Ako ste ikad susreli Doru Predojević, primijetili ste kako je to djevojka koju osim ljepote krase prekrasna energija i vrckavost.
U posljednjih je godinu dana ova dvadesetpetogodišnja Dubrovkinja, inače studentica zadnje godine turkologije i ukrajinistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na svoj Instagram profil privukla tisuće posjetitelja. Naime, fotografira se u različitim modnim kombinacijama te ih svakodnevno objavljuje na toj društvenoj mreži. To joj je donijelo ogroman uspjeh te brojne suradnje s vrhunskim fotografima i modnim dizajnerima. Uz to što studira, Dora radi kao officer manager u jednoj turskoj tvrtki koja se bavi hotelijerstvom i turističkim djelatnostima. Mimo toga, radi i kao prevoditelj i drži instrukcije iz turskog jezika. Kako kaže ‘ako ikoga zanima tko prevodi turske sapunice, to sam ja napisala. Ako vidite tipfelere, to sam ja. Ako nešto kasni – to sam opet ja.’
Kako je započela Vaša Instagram modna priča?
Sve je krenulo spontano… Počela sam objavljivati fotografije prijatelja, obitelji, dečka, putovanja i odjevnih kombinacija. U manje od godinu dana dogodio se taj ‘boom’. Ponosna sam što je svaki pratitelj i svaki ‘like’ pravi. Ljudi prepoznaju moj rad i sviđa im se što predstavljam te me često pitaju za odjevne kombinacije, a s njima rado podijelim te informacije – gdje sam kupila, koliko sam platila… Mislim kako je bitan faktor ta pristupačnost i ne volim kad neka blogerica skriva gdje je što kupila.
Prepoznaju li Vas ljudi na ulici i možda već uspoređuju s modnima ikonama?
Prepoznaju, što mi je isto nevjerojatno. Prije nekoliko dana sam šetala centrom Zagreba i čula sam neke curice kako komentiraju: ‘Ovo je ona @dorica505!’.Uspoređivali su me i s brojnim ikonama i ljudima. Meni je super što sam nekome super. Jednostavno mislim kako sam obična cura koja želi pokazati svoj hobi i ljubav prema modi i trendovima. Imam neki svoj đir. Sviđa mi se što ljudi prepoznaju tu moju strast prema modi. Ako ovo bude pročitao ikad moj prijatelj, nasmijat će se. Naime, njemu sam to bila usporedila s njegovom strasti prema podvodnom ribolovu. A on mi je na to rekao: ‘Da nisi slučajno to uspoređivala.’ Njemu je to ozbiljno, a ovo što ja radim – nije. Ali definitivno to ne shvaćam takvim. Svatko u životu ima strast i hobi i na kraju krajeva, ako živiš to, sve se vidi. Mislim kako sve cure koje imaju svoj stil i žele ga pokazati, samo neka dalje tako nastave. Neka ih ništa ne pokoleba. Jer da slušam druge, ne bih nigdje dogurala.
S kim ste dosad već surađivali?
Nedavno sam ‘završila’ na naslovnici Budi In-a. Volim raditi s mladim dizajnerima koji još u potpunosti nisu prepoznati na modnoj mapi, a mišljenja sam kako su kvalitetni. Uvijek ću odjenuti nešto njihovo kao što je Nina Sew, Larie Marine Matić, Tena Filičić Design koja je naša cura iz Dubrovnika… I ja sam još uvijek u nastajanju te ‘tražim’ ljude koji su slični meni. Imala sam dosta ponuda od časopisa, ali i onih preko instagrama. Drago mi je što je krenulo ovim stopama jer smatram kako je to moj hobi koji bih htjela pretvoriti u nešto više. Ako uspije, super. Ako ne, uvijek ću ja biti ja i nastaviti raditi što volim.
Namjeravate li otvoriti blog?
Da, to je slijedeći potez. Mislim kako imam dobar temelj te mi se sve više i više sviđa ta priča. Želim da to bude na jednoj profesionalnijoj razini. Danas je blog industrija jaka, većina toga se reklamira putem instagrama… Definitivno želim probati.
Posjećujete li možda vintage shopove?
Nedavno sam ih otkrila. Prije sam bila protiv toga jer jednostavno kad si mlađi misliš kako je sve novo super. Pogotovo kad smo mi iz Gimnazije išli dvaput godišnje u Zagreb i svima nam je bilo ‘špica’ kupovati nove odjevne predmete. Ali sam, živeći u glavnom hrvatskom gradu, otkrila sam kako možeš pronaći brojne zanimljive stvari u second hand shopovima te na Hreliću, Britancu… Tako sam tamo primjerice kupila vintage naočale stare tridesetak godina i to mi je najdraži kupljen komad. Volim mijenjati robu inače jer mi – dosadi. Svake sezone obnavljam garderobu, ali neki komadi su jednostavno vječni zbog čega mi je super poći na sajmove. Taj osjećaj kad kopaš po svoj toj robi i iskopaš neku super haljinu od tvida, kompletić… Neprocjenjivo. U mene nećete naći neke torbe od tri tisuće eura. Najviše volim poći u ‘shopping’ za vrijeme sniženja i popuniti ormar. I hvalim se tim pet dana.
Na relaciji ste Hrvatska – Turska. Možete li usporediti način života u Turskoj s ovim našim?
Prvo mi pada na pamet kako je tamo hektično. Zato sam odabrala Tursku jer je to baš država po mojoj mjeri, konkretno Istanbul kao grad. To je zemlja mog života, i to je grad mog života. Razmišljanja sam kako mi neće teško pasti ako se preselim u neku drugu zemlju gdje će mi vjerojatno biti bolje. Tako da se kroz godinu dana planiram preseliti trajno u Istanbul i nadam se kako ću i dalje tamo nastaviti raditi. Jedva čekam tamo za stalno živjeti, a već sam bila provela godinu dana tamo i jako mi se svidjelo. To je i bio moj san od sedamnaeste godine. Sviđa mi se Istanbul jer živi 24 sata. Svatko tko pođe tamo, ne može ostati ravnodušan. A Hrvati kao Turci imaju zajedničke značajke kao što je gostoprimstvo. Jako su ljubazni, topli, kao mi iz južnijih krajeva. Biti Hrvat u Istanbulu je prednost jer si im zanimljiv, mala smo zemlja za koju pola njih nije ni čulo. A biti stranac koji zna turski je velika prednost. Ali Dubrovnik je grad bez kojeg jednostavno ne mogu. Tu su mi roditelji, tu sam se rodila… Ima jednu posebnu dušu.
Vaš dečko je iz Istanbula. Što mu se najviše sviđa u Hrvatskoj?
Tako je, njegova sestra je ‘krivac’ za naše upoznavanje koja je inače moja dugogodišnja prijateljica. A mi smo bili isto tako dugo godina prijatelji te se eto – dogodila ljubav. Živimo na relaciji Dubrovnik-Zagreb-Istanbul, makar mislim kako je postao pedeset posto Hrvat koliko je već puta došao u zadnjih nekoliko godina. Odlučili smo se kako ćemo probati živjeti u Istanbulu jer ipak imam tu prednost znanja turskog jezika. Ako nešto ne uspije, vratit ću se. Ili ćemo započeti nešto negdje drugdje. Sva su nam vrata otvorena. Inače, kad dođe u Hrvatsku, njemu je u najvećoj gužvi u Dubrovniku – pusto. Nevjerojatno mu je kako u u šestom ili sedmom gradu po veličini u Hrvatskoj ima 40 tisuća ljudi koji u Istanbulu ‘popune’ tri ulice, i manje. Sviđa mu se onaj divan osjećaj malih mjesta, pogotovo kad odemo na otoke. Jer takvo nešto nema u Turskoj gdje je sve privatizirano, ljetovališta su ogromna, sami beach barovi… Oduševljen je, rekao je kako mu je Hrvatska jedna od najljepših zemalja u kojima je ikad bio. Makar mislim kako smo mu mi premala zemlja za život.
Volite putovati. Koje lokacije su Vam najdraže koje ste posjetili?
Prošla sam skoro cijelu Europu, od istoka do zapada. A najdraži grad mi je naravno – Istanbul. Broj je jedan na mojoj listi i teško ću naći neki koji bi ga mogao zamijeniti, koji bi mogao imati tu posebnu energiju. Čekam neki grad koji bi me mogao iznenaditi. Italija je isto tako prekrasna, to je naš mediteranski đir… Kultura, spoj modernog i tradicionalnog. U zadnjih pet godina sam stvarno dosta putovala. Kako smo zadnjih godinu dana dečko i ja radili, nismo mogli uskladiti putovanja s obavezama. Ali na Badnjak ove godine idemo na Šri Lanku. I jedva čekam. Čekajte odjevne kombinacije – u kupaćim kostimima za Božić.
Što radite u slobodno vrijeme, koji su Vam hobiji?
Nitko ne bi rekao, ali ja sam najveći geek koji postoji. Ljudi kad me vide, zasigurno imaju krive pretpostavke o meni. Volim piti kavicu, popiti, pojesti… Hobi broj jedan mi je čitanje što me najviše opušta. Pročitala sam veliki broj knjiga. San mi je u svom vlastitom stanu napraviti ogromnu biblioteku. Gledam sve geek serije, najveći sam obožavetelj Gospodara prstenova, Harry Pottera, Star Wars, Game of Thronesa… Obožavam sve što ima veze s avanturizmom koja se kosi s mojom geek stranom, ali sam ipak blizanac u horoskopu. Jedna je mirna, a druga ‘skači iz aviona, plivaj s morskim s psima, tetoviraj se’… I trenutačno imam šest tetovaža, a stat ću na – 106. Što se mojim roditeljima neće svidjeti. Nadalje, obožavam glazbu, i suprotno svim očekivanjima, velika sam ljubiteljica rocka i metala glazbe. Došla sam na svoje kad su došle sad popularizirale majice s fotografijama Iron Maidena, a ja ih nisam kupovala nego sam uzela svoje iz srednje škole. Samo sam čekala kad će me netko pitati ‘A je li ti slušaš njihove pjesme’? Znam sve albume napamet, hoćeš li godinu, pjevača… Stara sam duša po pitanju glazbe.
Biste li se možda vratili u Dubrovnik?
Svi uvijek pitaju što ćeš doma, doma je mrtvilo. Kad završiš fakultet, vidiš zapravo koliko smo zapravo povlašteni, koliko možemo biti sretni jer živimo ovdje. U Dubrovniku tko hoće raditi – može. Kad vidim koliko se ljudi muče u inozemstvu… Svi mislimo kako je trava zelenija u susjeda, što nije istina. Mislim kako bih čak imala uspješniji život ovdje. Nikad ne reci nikad. Ima Dubrovnik svojih mana, ali mislim kako trebamo biti sretni. Niti jedan moderan grad to ne može zamijeniti.