Godina 2019. ozbiljno grabi svom koncu. Kraj, osim zbrajanja i oduzimanja dvanaestomjesečnih turističkih rezultata, obilježit će svakako borba za fotelju predsjednika/ice RH. Želju postati državnim poglavarom za sada je izrazilo čak 16 osoba. Mahom riječ je o medijima starim znancima, no na ovom pozamašnom popisu pronašao se pokoji anonimus. Upravo s njima započet ćemo naše pobrojavanje.
Na prvom mjestu je 22-godišnji student David Lucijan Rožman koji će se za Pantovčak utrkivati pod sloganom ‘Predsjednik nove generacije’. U relativnoj nepoznatosti uvjerljivo ga slijedi Metkovac Ljubo Bebić, svojevremeno sudionik reality TV emisije ‘Ljubav je na selu’. Izborima se priključio i slavonski ekonomist Dejan Kovač koji je svoj zanat tesao na američkom Princetonu. Predsjedničkim kandidatom izjasnio se redatelj Dario Juričan koji je pak za potrebe kampanje promijenio svoje ime i prezime u Milan Bandić. ‘Otpadnica’ među estradnjacima je zadarska starleta s beogradskom adresom Ava Karabatić. Protukandidat im je kontroverzni saborski zastupnik Ivan Pernar. U redovima nešto verziranijih političara najmanje prepoznata je Katarina Peović Vuković iza koje je u 2018. mandat rotacijske zastupnice stranke Radničke fronte u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. U predsjedničku utrku upustio se, međuostalim, bivši HSS-ov potpredsjednik Račanove Vlade Ante Simonić. Povratnik u ring je i predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove – desno Anto Đapić, bivši predsjednik HSP-a te nekadašnji osječki gradonačelnik. Od recentnijih aktera hrvatske politike titulu prvog čovjeka Republike Hrvatske poželjela su si priskrbiti dvojica bivših Mostovaca – bivši ministar unutarnjih poslova u Vladi Tihomira Oreškovića Vlaho Orepić, odnosno bivši ministar gospodarstva Tomislav Panenić. Tu je europarlamentarac i bivši sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić te bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković. Posljednji, ujedno i najizgledniji kandidati koje ćemo navesti su aktualna predsjednica RH Kolinda GrabarKitarović, bivši premijer SdP-ovac Zoran Milanović te osoba koju su već sada mnogi proglasili najvećim iznenađenjem Predsjedničkih izbora 2019. – pjevač i skladatelj Miroslav Škoro. Koliko god ih kandidaturu objavilo, prvi test – onaj prikupljanja 10 tisuća potpisa svi nesumnjivo neće proći.
Najizgledniji kandidati
— Izraziti želju za kandidaturom može svatko. Međutim, preduvjet da se i postane kandidat jest prikupljenih 10.000 potpisa birača, s time da svaki birač može potpisati samo za jednog kandidata i to u roku manjem od dva tjedna. To zahtijeva resurse i dobru organizaciju, gdje su kandidati velikih i strukturiranih stranaka u prednosti pa će stoga ostvarenje prava na kandidaturu uspjeti tek manjem broju. Mnogima od njih je unaprijed jasno da to neće moći, ali najavljuju kandidaturu kako bi iskoristili priliku da skrenu pozornost javnosti na sebe, bilo zbog nekih političkih planova za ubuduće ili da izađu iz političke anonimnosti ili pak iz zaborava u kojeg su u međuvremenu zapali jer su otišli s političke scene. Dakle, realno je očekivati da će u utrci za predsjedničku poziciju biti ne više od četvero kandidata – komentira za DuList dubrovački politolog i sveučilišni profesor, prof. dr. sc. Pero Maldini. S njime se slaže Krešimir Macan, Pr stručnjak za odnose s medijima i stručnjak za političke komunikacije te donedavni posebni savjetnik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića.
— U sadašnjim okolnostima kada dosadašnje ankete daju Kolindi Grabar-Kitarović od 28–32 posto, Zoranu Milanoviću 24–26 posto te Miroslavu Škori 18–21 posto jasno je da ovo troje kandidata u ovom trenutku uzima oko 75 posto glasova i tako će vjerojatno ostati od kraja. Mislav Kolakušić im nešto može poremetiti račune što se tiče kandidata koji će ući u drugi krug, ali im se osobno teško može približiti jer je izgubio zalet koji je imao nakon europskih izbora. Svima slijedi prvi izazov – prikupiti 10.000 potpisa ako žele iz potencijalnih postati pravi predsjednički kandidati, što se pokazalo dosta zahtjevnim. Veliki broj kandidata govori o tome da postoji razočarenje u političke elite i da se pojedinci nadaju da bi se to moglo promijeniti na izravnim izborima gdje će oni građanima objasniti što treba promijeniti. Nažalost, to ne ide tako jednostavno, potrebno vam je vrijeme, ljudi i novac kako bi poruka došla do građana. Rijetko kada to uspijete preko noći napraviti, no ni tada nije slučajno – objašnjava Macan. Mada je, tumači, ‘Grabar-Kitarović prema anketama i kao predsjednica na funkciji i dalje favorit, momenti nesigurnost koje pokazuje mogli bi je stajati pobjede’.
Kolinda gubi konce?
— Sve te epizode zasad nisu bitno utjecale na podršku koju ima, prvenstveno među biračima HDZ-a, no ako se nastave moglo bi biti svašta. Zato i postoje kampanje da se u njima nešto promijeni ili drugačije napravi. ‘Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti’, rekao je Grunf iz Alan Forda i ona je najveći protivnik samoj sebi. Vidjet ćemo što će ponuditi u samoj kampanji. Zasad je očito da sučeljavanja neće biti u prvom krugu, što joj ide u korist. No, to nije nužno i dobro za informiranje građana o kandidatima. Ono što ona zasad dobro radi jest da se isključivo obraća svojem biračkom tijelu – desnici – zaključuje ovaj stručnjak za političke komunikacije. Maldini, međutim, ističe kako predsjednica nije ni prije imala konzistentnu politiku, a u ovoj kampanji to posebice dolazi do izražaja. ‘Njezino ponašanje nije proaktivno već reaktivno, često je afektivno i sadržajno nepromišljeno pa su mnoge njezine izjave neprimjerene i ne učvršćuju njezinu poziciju, upravo suprotno’, donosi dubrovački politolog naglašavajući kako uz navedeno ‘čini se da nema baš najbolju potporu ni u vlastitim redovima pa često improvizira jer nema jasnog programa, odnosno konkretnog političkog sadržaja, a niti osmišljenog plana kampanje’.
— Imajući izravnog konkurenta u okviru svoje ideološke opcije – koji joj je ozbiljniji rival od onog iz suprotne – predsjednica se nastoji svidjeti što širem krugu birača pa u tom pokušaju njezina komunikacija ostavlja dojam ideološke nedosljednosti i vrludanja, posljedično i nevjerodostojnosti. Ipak, usprkos svemu, u odnosu na konkurentske kandidate aktualna predsjednica trenutno stoji bolje, ne zato što je dobra, već zato što konkurenti nisu bolji – iznosi prof. dr. sc. Pero Maldini. Misli li kako je hrvatski narod ‘kratkog pamćenja’ te postoji li mogućnost da revoltirani vladajućom desnicom daju povjerenje Milanoviću koji se kao premijer nije previše iskazao, Maldini je ustvrdio: ‘Znatan dio građana je uvijek nezadovoljan vlašću, neovisno o njezinoj političkoj orijentaciji i učincima, poglavito pred kraj mandata pa je tako i sada’. Međutim, pitanje je, govori, uvijek koliko je to subjektivno, a koliko objektivno utemeljeno. ‘Također, neovisno o (ne)zadovoljstvu, kod izbora će ideološka opredjeljenja redovito nadvladati ona socioekonomska i racionalnointeresna pa će tako biti i sada, iako je riječ o predsjedničkim, a ne parlamentarnim izborima’, komentira nadalje ovaj politolog i sveučilišni profesor.
Milanović forte ljevice
— Budući da je jedini kandidat ljevice, Milanović će imati potporu najvećeg dijela tog biračkog tijela. Ipak, usprkos tome, dio birača ljevice nije mu sklon, s obzirom na neuspjeh njegove vlade, oslabljenu i podijeljenu stranku koju je iza sebe ostavio te njegovu aroganciju u mnogim javnim nastupima pa vjerojatno mnogi od njih neće ni izaći na izbore. Njih može motivirati samo želja da glasuju protiv desne opcije, znatno više nego potpora Milanoviću. S druge strane pak, Milanović će motivirati birače desnice da svoj glas daju bilo kojemu od dvoje najvjerojatnijih kandidata desnice koji bi s njime ušli u drugi krug, neovisno o njihovim osobnim preferencijama prema jednome od njih. U tom srazu – kako pokazuju dosadašnja ispitivanja javnog mnijenja – kandidat desnice bi mogao imati prednost. Ipak, s obzirom na razlike koje nisu takve da ne bi moglo doći do promjena, na rezultat će utjecati i događanja neposredno pred izbore, kao i dojam kojeg će kandidati polučiti tijekom kampanje – priča Maldini. Pamćenje u politici je još kraće od onog u stvarnom životu, ustvrđuje pak Krešimir Macan. Ipak, iznosi:
— Zoran Milanović ima taj svoj karakter i nudi ga kao autentičnu vrijednost i to je uistinu on kakav jest. Obrazovan, s političkim iskustvom, jedan od malobrojnih političara u Hrvatskoj tog kalibra. Ostaje mu za ispričati što bi on s tim karakterom promijenio na dobrobit građana tijekom svojeg mandata. Budući da nema jakih protukandidata na ljevici ima velike šanse da u srazu Kolinda-Škoro uđe u drugi krug, a tada je sve otvoreno, što sugeriraju i same ankete. I tu bi se baš taj karakter mogao pokazati presudnim, u bilo kojem smjeru da se stvari odviju – mišljenja je. Uvjerenja je, također, kako je, mada ga prati glas ‘narodnog zabavljača’, Miroslav Škoro u ovom ciklusu idealan odabir za kandidata i kako su njegovi savjetnici i saveznici obavili dobar posao. ‘Da nije zasad isključivi kandidat krajnje desnice i protukandidat Kolindi možda bi već danas bio jedan od favorita u anketama. Zasad najkonkretniji od troje kandidata – ima program, jasne stavove oko većine stvari koje gura krajnja desnica, ima ugled i iskustvo zabavljača. Zamislite što bi sve mogao napraviti da nije krenuo kao kandidat-osvetnik desnice protiv Kolinde’, poručuje Macan.
Najveće iznenađenje Škoro
No, to i dalje nije isključeno, tumači, ovisno samom tijeku kampanje i srazu glavnih kandidata na desnici Kolinde i Škore. ‘U drugom krugu se ide na šire povjerenje, no kako stvari stoje to bi mogao biti prije izbor desno ili lijevo, nego izbor za kvalitetne programe’, zaključuje bivši Plenkovićev savjetnik. ‘Beppe Grillo, profesionalni komedijaš i zabavljač, svojedobno je (pro)rekao da dolazi vrijeme političkih amatera koji će osvojiti svijet’, kaže nam Pero Maldini. To se već, tumači, uvelike događa u mnogim demokracijama, podjednako u starima i novima pa je za razumjeti da se i kod nas odvijaju slični procesi koji iznjedre takve političare. ‘Njihovoj pojavi, prije svega, pogoduje nezadovoljstvo građana mainstream političkim strankama i institucijama vlasti – koje oni okrivljuju za sve – te posljedično nerealna očekivanja građana, što su plodno tlo populistima i njihovim lakonskim obećanjima. Škoro je samo još jedan u nizu sličnih koji se želi okušati u politici i, sasvim sigurno, zbog rečenih razloga imat će stanovitu podršku, usprkos političkom amaterizmu – priča te ističe kako u ovoj izbornoj utrci ne očekuje iznenađenja, uglavnom je sve predvidljivo.
— Ovo nisu parlamentarni već predsjednički izbori pa ako i bude otklona od očekivanog – s obzirom na relativno limitirani djelokrug i ovlasti Predsjednika Republike – ništa se bitno neće promijeniti. Međutim, izbor predsjednika nužno će se reflektirati na unutarstranačke i međustranačke odnose u godini pred parlamentarne izbore, a tu su pak iznenađenja moguća. Ali, to je jedna druga tema – dodaje dubrovački politolog i sveučilišni profesor, prof. dr. sc. Pero Maldini. Njegovo mišljenje djelomično dijeli stručnjak za političke odnose Krešimir Macan. Naime, najveće iznenađenje po njemu bit će upravo Miroslav Škoro. ‘I sam kaže, nisam se kandidirao da nakon ovoga ne bi ostao u politici. U svakom slučaju naša politička scena neće biti ista nakon predsjedničkih izbora krajem godine’, naglašava. Preostaje nam, stoga, naoružati se strpljenjem. Međusobna prebacivanja i uvrede još uvijek su u niskom startu. Pred nama je gotovo dvomjesečno razdoblje u kojem će, ako je suditi po dosadašnjoj praksi, umjesto progresivnosti političkog programa pojedinog kandidata, češći predmet rasprave biti prebrojavanje krvnih zrnaca, djedova partijska iskaznica i gdje je tko bio 1991.