nitko od nas ovdje ne može dignuti ruku i reći: ‘Evo, ja sam učinio sve.’ Mislim da možemo i dalje, ima volje. To je bit i večeri društvenih igara i druženja uopće, tribina, svega – kazao je vrlo emotivno Denis Pavela na druženju ove subote.
Kazao je kako je bit druženja u micanju od negativnih emocija i radnji, te se za kraj, prije same zabave i našalio, kazavši kako bi bilo izvrsno da se i dogodine nađu u hotelu Petka i naprave ‘Večeru od Kandelore’.
Party nismo mogli propustiti, a u nastavku vam donosimo razgovor s našim Pozitivcem 2016. godine.
-Treba puno truda i rada, u bilo kojem poslu, da te ‘fetivi’ Dubrovčani prihvate. Pogotovo ako ste dio represivnog aparata kao što je Policija. Nominacija mi je bila velika čast, uopće naći se među tih deset ljudi. Zahvaljujem svima koji su mi dali glas, ali i svima koji su glas dali drugim kandidatima. Ipak, nije bit nagrade u ovom kipiću, već u tome što su građani prepoznali da radimo nešto sjajno. Ovo priznanje posvećujem mom pokojnom ocu Ivanu i mojoj obitelji – istaknuo je za početak razgovora Pavela.
Razgovarao: Baldo Marunčić
Presudna odrednica Vaše nominacije, a sad i osvajanja titule Pozitivca 2016., bio je rad u udruzi ‘Sigurnost u prometu’.
Udrugu sam osnovao jer sam smatrao da se za građane može napraviti puno više, a da to ne bude kroz represivni aparat, već kroz veću razinu prevencije. Htjeli smo građane potaknuti na suradnju i zajedništvo. Ni Policija, ni Grad ni Županija ne mogu sami, ali svi zajedno možemo. Zato sam došao na ideju o osnivanju udruge, a već sam imao dosta ideja i projekata s kojima bi se mogla postići veća razina sigurnosti cestovnog prometa.
Drago mi je da su građani dobro prihvatili tu inicijativu, a na kraju 2016. već se vide rezultati rada. Jer brojke su bolje nego lani ili prijašnjih dvadeset godina. Pad smrtnosti na cestama je dosta velik, a posebno smo ponosni na prometne ploče ‘Ako ste umorni, zaustavite se’ koje smo postavili prije turističke sezone.
Ja sam u Dubrovnik došao iz Trilja s osamnaest godina 1999. godine, nakon što sam završio srednju policijsku školu. Kao mladi policijski službenik u novoj sredini učio sam od mentora policijski posao. Kad nešto naučite kao takvo onda na tome stvarate autoritet kroz vid represije. Ali onda s vremenom vidite da postoji i vid prevencije koji se može proširiti. Pa ja sam bio na toliko očevida gdje je majka izgubila sin jedinca, a trebalo joj je ujutro u 5 sati reći da joj je sin poginuo. Postoje ‘hladni’ ljudi koji to mogu ‘odraditi’, ali ja ne mogu. Pogotovo kad su djeca u pitanju. Imam suprugu i dvoje djece i sad sam još osjetljiviji na sve to.
Empatija prema stradalnicima je još veća. A kad netko nastrada nitko od nas ne može dići ruku i reći da je učinio sve što je mogao. To nitko ne može. Uvijek se može više, a mislim da je rad udruge to dokazao. Od dana osnivanja 4. travlja 2016. održali smo veliki broj aktivnosti, a nismo ih temeljili na sigurnosti u prometu, već smo na primjer u blagdansko vrijeme organizirali večer društvenih igara. Odaziv je bio sjajan.
Kako ste došli na tu ideju?
Ja sam vlaj, čovjek sa sela, pa možda u blagdansko vrijeme imam razvijeniji osjećaj prisnosti. Svi oko stola, naloži se vatra i igraju se društvene igre. A primjetio sam kako je već duže vrijeme društvo postalo iskvareno. Zavist i ljubomora. Svatko svakoga mrzi, svi se svađaju, svatko gleda svoj interes, a nema zdravog prijateljstva i iskrenog druženja. Uz to, ljudi vise na društvenim mrežama dok sjede za istim stolom. Nema zdrave priče, svi su se otuđili.
A mi smo samo tu jednu večer uspjeli oko stola i igara uz čaj i priklice okupiti cijele obitelji, bračne partnere, momke i cure, dječicu. Stvorila se topla atmosfera u kojoj su se svi sjajno osjećali. Zdravi osmijesi, a cijelu večer nitko nije uzeo mobitel. I to je dokaz da toga ovom gradu i našim ljudima nedostaje. Trebali bismo se okrenuti jedni drugima, da stara prijateljstva budu iskrena, a da stječemo i nova. I što je najljepše, ljudi zovu i pitaju kad će ponovo večer društvenih igara. Planiramo ih održavati kroz cijeli siječanj, subotom, od 17 do 20 sati.
Što možemo očekivati od Vas i Vaše udruge u budućnosti?
Namjera nam je proširiti djelokrug rada na opću prevenciju, ovisnosti o drogama, alkoholu. Želimo u ožujku organizirati veliku tribinu s jednim stručnjakom. Želimo razgovarati o tim problemima. Vidjeli ste koliko je odaziv bio na izvrsnu tribinu s dr. Slavkom Sakomanom. Trajala je dva sata, bilo je oko šesto ljudi, a stajalo se u prolazima! Ne želimo da te tribine budu neka štura predavanja na kojima se citiraju zakoni, već da se stvori empatija prema stradalnicima i ovisnicima. Sakoman je neosporni autoritet, a ljudi koji su tamo svjedočili govorili su o paklu ovisnosti, svemu što su prošli. Želimo da tribine budu poučne, ali i potresne, jer želimo ostaviti dojam koji će se prenijeti i dalje. Ako stvorimo osjećaj empatije, puno smo učinili.
Također, pred početak turističke sezone u veljači ćemo održati edukativnu radionicu za sve prijevoznike. Dovest ćemo predavače koji će im dati savjet, ali ih podsjetiti na obaveze. Smatram da s ljudima treba razgovarati i pružiti im ruku, educirati ih. U tom smislu, siguran sam da će odaziv na tu radionicu biti velik. Želimo izbjeći bombastične naslove u crnoj kronici o takvim i ovakvim taksistima.
Očekuje nas i kino premijera jednog šokantnog filma koji nam stiže iz Zagreba. Uz to, do početka ljeta imamo puno prijedloga za rješavanje infrastrukturnih problema na prometnicama, prije svega na području grada Dubrovnika. Želimo pokrenuti gradske vlasti na akciju, jer smatramo da oni za to još nisu kapacitirani.
O čemu je točno riječ?
Pa provozajte se sad malo po gradskim prometnicama i promjetit ćete da su brojni prometni znakovi ili u grmlju ili su zarasli ili jednostavno nedostaju., vidite tek štangu na kojoj su nekad bili. Svaka jedinica lokalne samouprave trebala bi imati cjelokupni prometni projekt u kojem bi se točno znalo gdje je koji znak a nažalost, sad to nije slučaj. Kad nestane prometni znak, nitko ne zna koji je to znak bio. Onda se traži po ‘Google Earth’ i gleda se ta pozicija, a budući da ‘Google Earth’ nije ažuriran posljednje dvije ili tri godine, opet bude problem. Kad bismo imali cjelovit prometni projekt sa svom signalizacijom, onda se takve stvari ne bi događale.
Je li Vam udruga poslužila da na neki način iz ‘službenog’ Denisa Pavele, policijskog službenika, postanete ‘privatni’ Denis Pavela – građanin Dubrovnika?
I na društvenim mrežama građani Vas kontaktiraju po pitanju brojnih problema, od kojih neki baš i nemaju izravne veze s Vama, ali im svejedno odgovarate, izlazite u susret. Policijski sam službenik 24 sata dnevno, odnosno kroz osmosatno radno vrijeme se bavite svojim poslom. Ali imao sam osjećaj da mogu puno više toga učiniti.
Ne mogu se sve aktivnosti provesti kroz Policiju, jer imate puno drugog posla. Međutim, znao sam da mogu, da imam volju, želju i ideju. Ja sam pozvao moje sugrađane da me kontaktiraju, da mi šalju pitanja, javno ili u ‘inbox’. Tko god mi se javio nastojao sam odgovoriti.
Jeste li kroz udrugu malo smekšali svoj imidž?
To će moju sugrađani najbolje reći.
Zanima
li Vas politika? Biste lise odazvali pozivu neke stranke da im stanete na listu?
Volio bih se jednog dana okušati u politici, ali bih išao sam. Zanima me politika. Iskreno, imam osjećaj da se ljudi dosta lome oko tih ‘lijevih’ i ‘desnih’, da traže neku opciju koja će znati rješavati konkretne probleme. A to ja želim: kad se nešto radi, da se onda to i napravi. Pustite me laži i obećanja. Bit je u malim stvarima koje se učine. To ljudi cijene i pamte.
Što iz Trilja, mjesta iz kojeg potječete, i danas nosite u sebi?
Mislim da je u meni ostala crta seljaka. Volim sve što vole seljaci, prije svega iskrena i zdrava druženja. To u Dubrovniku i nije toliko izraženo. Inače, u Trilj odem triput godišnje. Sad su mi djeca već u vrtiću i školi pa ne mogu češće. Nedostaju mi ti ljudi, njihov način komunikacije.