Nakon niza neuspješnih pregovora s neprijateljem koji nisu ostavljali mjesta nadanju u mirni odlazak jugo vojske iz okupiranih Konavala, gotovo na samu godišnjicu okupacije, u Genevi je 30. rujna 1992. sklopljen sporazum između predsjednika RH dr. Franja Tuđmana i predsjednika Jugoslavije Dobrice Ćosića.
U dokumentima zajedničke izjave, posebno mjesto dobila je Prevlaka o kojoj se kaže: „da će Jugoslavenska armija napustiti Prevlaku do 20. listopada 1992. godine u skladu s Vance-ovim planom. Sigurnost u tom području bit će ostvarena demilitarizacijom i raspoređivanjem promatrača UN“. Poznajući karakter agresora i njegovu sklonost prevarama i nepoštivanju dogovora ni ovoj izjavi se nije moglo vjerovati.
Pogotovo stoga što se u njoj, u skladu sa svojim prvotnim stavovima, dijeli teritorij Prevlake od Konavala, a same Konavle izrijekom se ne spominju. Zato nikoga nisu iznenadile ponovne prijetnje „vojvode“ Božidara Vučurevića koji izjavljuje „kako neće dopustiti odlazak JA i rezervista iz Konavala“. „Napadajući“ političko vodstvo Jugoslavije on traži da se njegovoj vojsci ostavi oružje kako bi se „Trebinje branilo u Konavlima“. Na taj način Vučurević samo potvrđuje da ne kani odustati od izlaza na more i dobivanja dvanaest kilometara obale koji trebaju pripasti njegovoj „Velikoj SAO Hercegovini“.
PRIPREME HV ZA OSLOBAĐANJE KONAVALA
Pripreme snaga Južnog bojišta za ulazak u Konavle otpočele su neposredno nakon završetka akcija HV „Tigar“ i „Oslobođena zemlja“. Tako je temeljem odluke generala Janka Bobetka već 5. kolovoza 1992. godine iz 163. brigade HV izdvojeno sto vojnika Konavljana, od kojih je formirana borbena grupa „Konavle“. Postrojba je opremljena i upućena na uvježbavanje na otok Mljet, a planirana je njena uporaba kao prethodnice koja je trebala osigurati mostobran i prodor glavnine naših snaga u Konavlima.
Krajem srpnja određeni su i izvršitelji sigurnosnih, prometnih, zdravstvenih i drugih važnih priprema. Za izradu cestovnog prijevoza, preko zarušene Duboke ljute, određena je satnija 40. Inženjerijske bojne, dok je prohodnost komunikacija trebala osigurati inženjerija 163. brigade HV i 4. brigade, a uključena je i dubrovačka ispostava Hrvatskih cesta koja je zadužena za popravak putova i postavljanje betonskih zavjesa.
Za razminiranje prostora Konavala predviđene su pionirske snage 30. i 40. Inženjerijske bojne. Zadaća angažiranih snaga MUP-a, koje su činili odredi specijalne policije „Lučko“ (70 pripadnika) i „Dubrovnik“ (25 pripadnika), bila je kontrola prostora i osiguranje granice prema Crnoj Gori. Važan dio priprema bio je i osposobljavanje i planiranje djelovanja vojnih i političkih struktura za sprječavanje neorganiziranog povratka stanovništva u Konavle dok se u potpunosti ne stvore uvjeti za njegovo sigurno kretanje i boravak.
O sveobuhvatnom planiranju svjedoči i podatak da su već 7. listopada određene i osobe zadužene za podizanje zastave Republike Hrvatske, i to u Cavtatu Ante Vulić, inspektor PU Dubrovnik, na Grudi Ivan Korade, zapovjednik 5. bojne 1. brigade ZNG, a na Kobili Antun Kralj, zatočenik koji je prošao torture u koncentracijskom logoru Morinj.
Na sastanku 15. listopada donesena je odluka o početku napada u 00,30 sati 20. listopada 1992. godine, te upućena poruka Vladi Republike Hrvatske u kojoj se ističe važnost ulaska Hrvatske vojske u Konavle prije nego što to učine četničke snage Hercegovačkog korpusa VRS.
POČETAK NAPADNIH DJELOVANJA
Temeljna zamisao završnih napadnih djelovanja Hrvatske vojske na Južnom bojištu bila je obuhvatnim manevrom s dva pravca odsjeći neprijatelja i ovladati njegovim položajima smještenim na vijencu planinskih vrhova iznad Župe dubrovačke. Istodobno izvršiti prevoženje, morskim putem, glavnine snaga u Cavtat i zauzeti Konavle te izbiti na međunarodno priznatu granicu Republike Hrvatske.
Za izvršenje ove zadaće iznova su angažirane 1. brigada ZNG, 4. brigada ZNG, 163. brigada HV, borbena grupa Konavle, 1. Domobranska bojna Dubrovnik, 156. brigada HV, snage HRM i inženjerije, te policijske postrojbe Lučko, Karlovac i Dubrovnik. Pomorski diverzanti ONB Dubrovnik 18./19. listopada izvršili su pregled prilaza luke Cavtat. Planirani početak operacije morao je biti odgođen za još jedan dan zbog olujnog juga koje je onemogućilo isplovljavanje brodova iz luke Gruž.
Oko ponoći 22. listopada iz gruške luke prvi je isplovio trajekt „Pelješčanka“ sa snagama 1. brigade ZNG, a nakon njega brod „Postira“ sa BG „Konavle“ i 1. Domobranskom bojnom. Istoga dana u napadna djelovanja prema Vlaštici, Drijenu i Buavcu kreću snage 4. brigade ZNG i 163. brigade Hrvatske vojske.