Što je Dubrovnik, koja je njegova važnost i vrijednost gotovo da više nije potrebno spominjati, jer ga kao izuzetni grad poznaje i cijeni cijeli svijet.
Nalazi se i pod zaštitom UNESCO-a kao spomenik važan ne samo za nas, nego i cijelo čovječanstvo na Zemlji. Pri tome treba imati u vidu da njegovoj vrijednosti doprinosi i njegova okolina s mnogobrojnim povijesno-kulturnim spomenicima i prirodnim ljepotama. O ovim činjenicama moramo voditi računa kada planiramo i projektiramo promjene koja bi trebale unaprijediti život u Gradu i njegovoj okolici. Ali to ne znači da trebamo iskoristiti sve njegove resurse do krajnjih granica bez obzira na posljedice takvih poduhvata. Imali smo i u ranijim vremenima razna planiranja u tom smislu, s više ili manje uspiješnim rezultatima, a ponekad i s potpunim promašajima.
I danas nam se ukazuju projekti i planovi koji bi nas trebali odvesti u svijetlu budućnost, koliko su vezani s realnošću, s mogućnostima i stvarnim potrebama pa čak da izgubimo i zaštitu UNESCO-a, koliko to može utjecati na život naših građana, to treba realno ocijeniti. Pa pođimo redom.
Mi znamo za ACI marinu u Komolcu, nesumnjivo jedno od naljepših, a vjerojatno i najuspiješnijih marina na našoj obali. Taj uspijeh treba zahvaliti i zbog svoje pozicije u Rijeci dubrovačkoj u izuzetnom krajobrazu. To treba imati u vidu kada se želi proširiti poslovanje u ovom prostoru proširenjem same marine uvođenjem vezova i za megajahte. Postavlja se pitanje da li ovaj prostor može podnijeti ovo novo opterećenje bez značajnih posljedica po okoliš.
Već 2009. godine govorilo se o izgradnji privezišta za megajahte u dužini od 250 metara u smjeru Sustjepana, a danas se govori o 920 metara dužine i 50 metara širine što je značajan napredak, bilo bi najbolje će u sljedećem planu privezište bude produljeno najmanje do Mosta dr. Franja Tuđmana s mogućnosti povezivanja s Marinom Gruž pa bi se tako eliminirala i buduća konkurencija, a mi dobili ne samo najbolju, nego i najveću marinu na našoj obali, a možda i šire.
Ne smijemo zaboravljati da je Rijeka dubrovačka vrijedan prirodni i povijesno kulturni krajobraz, kojega smo neprimjerenim postupcima dosta obezvrijedili, a to ne znači da ga ne trebamo i dalje štititi od obezvrjeđivanja njegove važnosti i vrijednosti. Ne želim reći da proširenje poslovanja marine nije poželjno, ali zar u ovom ograničenom, ali vrijednom prostoru? Naša rijeka je ustvari zaljev duljine 5 kilometara, a prosječne širine 140 do 200 metara, s malom rječicom Omblom, to nije rijeka Amazona. Malo je za vjerovati da 45 megajahti, duljine od 50 do 100 metara s pripadnim privezištem ne bi mijenjalo vizuru same Rijeke, i da ne bi došlo do određenog ugrožavanja okoliša, zraka, vode i dna, uza sve mjere koje se poduzimaju u marinama, jer nisu u pitanju male brodice ili jedrilice nego značajna plovila.
Inače je posebno pitanje otrovna boja kojom se premazuju dna brodova radi zaštite od obrastanja. Mislim da bi bilo poželjno ili reducirati plan proširenje ili još bolje pronaći odgovarajuće privezište za megajahte na drugom mjestu, koje bi bilo manje osjetlivo na nepovoljne uticaje. Pođimo dalje do luke Gruž, impresionirani smo s idejom da se i u ovom prostorno ograničenom akvatoriju omogući privez za 1222 plovila raznih veličina, toga se ne bi posramila ni luka Roterdam i to 530 brodica naših sugrađana, 29 turističkih plovila od 15 do 18 metara, 210 jahti od toga 40 megajahti, 130 sportskih jedrilica kluba Orsan. Tu su i brodovi obalne i dužobalne plovidbe, ako ne odustanemo od njih, brodice lučkih službi te najmanje 3 do 4 omiljena kruzera raznih veličina, a možda ne bih trebao zaboraviti ni planirane hidroavione, a svakako ni Sportsku lučicu Solitudo sa 125 brodica i Ronilačkim klubom Dubrovnik i Veslačkim klubom Neptun.
Ma krasno, ovo mi izgleda kao uljevanje 2 litre u bocu od 1 litre. Kako bi to sve funkcioniralo u stvarnosti to bi bilo zanimljivo za vidjeti sa stanovišta sigurnosti manevriranja u luci po svim vremenskim uvjetima.
Normalno, ne možemo ni u ovom slučaju preskočiti ni nepovoljne utjecaje, posebno sa stanovišta da naši sugrađani žive i rade u neposrednoj blizini luke i lučkih objekata, a isto tako da duž obale imamo više zaštićenih povijesno-kulturnih spomenika. Za potrebe marine predviđa se postavljanje pristaništa na pilotima te izgradnja servisnih objekata na platformama također na pilotima, vjerojatno postavljanje plutajućih plaformi za lokalne brodice, vjerojatno je i proširenje privezišta Orsana te postavljanje sidrenih lanaca. Namjerava se proširiti i Lapadska obala za postavljanje ceste i šetnice, gdje će biti mjesta i za privezišta. Ako sve to imamo u akvatoriju luke, hoće li i zbog toga biti problema sa manevriranjem plovila jer se smanjuje slobodan manevarski prostor.
Posebno mi se čini predimenzionirana marina, toliko plovila uvesti akvatorij luke nije baš racionalno. Vjerujem da će Studija utjecaja na okoliš uzeti u obzir sve što može biti nepovoljno za more, zrak, krajobraz, povjesnu baštinu te opterećenje okoliša otpadom, bukom,svjetlosnim opterećenjem i utjecaj na lokalne stanovnike pri gradnji, pri korištenju i pri eventualnim nezgodama u luci, da bi se ocijenilo do koje granice se stvarno može opteretiti ovaj prostor, jer mi se ovako čini da je na granici zagušenja.
Ovih dana se čula još jedna radosna vijest da grad može primiti 50.000 gostiju dnevno i rasporediti ih u Gradu i bliskoj okolici na Lokrumu, u Lapadu, na Srđu i Rijeci dubrovačkoj i Gružu, možda može i više ako sve te destinacije ispraznimo od naših sugrađana i stacionarnih turista, a naši će gosti vjerojatno biti prevoženi teleportacijom pa se neće kretati ulicama ni cestama pješke ili sa vozilima gušeći promet i svaku slobodu kretanja, a nama neće ponovno biti preporučeno da ostajemo doma kad dođu kruzeri.
Potrebno je reći da bi bilo sasvim racionalno napraviti sedmični raspored pristajanja kruzera sa 6.000 do maksimalno 7.000 putnika dnevno kako bi mi mogli normalno živjeti, a naši stacionarni gosti iz hotela s 4 ili 5 zvijezdica mogli normalno uživati u ljepotama naše Grada zašto su nas konačno i posjetili. Sasvim sigurno bi bilo bolje poraditi i na tome da luksuzni hoteli u Gradu i okolici povećaju iskoristivost tijekom cijele godine da ona bude viša od 40 posto, a ne da se toliko oslanjamo na same kruzere. Jer je već poznato da se gosti hotela kao i mi žale na nesnošljivu gužvu u vrijeme dolaska istih. Mi imamo stanovitu dobit od tih pristajanja, ali pod ovim uvijetima uz ovakvu organizaciju posjeta nisam siguran da se to na kraju neće nepovoljno odraziti na naš turizam. Ukoliko ne želimo ovakav oblik masovnog turizama moramo si više potruditi na unapređenju turističkog poslovanja u skladu sa vrijednošću našeg Grada.
Izgleda da nam počinje nedostajati prostora za stambenu izgradnju pa je pao zahtjev da se skine zabrana gradnje na padinama Srđa od magistrale naviše, za sada se toj želji nije izašlo u susret, ali ne znači da neće, po našem starom običaju da jednom donesene odluke i zakone nastojimo zaobići. Srđ je s preostalim zelenilom ukras Grada i doprinosi njegovoj ljepoti. To što ga nismo ozelenili od požara 1962. godine (ne kontajući godine Domovinskog rata i potrebu razminiranja) do danas to je drugo pitanje.
Nikako da se odlučimo koje raslinje raste po našoj obali, to se kao ne zna, možda bi se lakše odlučili da imamo posadit kupus ili salatu. Ali se zato lako odlučujemo da bi po padinama Srđa gdje je to moguće posadili zgrade posebno vile, koje su se već pojavile na pojedinim zelenim površinama, kao park Gradac, Bogišićev park ili predio Višnjice u sv. Jakovu. Mijenjamo čak i UPU Babin kuk, kako bismo mogli izgraditi i tu vile između između ulica Kliševske i Petra Svačića, teško da su one za naše sugrađane koji nemaju stanove. Ovdje bih usput spomenuo da mi nije poznato zašto od 2002. godine nije pošumljena i Mala Petka na onom izgorenom dijelu.
Sve u svemu dođe mi da proplačem od radosti radi ovolike briga za naš napredak u Gradu i okolici, a našim planerima i projektantima da nađu mjerilo racionarnog ili da potraže mjerilo kod našeg viteza Orlanda dubrovačko mjerilo, dubrovački lakat i uzeti ga kao mjerilo vrijednosti i mogućnosti, kojim su se rukovodili naši pređi cijeneći ljepotu i raspoloživi prostor NAŠEGA GRADA.
Marko Tomić
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.