‘Naše mjere i upute daju rezultate’, rekao je u utorak ministar zdravstva Vili Beroš. Hrvatska se odgovorno i ozbiljno uhvatila u koštac s problematikom širenja epidemije koronavirusa COViD-19. Paniku koja se nepotrebno proširila javnim prostorom demantiraju vodeći državni liječnici. Dr. Alemka Markotić iz Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević poručila je kako sve ide svojim tijekom: ‘Bolesnici koji su za sada hospitalizirani su dobro i stabilno’. Igor Rudan, direktor Centra za globalno zdravlje Sveučilišta u Edinburghu i direktor suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije Sveučilišta u Edinburghu izjavio je pak kako bi se nestanak virusa mogao dogoditi dolaskom toplijih dana. S njim se u razgovoru za DuList složio istaknuti hrvatski molekularni biolog dr. Ivan Đikić. Za naše čitatelje progovorio je o karakteru virusa te je li stvar zaista toliko ozbiljna.
U javnosti možemo čuti dva, nazovimo, oprečna stava. S jedne strane stručnjaci upalu koronavirusom COVID-19 uspoređuju s gripom što simptomatično izaziva mišljenje zaraženih da takvo što mogu preboljeti kod kuće, no opet spominju neophodnost izolacije pacijenta, odnosno karanteniranja osoba koje su s njima bili u bliskom kontaktu. Koliko je situacija zabrinjavajuća?
Koronavirus je ozbiljna epidemija koja se proširila po čitavom svijetu. Na situaciju zdravstveni sustav u Hrvatskoj reagira na visokom stupnju kako bi se uspješno borili protiv toga. Ona se prvenstveno sastoji od epidemioloških i javnozdravstvenih mjera, a to je vrlo brzo izoliranje, identifikacija i potvrda pozitivno zaraženih osoba. Virus je u prvom redu opasan jer kad prijeđe na ljude u manjem broju izaziva smrt. Kako je njegova proširenost u populaciji velika, mogu se zaraziti sve skupine od mladih do najstarijih. Poznato je kako upravo kod starijih osoba ima letalan ishod. Ako ste stariji od 60 godina vjerojatnost je 6 do 7 posto, a kod osamdesetogodišnjaka je već preko 14 posto. Situacija nije laka, ali širenje vijesti da se radi o smrtonosnom virusu i da ljudi trenutno moraju biti kompletno karantenirani pa se recimo blokiraju gradovi ili zatvarajugranice da bi se njegovo širenje spriječilo, izaziva nepotrebnu paniku. On ipak nije kao virus ebole, SARS-a ili MERS-a. Po svojoj slici puno je sličniji gripi, a i s tim virusom se borimo gotovo svake godine te nam umire preko desetak tisuća ljudi. Konkretno, 60 tisuća ljudi umrlo je lani. Kad sam se upustio u javnu raspravu o ovome želio sam da se prvenstveno doznaju činjenice koje su neutralne i konkretne. Na osnovu njih, oni koji donose odluke, a to je najprije zdravstvena služba, može reći kada je trenutak uvesti manje ili više rigorozne mjere.
Informacije o simptomima, također, poprilično su nedorečene. Možete li nam ih razjasniti?
Simptomi upale koronavirusom su vrlo različiti od veoma blagih, gotovo nikakvih, do toga da osobe kašlju, curi im nos, imaju povišenu temperaturu, a neki i proljev. To govorimo o srednjoj fazi, a ozbiljnije indikacije su spuštanje virusa u pluća kada se javlja karakteristična pneumonija koja je, nažalost, glavni uzrok smrtnosti kod osoba u zadnjoj fazi. U Kini su zabilježeni slučajevi kod ljudi koji nisu imali nikakve simptome dišnog trakta, ali su imali probleme probavnog. Zato se radi bris u ustima, tj. grlu, ali vrlo često i stolice.
Upoznati smo i s podatkom da se osoba koja je već preboljela virus, s njim opet može zaraziti. Kako je to moguće?
Taj fenomen je poznat kod mnogih virusa, uključujući onaj gripe. To je iz dva razloga. Prvi je jer postoji latentna faza virusa u kojem je kod čovjeka virus izoliran i ne može se dokazati u testovima, ali ostaje u organizmu u vrlo malom dijelu. Nakon dva tjedna se ponovno pojavi, pomnoži i tad ga imate pozitivnog. Druga mogućnost je da se osobe doista reinficiraju drugom vrstom virusa jer u prvoj nisu razvile dovoljan imunitet kako bi se od njega obranile.
Ostatak razgovora s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem pročitajte u tiskanom izdanju DuLista koji je na vašim kioscima od srijede!