Do Imotskog je najbolje – stopirati!

Dobar dan, oprostite, kad kreće idući autobus za Imotski? Nemamo liniju za Imotski.; Pa kako nemate? Lijepo.

Nijedna tvrtka ne vozi iz Dubrovnika za Imotski?
– Nijedna.
Kako ću doći do Imotskog? Što mi preporučate?
– Najbolje Vam je stopirati.
Ali ja Vas ozbiljno pitam.
– Ja Vam ozbiljno govorim, jer nema linije za Imotski.
Pa je li moguć kakav prekrcaj na pola puta? Ima li kakva kombinacija?
– Stvarno Vam ne znam.

Tako je, na žalost, tekao telefonski razgovor sa susretljivom, ali bespomoćnom djelatnicom na dubrovačkom autobusnom kolodvoru. Htjeli smo saznati kako iz Dubrovnika doći u Imotski i ostali iznenađeni. Već nekoliko godina ta linija ne postoji, a djelatnica je također rekla kako za tu liniju više nitko niti ne pita. Preporučila nam je da se dodatno raspitamo, pa smo krenuli s drugog kraja i nazvali Autobusni kolodvor Imotski.
 
‘Alternativni pravac’
 
– Već dvije godine nemamo liniju za Dubrovnik – rekao nam je u telefonskom razgovoru djelatnik na imotskom autobusnom kolodvoru, uputivši nas na ‘alternativni pravac’.
– Kad idete iz Imotskog iskrcate se na Dupcima i čekate autobus za Makarsku ili Dubrovnik, zavisno koji prije dođe, a prolaze često, gotovo svako pola sata – daje nam uputstvo uslužni djelatnik, potvrđujući kako zapravo i nema upita o toj liniji jer više-manje svi znaju da ne postoji.

– Bilo je problema i zasad je tu gdje jest – zaključuje djelatnik na autobusnom kolodvoru u Imotskom, očito aludirajući na probleme u autobusnom prijevozniku Autopoduzeće Imotski, koji se već godinama nalazi u dugovima. Dakle, s obje strane uzaludno. Kako se dogodilo da dva grada koje veže toliko toga lijepoga i značajnoga nisu povezana najobičnijom autobusnom linijom?

Jedan od osnivača i prvi tajnik Zavičajnog kluba Imoćana u Dubrovniku Živko Tolić činjenicu da autobusna linija Dubrovnik – Imotski ne postoji smatra katastrofom.
– Ta linija je postojala do pred nekoliko godina. Ne znam iz kojeg razloga je ukinuta. Dok sam bio u vodstvu Zavičajnog kluba borio sam se da se linija održi, da se pronađe neki kompromis. Mislim da je liniju održavala tvrtka Autopoduzeće Imotski, a mislim i Globtour – prisjeća se Tolić. Dodaje kako je sve otišlo u komercijalne vode, “nema tu više onog entuzijazma iz drugog dijela devedesetih godina”.
 
Dugogodišnja povezanost
 
– Netko bi trebao točno utvrditi ‘krvnu sliku’ gdje zapinje i probati to opet pokrenuti. Jer Imotski i Dubrovnik su već dugi niz godine ozbiljno vezani – ističe Tolić.
Tražeći uzrok ovog prekida kontaktirali smo i predstavnicu autoprijevoznika Globtour, koji je navodno svojedobno održavao liniju Dubrovnik – Imotski. Potvrdila je da nema direktne linije Dubrovnik – Imotski, ali je ipak odlučila dodatno provjeriti sa svojim centrom. Nakon nekoliko minuta ništa bolje vijesti.

– Nema stalne linije Dubrovnik – Imotski. Jedino ako dogovorite poseban prijevoz. Ja se ne sjećam da je Globtour ikad imao tu liniju, a 40 godina radim s autoprijevoznicima. Znam jedino da je postojala linija Autopoduzeća Imotski – kaže predstavnica Globtoura.

S kontaktiranjem tvrtke Autopoduzeće Imotski imali smo još manje sreće. Nitko se nije javljao na telefon, a znajući na katastrofalnu financijsku situaciju u toj imotskoj tvrtci nismo se previše ni nadali.
Zaista iznenađuje da dva grada, koje veže toliko povijesnih poveznica i osobnih sudbina, nemaju nijednu najobičniju autobusnu liniju. Možda bi se gradonačelnici obaju gradova trebali zamisliti nad svime spomenutim i nešto poduzeti kako bi se sadašnje nedopustivo stanje popravilo, jer dovoljan je jedan autobus, koji bi vozio na liniji koju bi, ako već nije profitabilna, na primjer u jednakom iznosu subvencionirati gradovi Dubrovnik i Imotski i time još jednom dokazati nedvojbeno postojanje jake spone koja ih veže.