Na odmor dolazim godinama, odnosno dva, tri puta godišnje u grad Dubrovnik, obilazim i okolicu.
Dosta me zanima što se u Dubrovniku i njegovoj okolici događa. Ovog ljeta sam bio dosta razočaran, pitam, se što čine odgovorne osobe u ovom gradu.
Priča ide od početka! Slijećem u Čilipe, u nekom rent-a-caru uzimam vozilo u najam. Nekoliko dana kasnije, ulazim u policijsku rutinsku kontrolu. S dokumentima je sve u redu. Traže mi prvu pomoć i trokut! Vozilo nije to imalo, ali policajci su bili ljudi pa me nisu kaznili.
Dalje! Idem na plažu Copacabanu. Lijepo i čisto na prvi pogled. Plaža puna kupača, sunčanje i kupanje je zakazano. Lagano se neki smrad po plaži širi, nitko ne zna zašto. Neki kažu, to su veliki trajekti. Malo kasnije svi znamo zašto! Na putu uza samu plažu imaju dva šahta, a iz njih su curile fekalije i svašta nešto. Dvadestak minuta kasnije su došla dvojica to pokupiti, put oprali nisu, ostavili su da smrdi dok ne padne kiša. U restoranu pored, gdje mnogi konzumiraju jelo i piće, nekima je bilo loše da su odmah otišli s plaže. Tako nešto se ne smije dogoditi, a posebno ne u špici sezone.
Dalje! Nije neko lijepo jutro pa idem u susjednu BiH, poslijepodne je toplije pa se vraćam natrag u grad. Na graničnom prijelazu Ivanica – Gornji Brgat duga kolona vozila. BiH graničari puštaju koliko toliko, prođem granicu Ivanica, i onda za 200 metara treba mi dugi jedan sat i deset minuta. Upitam graničara: ‘Zbog čega ne otvorite drugu traku, iz suprotnog smjera nikoga nema?’ Odgovorio mi je nespretno i neodgovorno. Upitam: Gdje se mogu žalit?, a graničar odgovara: ‘U opskrbi za vodovod’. To je neodgovornost i nespretnost jednog čovjeka.
Možda je slučajnost, ali prošle sam godine na istom prijelazu upitao graničnog policajca: Zbog čega je velika gužva? Odgovorio mi je: ‘Zašto vi ovamo dolazite?’ Upitam ga, što je s tim mislio pa me izdvojio na stranu radi kontrole. Tek kad sam mu rekao da sam Hrvat kao i on, te ima li neki problem budući da ništa nisam napravio, tada me pustio. Ja mislim da takve osobe ne bi smjele biti državni graničari.
Spuštam se na Srebreno, parking za vozilo nemoguće je naći, vozila se parkiraju gdje se stigne i kako se hoće, nema reda. Pratim gradnju Hotela Orlando, jako pozitivno i napredno se radovi izvode. Šetam pored mora. Ugledam jedan šaht pored plaže, a iz njega izlazi voda, vjerojatno s gradilišta. Ta voda ulijeva se u more, tu se kupaju djeca, domaći, gosti, turisti. Neka grade, ali da ne kvare! Plaža je trebala biti zatvorena za vrijeme grubih radova. A ekološki da ne govorimo, je li štetno, svi znamo.
To su mali doživljaji što velike tragove za sobom ostavljaju. Svaki strani turist koji bi to sve doživio i vidio, mislim da ne bi više dolazio.
Odgovorni budite odgovorni.
Dražen Sipić