Ako znate Petru Ratković, onda znate i da je to osoba koja ne skida osmijeh s lica. Pogotovo kad je za DJ pultom. Dvadesetosmogodišnja Konavoka, s adresom na Pilama, nedavno je izbacila pjesmu ‘Love That Feeling’ koja je, kako kaže, nastala sasvim spontanom suradnjom s dugogodišnjim prijateljima iz Italije. Riječ je o tech house – đuskalici za ljubitelje ‘podebljanog basa’.
Foto: Boris Jović
-Kolega Nicola Amoruso poznati je talijanski DJ koji ima svoju izdavačku kuću Familia Recordings. Svake godine sviramo na CocoNation zabavi u Platu, dijelimo ista razmišljanja i slušamo sličnu glazbu. Ovo ljeto se stvorila ideja o pjesmi, a koja je izašla na svjetlo dana u listopadu. Na pjesmi se radilo nekoliko mjeseci i mogu reći da sam zadovoljna konačnim rezultatom. Naravno da je dugogodišnje producentsko iskustvo Amorusa uvelike doprinijelo finalnoj verziji pjesme – ističe Petra, jedan od DJ-eva za Dubrovnik Entertainment. U samo nekoliko dana, pjesma je dospjela na 20. mjeseto tech house ljestvice na stranici Traxsource, gdje je rame uz rame s velikim zvijezdama, kao što je Offaiah.
-Sve mi se još čini nerealnim jer kao da smo se jučer čuli i dorađivali zadnje sitnice. Jako sam zadovoljna i sretna što mi se ukazala ovakva prilika. Mogu reći da je ovo tek prva u nizu planiranih suradnji – govori nam ova novopečena mama i, kako će za sebe reći, vječni student odnosa s javnošću na Sveučilištu u Dubrovniku. ‘Ostao je samo diplomski’, naglašava kroz smijeh. U razgovoru za DuList otkrila je svoje početke u glazbenom svijetu, smatra li svoga supruga Milana konkurencijom, ali i što možemo inače naći na njenom repertoaru.
Kad ste se počeli baviti DJ-ingom i tko Vas je prvi uveo u taj svijet? Sjećate li se možda prve stvari koje Vas je elektronici i privukla?
Glazba je moja ljubav otkad znam za sebe. Iako možda nemam talent za sviranje i pjevanje, mogu reći da imam poprilično dobar sluh, što se tiče glazbe. Oduvijek me privlačila glazba koja je imala ‘podebljan bas’. Sjećam se dana u osnovnoj školi, kada bi mi mama ulazila u sobu i stišavala radio jer bih ja raspalila da se čuje sve do ulice. Ljubav prema elektronici je posebno uzela maha u srednjoj školi kada smo više vremena provodili za kompjuterom istražujući po Youtube-u i općenito surfajući internetom. Stigli su i MP3 playeri gdje je moglo stati puno više pjesama, nego na kazete i CD-ove koje smo do tada mogli kupiti. Ne moram ni napominjati da su slušalice non-stop bile u ušima. Sjećam se da su mi posebnu pažnju privukli David Guetta, Faithless, DJ Tiesto… Ljeti bismo izlazili u Kupare na koncerte poznatih stranih DJ-eva kao što su bili Carl Cox i Chris Liebing. Po završetku srednje škole radila sam studentski posao kao hostesa u Revelinu. Mogu reći da je zapravo tu sve krenulo. S ekipom koja je tamo radila sam odmah ‘kliknula’. Ivan, Milan i Maro, ekipa iza DJ pulta – uvijek spremni na zezanciju, ali kad se radi, nema profesionalnijih ljudi od njih. I dan-danas smo u super odnosima, kako radnim, tako i prijateljskim. Mogu reći da sam sretna što ih imam za kolege. Nakon odrađene smjene družila bih se s njima jer su bili opuštena ekipa, a mene je zanimalo što oni zapravo rade i kako to sve izgleda s one strane pulta. Malo pomalo sam ulazila u taj svijet. Privukle su me sve te ‘tipkice’ što svijetle i toliko različite glazbe na jednom mjestu. Sjećam se Ivanovih foldera na kompjuteru – čovjek je enciklopedija pjesama. Milan mi je dao svoj stari kontroler i laptop, a ja sam doma vježbala i s vremenom sve to i skužila. Po prirodi sam dosta nestrpljiva tako da mi nikako nije bilo jasno zašto mi toliko treba da skontam kako se miksaju pjesme. Zapravo je sve u sluhu, tehnički dio se nauči vježbom. Nije zaludu ona ‘strpljen-spašen’.
Koja je bila Vaša prva gaža, a sjećate li se i najdraže gaže?
Moje prve gaže, ako ih se uopće može tako nazvati, bile su u Revelinu u jutarnjim satima, kad bi trebalo rastjerati ekipu onih ‘upornih’ koji ne žele ići doma. Milan i Ivan bi mi asistirali te bih svirala oko sat vremena. To je bilo 2013., ako se ne varam. Uz to, bilo je tu svirki u Micra i Casablance, gdje sam dugo bila rezident. Prigrlili su me kao svoju te se u Micra i danas osjećam kao doma. Najdraža gaža mi je bila 2018. godine na Jahorini kad sam puštala glazbu s brazilskom techno zvijezdom Annom. Još uvijek čuvam taj folder s glazbu. Kad me uhvati nostalgija, upalim neku od pjesama i nekako se sjetno vratim u to vrijeme.
Što osjećate dok svirate, dok ste za DJ pultom? Možete li zamisliti život bez glazbe?
Iako zadnjih par godina sve manje sviram za gust, a sve više za klijente, onaj dobar osjećaj je uvijek prisutan. Uvijek se nađe neka dobra pjesma koja ti izmami lagani osmijeh na lice ili te pokrene na ples. Mislim da ne možeš raditi ovaj posao ako nemaš ‘to nešto’, tu neku crtu za zabavu, taj neki osjećaj zadovoljstva kad vidiš da ljudi plešu na tvoj izbor glazbe i da radiš dobar ‘štimung’. Mislim da nema dobre zabave bez dobre glazbe. Život bez glazbe, što je to?
Što ‘krije’ Vaš repertoar?
Ne znam mogu li izdvojiti posebno neke stvari, ali svakako se držim deep house-a. Volim plesati na tech house i dobar techno. Uz elektroniku, volim dobar stari rock i Maidene.
Tko Vam je najveća konkurencija u ovom poslu – možda suprug Milan?
(Smijeh) Milan i ja smo koherentni, on odradi tehnički dio, a ja ovaj glazbeni. Mislim da je to najbolje iz oba svijeta, jer se ja mogu više posvetiti željama klijenata, a on se može uskladiti s poslom. Ne bih rekla da imamo konkurenciju, svi smo mi kolege i za svakoga ima posla. Istina, Dubrovnik je mali grad, ali toliko je različitih događaja ljeti da nas čak i fali! Nerijetko imamo po dvije gaže dnevno, ali sve stižemo. Najbitniji nam je kvalitetan i susretljiv pristup klijentu, da su obje strane zadovoljne. Pratimo svjetske trendove, ulažemo u opremu i uvijek smo spremni na vrijeme. Mislim da nas to lagano odvaja od drugih i samim time smo na zahvalnijem položaju za potencijalne nove poslove.
Gdje biste htjeli u budućnosti nastupiti? Postoji li neki festival na kojem biste voljeli zabaviti publiku?
Do sada sam svirala na Sarajevo film festivalu, Juskeru te DanceElectric Residencyju u Revelinu 2016. godine. Nisam baš razmišljala gdje bih htjela nastupati, više s kim bih htjela nastupati. Iako, voljela bih nastupati u Chicagu, za vrijeme lunch break-a, onako nasred ulice, gdje se ljudi zaustave i plešu. Svi plešu, i stari i mladi, nema krivih pogleda, podsmijeha… Fascinira me ta njihova opuštenost, to je nešto što ovdje u gradu vjerojatno nikada ne bih mogli vidjeti. Tih pola sata ili sat, bilo bi mi dovoljno da napunim energiju za ostatak života (smijeh).
A što Vam je najbitnije postići kod publike?
Mislim da je najveća zabluda DJ-a svirati isključivo glazbu koju ti voliš, bez interakcije s publikom. Ne može se stvoriti dobar party, ako ljudi ne reagiraju na tvoj izbor glazbe. Jedna je stvar ako dođe ekipa isključivo radi tebe, a druga je ako gostuješ negdje gdje te publika ne poznaje. Potrebno je znati se prilagoditi svakoj situaciji. Veza s publikom je najvažnija od svega, da im preneseš svoju dobru vibru i da se u konačnici svi dobro zabave.
Vaš trenutni posao sačinjen je od ‘svirki’ na svadbama. Vjerujemo da je riječ više o stranim svadbama…
Tako je. Iako se ispočetka nisam mogla zamisliti u ulozi DJ-a za komercijalnu glazbu, svadbe su već sedam godina moj posao. Svaka svadba je posebna i drugačija i moram priznati da nema ljepšeg osjećaja nego vidjeti sretne i zadovoljne mladence, odnosno da si zaokružio njihov poseban dan dobrom zabavom, jer na kraju je to ono što se pamti. I da, radim isključivo strane svadbe jer nisam tip od domaće glazbe, tako da izbjegavam domaće angažmane, osim uskog kruga prijatelja i rodbine.
Je li koronavirus utjecao na Vaš posao i na koji način?
Mislim da nema osobe na čije poslovanje korona nije utjecala. Godina 2020. je bila kritična godina za nas, a vjerujem i za kolege. Od zakazanih 120 događanja, odradili smo samo jedan. Mislim da nam je ovo svima otvorilo oči da pametnije ulažemo, štedimo i ne dopustimo da nas ovakvo nešto ponovno snađe. Ove godine smo se ugodno iznenadili količinom posla kojeg smo odradili, tako da smo zadovoljni. Zimu ćemo iskoristiti za kupnju nove opreme i poboljšanje stare, lagano širimo poslovanje i nadamo se da će 2022. biti plodna godina kako je i najavljeno.
TRASH, BAYWATCH…
Je li Vas na kućnim zabavama ‘tjeraju’ da puštate glazbu?
Za kućne zabave imamo posebne playliste prilagođene atmosferi pa sam zadužena za slaganje istih, ne za konkretno puštanje glazbe. Obično su to trash playliste, Grašo i nezaobilazni Baywatch!