Na nagradni natječaj u organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije i UN Tematske skupine za HIV/AIDS uz potporu Ministarstva zdravlja pristiglo je ukupno 27 radova.
Povjerenstvo za dodjelu nagrade u sastavu. Marina Bolanča Radunović, PR stručnjak, Ana Borovečki, stručnjak za biomedicinsku etiku, Zoran Sabić, UNICEF, Iva Jovović, UNDP, Daniela Trbović, HRT, Mato Lakić, ZZJZDNZ, Jasmina Pavlić, HZJZ, Tatjana Nemeth Blažić, HZJZ, Andrea Adanić, HZJZ odabralo je za pobjednike sljedeće radove:
Josip Kokot
Filip Kušević
Maja Krištafor
Biserka Hajduk
Prvoplasirani Josip Kokot osvojio je prvu nagradu koju osigurava UN Tematska skupina za HIV/AIDS – digitalni fotoaparat. Drugo- treće- i četvrtoplasirani Filip Kušević, Maja Krištafor i Biserka Hajduk osvojili su drugu nagradu koju osigurava Energy Clinic – poklon paket s kozmetičkim proizvodima. Ostali sudionici nagradnog natječaja sudjelovanjem su osvojili utješne nagrade koje osiguravaju Reckitt Benckiser, B1 Plakati d.o.o. te Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
U nastavku objavljujemo u cijelosti rad Josipa Kokota koji je osvojio prvu nagradu.
Dragi moj ljubljeni brate…
Eto prošlo je tjedan dana od trenutka kada si mi poslao pismo za koje sam mislio da je prijevara,laž…ne ,to ne može biti…Vjerovao sam da je to neslana šala dragi Ivane. Mislio sam da si otišao na poslovni put, a ti otišao na tegobni put testiranja i straha -sam. Zašto? Kažeš da te stid. Čega? Bolesti? Buraz, nisi ti kriv. Gle,znaš da te svim srcem volimo, ja najviše. Sa AIDS-om se može živjeti, medicina je napredovala, evo napisao sam i spisak ljekovitih biljaka koje jačaju imunitet, sve ćemo napraviti… Jest, isplakao sam suza potoke, ali onda sam postao svjestan da je Tebi najteže… Podršku moju imaš, bezuvjetnu. Ne zanima me kako si dobio AIDS, ono što me zanima je kako ćemo svakodnevno pobjeđivati tog smrada. Isto tako, pročitao sam za nekog čovjeka, Timoty Brown se zove ili tako nekako,uglavnom, on je imao HIV i leukemiju i izliječen je matičnim stanicama od donora koji je imao rijetku genetsku mutaciju ili tako nešto… Ivane, bit će sve u redu… Obećajem. Ništa se neće promijeniti, možda ćeš uzimati koju tableticu kao ja za gastritis, no kad se vratiš opet ćemo zajedno ići na slapove, kajaci su spremni, svaki dan ih glancam. Rekao si da je šef strog i da će ti dati otkaz. E pa neće, moram te "razočarati" buraz. Zvao sam gosp. Rihtera možda 20 puta dok ga nisam dobio (doći do broja mobitela je umjetnost) objasnio sam sve, čovjek je imao razumijevanja i rekao da mu je uopće čudno zašto to pitam. Tako, da znaš,to sam ja riješio. Za tebe. Jer te volim, buraz. Nema prepreka. Ako će ih biti, zajedno ćemo preko njih. Mama je malo bila u komi dok je čula, pitala me tisuću puta što si radio da si to dobio, zašto baš ti… Pokazao sam na Internetu stotine članaka, bili smo budni do 2 poslije ponoći, skuhala je kakao, plakala, pila kakao, suze kapale u kakao, pa se nasmijala kroz kad smo gledali svjedočenje jedne djevojke koja ima AIDS i njezinu priču, njezina snaga je zadivila, stisnula mi je ruku i prošaptala: "Josipe, bit ćemo tu za Ivana, uvijek, uvijek, uvijek…" Tata je malo distanciran, kao da su mu misli negdje daleeeko, ne mogu baš doprijeti do njega. Ujutro skuha kavu, popuši dvije tri cigarete i onda gleda kroz prozor nekamo daleko. Pitao sam ga gdje je, kuda mu misli lete, no znaš kako on nije čovjek tisuću riječi i skriva osjećaje kao zmija noge… Samo je nešto promrmljao, primjetio sam kako ga je u grlu stegnulo i otišao u radionu odakle sam čuo zvuke udaraca i zabijanja čavala – to je njegov način kako se nosi s time. Najbolje da pričekamo kad se vratiš, mislim da ćeš ga ti morati malo trgnuti, od kad je imao moždani udar je previše introvertiran. Jest, vidiš, trebamo te. Tata te treba, trebaš mu pomoći. Potreban si nam svima buraz. Kažeš da dolaziš 19. doma, to je za dvanaest dana… Da si barem ponio mobitel, ili dao nam neki broj da te možemo nazvati… Nisi sam u tome, svi smo s tobom. Bio je i vlč. kod nas, znaš da je on često kod nas, zajedno smo molili za tebe, znam dragi brate da će sve biti u redu. Vjerujem u to. Vjerujem u tebe. Ne, nećeš živjeti ispod staklenog zvona kako kažeš, da znaš. Budi uvjeren da ćemo napraviti sve što je u našoj moći za tebe. Bog te ljubi. Uz tebe je. Mi smo uz tebe. I prijatelji. Svi te s nestrpljenjem očekujemo. Volim te.
Tvoj tupavi mali buraz Josip
mama, tata, Pero, Slavica, vlč.Martin