Nekoliko dana jedrenja niz vjetar bez puno posla oko jedara, bez prometa na koji treba paziti i bez puno popravaka dalo mi je priliku baviti se s nekim stvarima koje mi inače ne bi pale na pamet. Jer dokoni um je đavolje igralište:) – poručuju ovog puta naši HIR-ovci te dijele svoje iskustvo i savjete o astronomskoj navigaciji.
Nju se, ističu, može naučiti još samo u pomorskim školama i još uvijek je zahtjev za najvišu dozvolu RYA (Royal Yachting Association) – Yachtmaster Ocean, dok se Amerikanci već godinama s tim ne zaamaraju i sada više ne tiskaju niti nautičke karte, nego se one besplatno mogu skinuti u digitalnom obliku.
-U Sydneyu me jedan jedriličar pitao kako to da ne koristimo sekstant. Odgovorio sam da imamo barem 5 raznih uređaja s GPS-om i da će vjerojatno bar jedan raditi kada bude trebalo. A što ako GPS zakaže? Većina novih uređaja se spaja i na GLONAS (ruski sustav satelita), a ukoliko se stvarno dogodi da sve zakaže, vjerojatno je bolje da niti ne pokušavamo doći do kopna, jer nemoguće je i zamisliti kaos koji bi nastao kada bi oba sustava zakazala i što bi bilo kada bi svi s avioni, sateliti, roboti, dronovi, a sada i auti s autopilotom i svaka ostatala čuda tehnike koja ovise o tim satelitima ostali bez signala…
Ipak, na eBayu sam kupio kvalitetni rabljeni Japanski Tamaya sekstant, ponovno pročitao knjigu o Astronomskoj navigaciji i skinuo astronomske tablice, jer lijepo bi bilo znati kako pronaći gdje se nalazimo na oceanu i na taj, danas arhaičan način… A sada je došlo vrijeme da počnemo pomalo vježbati rad sa sekstantom. Sa sekstantom izmjerimo kut između horizonta i nebeskog tijela (sunce, mjesec, planeti ili zvijezde) i zabilježimo točno vrijeme. Nakon toga napravimo par korekcija i iz astronomskih tablica (Nautical Almanac) saznamo gdje se nebesko tijelo nalazilo u to vrijeme. Uz pomoć sferne trigonometrije (da sam znao čemu zapravo služe logaritamske tablice, možda bi to stvarrno i naučio u srednjoj školi) ili lakše, uz pomoć drugih tablica (Sight Reduction Tables) i našeg zbrojenog položaja dobijemo podatke koje upisujemo u ‘Working Sheet’ s kojima na ‘Plotting Sheet’ ucrtamo LOP (Line of Position). To je kao da smo u terestičkoj navigaciji uzeli jedan azimut i dobili jedan pravac. Nama naravno treba bar još jedan, pa treba uzeti kuteve od sunca jutro i navečer ili od dva nebeska tijela istovremeno (ako se u isto vrijeme vide sunce i mjesec ili dvije zvijezde..). To možemo raditi samo u sumrak ili zoru, kada se vidi i horizont, i sve to pod uvjetom da je vedro:)… Najjednostavniji način je pak uzeti ‘Noonsite’, kut između horizonta i sunca kada je sunce u zenitu na našoj poziciji, tada bez puno matematike možemo naći našu geografsku širinu, što nam u kombinaciji sa zbrojenim položajem može dati relativno točnu poziciju.
‘Taking a sight’, odnosno uzimanje kuta se radi tako da se sekstant drži u desnoj ruci, gleda se kroz okular nakon što se postave odgovarajuća sjenila kako bi se moglo gledati u sunce, s lijeve strane se gleda u horizont, a s desne strane se preko dva ogledala gleda u nebesko tijelo koje se ‘spušta na horizont’ tako da se lijevom rukom pomiče skala sa stupnjevima koja se na kraju fino namjesti na točnost od minute s manjim kotačićem i zabilježi se točno vrijeme. Idealno bi to bilo napraviti bar tri puta i uzeti srednju vrijednost.
To je bila vrlo pojednostavljena teorija. Mi se za početak tek upoznajemo sa sekstantom i počinjemo vježbati uzimanje kuteva, pa kad usavršimo to na valovima od par metara, onda ćemo tek pokušati krenuti s kalkulacijama… – ističu HIR-ovci te za one koji žele znati više preporučuju knjigu ‘Celestial navigation in a nutshell’ Hewitta Scleretha…
Pozdrav od HIRovaca!