Dubrovnik kao dio Hrvatske postao je otok koji nije okružen morskim bespućima već bespućima administracije, navode u priopćenju članovi HSLS-a.
Naime, na sinoć održanoj izbornoj skupštini Hrvatske socijal-liberalne stranke izabrano je novo vodstvo Ogranka Dubrovnika na čelu s novim predsjednikom Ivom Gjajom, o čemu smo već izvijestili. Tom prigodom izglasano je posebno priopćenje radi prometne izoliranosti Dubrovnika, „problema koji niti jedna Vlada Slobodne nam Hrvatske nije htjela uistinu rješavati, a čime nas nakon ulaska u EU ostavljaju izvan “bedema” schengenskog režima“.
Priopćenje donosimo u cijelosti:
Svatko bi htio imati Dubrovnik, a oni koji su pravi i jedini njegovi stanovnici i vlasnici, državljani Republike Hrvatske, na žalost ne posvećuju mu dovoljno pažnje. Svi stalno govore o ulasku Hrvatske u EU bez obaziranja na situaciju kako područje istočnog dijela Dubrovačko-neretvanske županije u čijem sastavu je i administrativno središte iste, te turistički biser, simbol Hrvatske, Dubrovnik, ostaje izvan EU, osim ako mu dolazite u posjetu zrakoplovom.
Jedini način da se ovo područje integrira s ostatkom Hrvatske jest izgradnja Pelješkog mosta. Svima su ga puna usta. Nekima, jer ga ne žele, a drugima, jer ga navodno žele, ali samo zato, jer ga oni prvi ne žele. Kada se kretalo u njegovu gradnju (nekoliko puta kako bi se utvrdilo gradivo) svi su se busali u prsa, cijelo vrijeme držeći figu u džepu.
Kada se ovo pitanje, izgradnja Pelješkog mosta, stavi na papir, pa se usporede njegove prednosti i mane, realno jedina „mana“ mu je cijena. Kad pogledamo s druge strane njegove „koristi“, istih ima više. Kada bi ih krenuli nabrajati sigurno bi na prvom mjestu stavili integraciju cjelokupnog teritorija Republike Hrvatske, zatim bi tu bio potencijal koji ima svaka nova prometna komunikacija, koja prema navodima ekonomista donosi sedmerostruko više sredstava od cijene prometnice u područje u koje je uloženo. Sljedeća njegova „korist“ jest znatno približavanje Pelješca, Mljeta, Korčule i Lastova ostatku države, itd., itd. Sigurni smo kada bi se dalo neovisnoj tvrtci koja se bavi “cost and benfit“ analizama da procjeni isplativost gradnje Pelješkog mosta da bi bez problema dokazali kako je taj most sigurno ulaganje, a ne trošenje proračunskog novca.
Ono što smo ranije spomenuli također predstavlja veliki plus na strani gradnje mosta, a to je brzi ulazak Hrvatske u EU, gdje dolazimo do situacije kako dva Šengenska granična prijelaza dijele istočni dio Dubrovačko-neretvanske županije od ostatka države, a ujedno i od EU-a. Razlika u proceduri pri prolasku prije i nakon ulaska u EU vidljiva je iz odnosa kapaciteta i propusnosti sadašnjih graničnih prijelaza i onih koji se trenutno grade na graničnim prijelazima Klek i Bistrina.
Mišljenja smo kako je bilo dosta deklaracija kojima smo dizali svoj glas za izlazak iz te prometne izoliranosti bez da su oni, koji su bili bliski s vladajućom garniturom u trenutku pisanja iste, napravili i konkretan čin kojim bi je pratili.
U našu županiju još uvijek nije ušao ni jedan metar auto-ceste što Županiju također čini jedinstvenom u Hrvatskim okvirima.
Umjesto pisanja deklaracija uhvatimo za jedan štap i formirajmo tijelo koje će iznaći način i put rješenja problema uz nepodjeljenu podršku svih i u koje se ne bi imenovali ljudi po stranačkom ključu, jer bi nam u ovoj situaciji ključ uključivanja trebao biti naš status stanovnika ove Županije.
Prestanimo pristajati na podjele koje nam netko, tko ne želi gradnju prometnih koridora kroz našu Županiju, stalno nameće, već jednom stvarno i ozbiljno sjednimo i recimo mišljenje stanovnika ovog dijela Hrvatske:
Hitno krenuti u nastavak gradnje odnosno gradnju:
Pelješkog mosta
Auto-ceste do Dubrovnika po koridoru koji istu vodi sukladno Prostornom planu Županije
Brze ceste Dubrovnik – Ćilipi
Do tog cilja možemo doći prvenstveno ako se prvo mi unutar Gradova i Općina naše Županije dogovorimo međusobno, a potom iziđemo s tim zajedničkim dogovorom prema državnim službama bez mogućnosti da nam opet netko mijenja trase na način da ih predstavlja kao bolje riješene, ali pitanje je za koga je to bolje rješenje. Za nas mimo usvojenog prostornog plana ni i u kojem slučaju nije.
Dubrovnik je bio prosvijećena Europa prije 1000 godina. Nitko nas, odvajajući nas prometno, ne smije ostaviti u rezervatu između Neuma i Sutorine. Mi na to ne pristajemo!