Društvo arhitekata Dubrovnik u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik organiziralo je ove srijede predavanje “Arhitektura Nikole Dobrovića u Dubrovniku’ u Galeriji Dulčić Masle Pulitika.
Zanimljivo predavanje održale su mr. sc. Marina Oreb i Nora Mojaš a s pravom je večeras, još jednom, Dobrović prepoznat kao – kako ga je nazvala hrvatska povjesničarka umjetnosti i književnica Željka Čorak – ambasador kontinuiteta dubrovačke civilizacije i kulture.
Dobrović je u Dubrovniku ostavio velik broj izvedenih i neizvedenih djela. Danas ona predstavljaju baštinu 20. stoljeća i potrebno ju je valorizirati i zaštititi integralno kao doprinos razvoju arhitekture na našim prostorima. Dubrovačko razdoblje (od 1934. do 1941.) najplodnije je i najvažnije razdoblje Dobrovićeva autorskog opusa, a obilježeno je izradom više projekata i realizacija vila, jednog hotela i nekoliko projekata rekonstrukcije.
Dobrović se hvatao ukoštac s konkretnim arhitektonskim problemima da bi dokazao da moderna arhitektura i sveobuhvatan pristup u suvremenom duhu može savladati svaki bilo kompliciran bilo naizgled jednostavan problem jedino ako je sagledan u urbanističkom kontekstu. Dobrovićeve vile su suvremeni ljetnikovci. One su i danas ultramoderne u izrazu, obliku i likovnosti, ali u suštini su (simetrija u tlocrtu i na fasadama, smještaj objekta na parceli, prožimanje s vanjskim prostorom) ladanjski objekti čiji kontinuitet na dubrovačkom području možemo pratiti još od 14. st kada je dubrovačka okolica imala rezidencijalni i gospodarski karakter. Zgrade su dizajnirane da zadovolje nove potrebe ‘modernog čovjeka u eri strojeva’, a odražavaju nove arhitektonske koncepte, načela i tehničke značajke. Inovacije i eksperimentiranje odražavaju se u skelet gradnji i upotrebi betonskih greda i prednapregnutog armiranog betona.
Standardizacija se vidi u Grand hotelu, suvremenom stroju (brodu) za boravak turista, dok vile postavljaju standard za jednostavnu minimalnu ljetnu kuću, temeljenu na ljudskom mjerilu proizašlu iz svrhovitosti stroja (broda). Građevni materijal u Dalmaciji izvoru kamena igrao je odlučujuću ulogu i u stilskom izrazu Dobrovića. Armirani beton kao konstrukcija je općeprihvaćen, ali sukob žbukane i kamene fasade postao je sukob između avangradnih i tradicionalnih graditelja, pa se Dobrović na samo sebi svojstven način, opredjeljuje za kamen na fasadi, što će obilježiti njegove objekte i u narednom razdoblju.
Predavačice:
mr.sc. Marina Oreb, dipl.ing.arh., zaposlena u Zavodu za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije od 1994., a od 2007. obnaša dužnost ravnateljice. Arhitektonski fakultet završila je na Sveučilištu u Beogradu 1981., a Poslijediplomski studij “Graditeljsko naslijeđe“ Sveučilišta u Zagrebu 1991. Voditelj je izrade prostornih planova regionalne i lokalne razine, europskog projekta na temu novih metodologija u valorizaciji, zaštiti i upravljanju krajolicima. Glavna područja istraživanja su moderna arhitektura, povijesna arhitektura i krajolik.
Nora Mojaš, mag.diz., rođena u Dubrovniku. Nakon školovanja u rodnom gradu, upisuje Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirala grafički dizajn i vizualne komunikacije. Nakon studija radi na raznim projektima, a 2013. godine otvara vlastitu tvrtku u kojoj radi s kolegicom Madom Milićević. 2015. godine osvojile su I. nagradu na natječaju Grada Dubrovnika „2016. godina SV. Vlaha“, a 2017. I. nagradu na natječaju za vizualni identitet Umjetničke galerije Dubrovnik. Zadnje četiri godine u suradnji s DURA-om i Žarkom Dragojevićem organiziraju Dane kreativnih i kulturnih industrija. Područja rada i interesa su im grafički dizajn, tipografija, ilustracija i kreativno pisanje.