Frano Supilo rodio se 30. studenog 1870. godine u Cavtatu, u Konavlima, a umro je na današnji dan 1917. godine u Londonu.
Uvjeti za uspjeh ili bilo kakav značajniji politički probitak iz tako zabačene sredine, a obiteljski iz skromne radničke kuće, u to vrijeme bio je gotovo pa nemoguć. Do desete godine života, školu je pohađao je u Cavtatu. Dolaskom u Dubrovnik na daljnje školovanje, Frano Supilo imao je sreću naći se u blizini, od njega tri godine mlađeg, Melka Čingrije (1873.-1949.) i još važnije Pera, njegovog oca. Pero Čingrija (1837.-1921.) u to je vrijeme bio istaknuto lice u dubrovačkoj politici. Kreirao je dalmatinsku narodnjačku politiku, bio na čelu Općine Dubrovnik od 1878. do 1882. godine te zastupnik u dalmatinskom saboru. Dolazeći u dom Pera Čingrije, Frano je imali priliku doći u doticaj s političkom literaturom, govorima i napisima tamošnjih političkih aktera, ali i sate provoditi razlažući s Melkom ozbiljne političke teme. Uloga i utjecaj Pera Čingrije tek će se u kasnijim godinama Supilovog političkog promišljanja pokazati kao presudna.
Susret s pravaškom ideologijom i Rokom Mišetićem
Ipak, političke misli koje su dolazile do njega iz kruga istomišljenika Roka Mišetića (1845.-1908.) pokazale su se ključnim u formiranju njegovih političkih stavova. Mišetić kao vođa grupe dubrovačkih pravaša uveo je Supila u jedan novi svijet. Na dohvat su mu bile novine iz Zagreba preko kojih se mladi Supilo upoznao s djelovanjem Ante Starčevića. „Stari“ je za Supila postao lik učitelja kojega treba slijediti jer je jedini propovijedao „borbu bez poštede“.
„Crvena Hrvatska“ – početak političke borbe
Ono što se iz života Frana Supila, rezimirajući njegov politički put i djelovanje, ne može izostaviti je Crvena Hrvatska. Snažan politički talent pretočio je na stupce svog lista. Svjestan situacije, posljedica gubitka vlasti u Dubrovniku 1890. godine, kada na čelo općine stupa Frano Gondola i jačanja srpske nacionalne ideje, a pri tom potpuno upoznat s nedostacima stranačke politike narodnjaka, mladi pravaš Frano Supilo, kreće u borbu za nacionalnu osviještenost Dubrovnika. On 7. veljače 1891. godine pokreće prvi hrvatski politički list, Crvenu Hrvatsku. Temeljni zadatak pravaškog političkog lista bio je artikulacijom građanske i nacionalne ideologije utvrditi Dubrovniku hrvatsko identitetsko obilježje. Dubrovački srbokatolici osnivaju svoje glasilo – Dubrovnik, od kada kreće neprestano političko, intelektualno i nacionalno nadmetanje koje je obilježilo dubrovački društveno-politički prostor tijekom dugih sedam godina, točnije sve dok Supilo uz pomoć Crvene Hrvatske te Čingrije i njegovih narodnjaka nisu vratili hrvatsku vlast na čelo Općine.
U dubrovačkim glasilima vodile su se iscrpljujuće polemike. Iz broja u broj objavljivani su odgovori i demanti kojim su i s jedne i druge strane pokušavali dokazati hrvatstvo, odnosno srpstvo Dubrovnika, ili pak dubrovačke okolice.
Supilova uloga u oblikovanju nacionalne svijesti
Supilo i Crvena Hrvatska bili su stvarni temelj u razobličavanju ideologije Srba Dubrovčana udruženih s autonomašima na vlasti, a ponajviše ovih potonjih u prisvajanju dubrovačke povijesne baštine. Oni su nedugo nakon Supila osnovali svoje glasilo – Dubrovnik
Mladi pravaš Frano Supilo Crvenu Hrvatsku je pokrenuo sa samo 20 godina, a ona ga je na koncu, s pravom se to može tvrditi, i uzdigla u jednog od „velikana hrvatske političke misli s kraja 19. i u prva dva desetljeća 20. stoljeća”. Crvena Hrvatska od prvog dana djelovanja pod Supilovim vodstvom, bio je hrvatski list, koji je svojim jasnim i nedvosmislenim porukama trebao doprijeti do naroda. U tome je i uspio. Usporedo s pokretanjem lista Supilo ustrojava u Dubrovniku i Stranku prava.
Frano Supilo pokraj 1899. dobiva ponudu za preuzimanje Hrvatske sloge na Sušaku. Iz Dubrovnika mu je političko djelovanje postalo skučeno i „bez većeg utjecaja na opći politički život u Dalmaciji i Banskoj Hrvatskoj”. Nakon što je utanačio sve uvjete s prvim danima 1900. godine staje na čelo riječke novine koja u to vrijeme mijenja ime u Novi list.
Supila se, nerijetko, karakteriziralo kao osobu punu proturječja i nedoslijednosti. Međutim, nad njegovim političkim radom nije stavljena konačna točka. Tim više, još prije pedeset godina utvrđeno je kako je sazrelo vrijeme za jednom temeljitom i kompletnom monografijom Supilovog života, što nije napravljeno, posebmo u pogledu druge i treće faze njegovog života –
drugi u Rijeci dok je uređivao Riečki novi list, odnosno Novi list (1900.-1914.), te naposljetku razdoblje u emigraciji (1914.-1917.)
Supilo je naglo obolio i umro u Londonu 25. rujna 1917. godine. Urna s njegovim pepelom prenesena je, uz državne počasti, iz Londona 1927. godine preko Suška u Dubrovnik.
Iz rada: UZ 150. OBLJETNICU ROĐENJA Dubrovačka politička ostavština Frana Supila
