Nakon više od trideset godina u Hrvatskoj je zabilježen izolirani slučaj gube. Riječ je o rijetkoj zaraznoj kožnoj bolesti potvrđenoj kod stranog radnika iz Nepala, zaposlenog u Hrvatskoj već dvije godine. Iako je riječ o pojedinačnom i importiranom slučaju, vijest je izazvala zabrinutost dijela javnosti te otvorila širu raspravu o zdravstvenom nadzoru, cijepljenju i općem zdravstvenom statusu stranih radnika kojih iz godine u godinu uvozimo sve više. Na određene manjkavosti sustava ranije je upozoravala i Koordinacija hrvatske obiteljske medicine. Premda je guba danas rijetka i izlječiva bolest, u javnosti se ponovno pojavio strah – no ima li za njega stvarnih razloga? O tome smo razgovarali s izv. prof. dr. sc. Anom Bakijom-Konsuo, specijalisticom dermatologije i venerologije, koja se u svom znanstvenom radu bavila i tematikom lepre.
– Mislim kako je ovom slučaju dana prevelika pozornost jer lepra nije bolest koja se brzo širi u populaciji – poručila je odmah na početku.
‘Za razliku od tuberkuloze, lepra nije direktni ubojica’
Guba inače predstavlja veliki javnozdravstveni problem u Aziji, Africi i Južnoj Americi, dok u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, nema autohtone gube te se povremeno mogu zabilježiti ovakvi importirani slučajevi.
– Za razliku od tuberkuloze, lepra nije direktni ubojica, no uzrokuje deformitete i smanjenu radnu sposobnost – rekla je Bakija-Konsuo za DuList te nastavila:
– Kako je Hrvatska danas razvijena turistička destinacija, posebice naša obala, gdje je zadnjih godina razvijen tzv. cruising turizam i uplovljavanje velikih kruzera na kojima nisu samo turisti, nego i brojna posada iz tzv. trećih zemalja, postojala je mogućnost pojave bolesti i ranije. No naši liječnici (najčešće oni koji su u prvom kontaktu s bolešću – dermatolozi, infektolozi i rjeđe neurolozi) poznaju simptome te će na temelju kliničke slike i anamneze odrediti daljnje postupanje. Naši su liječnici spremni, što su uostalom dokazali i kolege iz Splita koji su dijagnosticirali ovaj nedavni slučaj – ističe.
Što onda sa stalnim dotokom stranih radnika?
Hrvatska se posljednjih godina suočava sa značajnim porastom dolaska radnika iz tzv. trećih zemalja. Kao odgovor na te demografske promjene Ministarstvo zdravstva radi na izradi smjernica koje se odnose na zdravstveni status stranih radnika prije i nakon njihova dolaska u našu zemlju.
– Planira se uvođenje obveze predočenja zdravstvene dokumentacije iz zemlje podrijetla, koja će uključivati medicinski karton te podatke o prethodno provedenim cijepljenjima osobe koja dolazi – navela je naša sugovornica te objasnila kako je u svakodnevnoj kliničkoj praksi jedan od najvećih izazova jezična barijera. Velik broj stranih radnika ne govori ili nedovoljno razumije engleski jezik, a znanje hrvatskog jezika u pravilu je vrlo skromno.
– To nam otežava uzimanje kvalitetne anamneze, pravilno razumijevanje zdravstvenih tegoba pacijenata te objašnjavanje potrebnih dijagnostičkih postupaka, provedbu terapije, ali i preventivnih mjera – kazala je.
Naglasila je kako se u području dermatovenerologije, odnosno prepoznavanja i liječenja kožnih i spolnih bolesti, kliničke manifestacije mogu znatno razlikovati ovisno o boji kože. Kod osoba tamnije puti klinička slika bolesti često je atipična i teže prepoznatljiva, pa je potrebna dodatna edukacija kako bi se bolesti kod stranih radnika tamnije boje kože što ranije dijagnosticirale i kako bi im se pružila adekvatna zdravstvena skrb.
– Ne mogu kazati da je ovaj izolirani slučaj mene, niti općenito liječnike u Hrvatskoj, iznenadio. Zdravstveni djelatnici kontinuirano se educiraju za dijagnosticiranje i liječenje bolesti koje nisu uobičajene za naše podneblje, kao što su, primjerice, tropske spolno prenosive bolesti – rekla je te napomenula kako su i ranije zabilježeni slučajevi osoba koje su odlazile na turistička putovanja ili rad u tzv. treće zemlje te su povremeno obolijevale od takvih neuobičajenih bolesti.
Trebamo li se zabrinuti?
– Zaista mislim da nema mjesta panici, stigmatizaciji ili strahu. Bolest se širi polako, velik broj ljudi ima prirodni imunitet, a i cijepljenje protiv tuberkuloze djelomično nas štiti. Terapija je dostupna i učinkovita, a pacijenti više nisu zarazni nakon jednog do dva tjedna liječenja (obično već nakon prve doze). Nema potrebe za izolacijom oboljelih, kao što je to bilo u prošlosti. Imajmo povjerenja u naš zdravstveni sustav, koji radi po pravilima struke – zaključila je.
O bolesti i simptomima
Guba je zarazna kožna bolest uzrokovana bakterijom Mycobacterium leprae, koja najčešće zahvaća kožu, periferne živce te sluznicu gornjeg respiratornog trakta i usne šupljine. Izvor bolesti je isključivo oboljela osoba u aktivnoj fazi bolesti. Uzročnik najčešće ulazi kroz sluznicu nosa, ali može prodrijeti i kroz kožu, kao i spolnim putem. Vremenski raspon od zaraze do pojave simptoma izrazito je dug – od šest mjeseci do čak četrdeset godina – a zaraznost je vrlo niska. Lepra se manifestira različitim kliničkim promjenama koje mogu varirati od neznatnog oštećenja senzibiliteta do opsežnih mutilacija. U težim slučajevima može dovesti do klinički značajnih deformiteta šaka i stopala, atrofije mišića, oštećenja perifernih živaca te problema s očima, poput suhoće, čestih upala, a u najtežim slučajevima i sljepoće. Smrt uzrokovana leprom rijetka je.
O posljednjem slučaju lepre i leprozoriju
U Hrvatskoj su posljednji sporadični slučajevi gube u Hrvatskom primorju i Dalmaciji zabilježeni sredinom 20. stoljeća. Tako je 1956. godine zabilježen posljednji slučaj lepre u Blizni, malom mjestu pokraj Trogira, za koje su Stanimirović i suradnici 1995. zaključili da se može smatrati endemskim područjem u Hrvatskoj. Posljednji uvezeni, odnosno importirani slučaj, zabilježen je 1993. godine. Na području Pavlovača, mjestu dva kilometra udaljenom od Metkovića, nalazi se lokalitet kolokvijalnog naziva Gubave kuće. Riječ je o prostoru na kojem se nalazio posljednji leprozorij na ovom području, ukinut 1925. godine smrću posljednjih bolesnika. U župnom uredu u Metkoviću i danas se čuva pinceta kojom je svećenik davao svetu pričest bolesnicima. Danas su na tom lokalitetu tek ruševine kuća zarasle u travu i draču.
