Definicija nasilja: Nasilje dolazi od riječi ‘sila’ i označava odnos između dviju strana u kome jedna strana uporabom sile ili samo prijetnjom utječe na drugu stranu. Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli. Žrtve nasilja osjećaju veliku ranjivost i bespomoćnost, što povećava nasilnikovo samopuzdanje i vjerojatnost za nastavak mučenja. Žrtve koje duže pate postaju sklone samoubojstvu. Nasilje je instrument koji osigurava dominaciju i moć.
Nažalost, i mi u Gradu vrlo često smo, da ne rečem stalno, žrtve cijele palete nasilničkog ponašanja aktualne vlasti, ali sada bih se ograničila na nasilje razglasima. I sinoć smo imali tzv. koncert na Stradunu do kasno u noć, Grad se tresao do Konala, čulo se do Trebinja pa i dalje.
Policija kaže: ‘Žalite se na Grad Dubrovnik, oni su to organizirali i dozvolili’.
Tko je Grad Dubrovnik? Pretpostavljam, gradonačelnik i Gradsko vijeće. Ali, kako se žaliti nekome kome je bezobzirnost prema građanima način života, nekome tko je vlasnik pravomoćne presude za kriminal, zloupotrebe vlasti i ovlasti i pretendent na još mnoge druge presude, nekome tko je velemajstor u zaobilaženju zakona RH i podilaženju štetnim projektima i tako u beskonačnost?
Ali da se vratim na temu razglasa. Prema postojećim i važećim zakonima, upotreba mega razglasa na Stradunu i ispred katedrale, na otvorenom, je protuzakonita iz puno razloga, ali glavni razlog je što je to centar naseljenog mjesta. Nitko nema pravo u ime organizacije nekih prizemnih zabava tako nasilno remetiti mir građana. Na koncu, i Ustav kaže da svi građani imaju jednaka prava, pa je zaista nejasno zašto gradske vlasti uporno prisiljavaju i one koji se toga gnušaju da u tome sudjeluju?
Dubrovnik nije od jučer. Uvijek je u Gradu bilo veselja i zabave, ali je to bilo prikladno, skladno, kulturno, primjereno, nikad ovako nasilno, nametljivo, nekulturno i primitivno. Nikad se nijesu činili ti bezobzirni prizemni koncerti na otvorenom sa mega razglasima do kasno u noć, vodilo se računa o miru građana. Danas, u organizaciji ne znam koga, ali uz svekoliku vizionarsku podršku gradonačelnika, primitivna i nasilnička događanja u Gradu dosegla su svoj vrhunac. Sve se to tumači tobožnjom zabavom, ali koga se tu zabavlja? Misli li itko u gradskoj vlasti na građane – žrtve tog nasilja? Misli li itko da ono što je nekome divno i krasno, drugome je ružno i odvratno, a obojica su građani Grada i imaju ista prava. Znači, vlast svjesno i nasilno demonstrira moć, jednoga siluje da bi se drugi zabavljao!?
Ukratko, događanja i zabave svakako treba biti, ali se to mora znati organizirati kulturno, civilizirano, nenametljivo i nenasilno. Nitko ne treba biti žrtva nečijeg zadovoljstva. Mega razglasima nije mjesto u Gradu, na Stradunu, ispred crkvi. Može se i bez razglasa i mikrofona, ne moraju se voditelji i glazba čuti do Cavtata. Ali problem je u nesposobnosti gradske vlasti, poglavito gradonačelnika, čija vlast u Gradu je obilježena dosad neviđenim nepoštivanjem građana i srozavanjem kvalitete života, počevši od prometnih rješenja i otimanja javnih površina, pa do uskraćivanja osnovnih prava na mir, poglavito noćni.
Opće poznato je da se gradonačelnik ne osvrće na kritike i mišljenja građana, Gradsko vijeće također samo statira i nije u službi zaštite građana, pa nam nema pomoći od nasrtaja primitivizma. Do novih izbora i novog gradonačelnika, ostajemo žrtve prizemnih ideja neiživljenog vizionara.
Dr. Dorina Mitić-Šoša