‘Znaš kako to ide, osjetili smo kako je potrebno promijeniti situaciju’, priča nam Đivo Knego, novi predsjednik Udruge Porporela, ‘i vremena se mijenjaju, situacije u gradu, tu je i komercijalizacija i na kraju ostaje zaista ta činjenica kako je Porporela posljednji bastion Grada’. S novim predsjednikom popričali smo netom nakon Skupštine održane u Teatru Bursa, gdje se okupilo ‘i mlado i staro’.
Đivo je izabran predsjednikom, a tajnik je Marko Kusovac, djeca Grada odrasla na Porporeli. Oni su na Skupštini, dok su ih stariji – Željko Lale, Srđan Kera, prvi predsjednik Udruge Nikša Rudelić Rudela i ostali ‘veterani’ – pažljivo slušali, naveli sve čime se ubuduće žele baviti, od obnove vaterpolo kluba Porporela, Noći Porporele i izbora Kneza republike Porporela, festivala djece, ali i mnoge druge nove programe, a prije svega čuvanje i brigu Porporele, kako bi ona i dalje bila i kupalište i okupljalište čeljadi Grada.
Otkud ideja za Skupštinom, koje zaista nije bilo dugo vremena, bilo je prvo naše pitanje za Điva.
Bilo je konstruktivnih promišljanja
-Svi smo mi na neki način odrasli na Porporeli. De facto, ured mi je tamo, na Porporeli dočekujem goste, otamo trčim po cijelom Gradu, a i cijeli život sam tu… Smatram ju dvorištem, ma i više je od toga. Kao mulac sam radio na Porporeli, to mi je bio među prvim poslovima, i otad pamtim taj neobičan gradski đir. Činilo se kako se to pomalo izgasilo, međutim skupština je pokazala kako itekako ima članova koji žele i dalje održavati duh Porporele. Mi smo mlađi to preuzeli, što je logično, jer su se stariji – Meša, Mrvi, ostali – spletom okolnosti na neki način pomaknuli. To je život – posao, obitelj, djeca… Žele održati tradiciju, a nemaju vremena. Stoga je prirodno došlo do ove Skupštine. I bilo je jako puno konstruktivnog promišljanja – ističe Đivo.
Inače, na Skupštini je zaključeno kako je Porporela zapravo ostala zadnje kupalište, a na neki način i istinsko okupljalište čeljadi Grada te kako Udruga i njeni članovi moraju činiti što se mora kako bi se u ova današnja vremena Porporela spasila. Ugodno je bilo čuti starije koji su upozorili na mnoge stvari i probleme, a još ugodnije je bilo čuti mlađe Porporelaše, djecu Grada, koji Porporelu žele sačuvati i u idućim godinama za čeljad Grada. Zato smo pitali Điva – što dalje?
-Na Porporeli ima ‘mali milijun’ tih stvari koje ljudi ne vide, a koje treba napraviti da se Porporela održi. Od najglupljih, tipa komunikacije s ljudima. Kad nas pitaju, primjerice, ‘Đe su bove?’, ne znam što odgovoriti osim – nije do nas. Ali to ljudi moraju znati. Pa pedeset takvih pitanja treba i pedeset konstruktivnih odgovora. Trudimo se pokazati stvarno stanje. Evo samo jedan detalj – Porporelu zapravo sami čistimo. Dođu čistači, međutim, pokupit će onu samo jednu kantu i to je to. Mi, Udruga, Porporelu sami peremo i sređivamo i to nakon svakog događaja. Sami se pobrinemo i za to kad more odnese neki dio. Prije sedam, osam godina, donosili smo žalune da ‘pokrpamo’. I da, jedino što nije ponovo puklo na Porporeli je ono što smo sami popravili (smijeh). I ne, nije nam to teško i nikad nećemo odustati od toga. Nismo mi dobili zadatak, nego ju želimo srediti – priča nam dalje Đivo.
Kako im zajednica može pomoći?
-Sve sami financiramo i sve sami radimo, ali bi nam dobro došle neke sitnice. Primjerice, dobro bi nam došli ‘roleri’ za šmrkove, da ne moramo sami kupovati. Tko zna što bismo još sve mogli napraviti da imamo još sredstava. No, krenuli smo u smjeru gdje ćemo se sami izorganizirati, dovesti sve na aktivniju razinu. Porporela je oduvijek imala tu neku idealističku ideju kako može sve samo funkcionirati, plaža, šank, ostale aktivnosti – ističe Đivo. Šankom se, kaže, pokriju svi troškovi, ali uz to još nešto na što je osobito ponosan.
-Jako smo aktivni i na humanitarnoj bazi, što nam je iznimno drago. Prošle godine smo pola sredstava s Mojito Partyja dali u humanitarne svrhe, a pola je ‘otišlo’ na naš koš za djecu! Ma bitno je da sve radiš kako treba, sa željom i da naravno sve bude skladno i uredno. Jer, ako ćeš sve pospremiti i urediti, nitko ti neće pribokat. U tom segmentu Grad Dubrovnik daje nam veliku podršku jer vide pozitivnu stranu ove priče. Koju sada razvijamo dalje – napominje Đivo uz ‘opasku’ kako im je itekako želja na Porporelu vratiti i djecu.
-Uhitila me nostalgija, nitko više ne igra nogomet ispred Katedrale, na Porporeli baš i nema više svijeta. Došao je prijeloman trenutak za našu generaciju, ono – sad ili nikad. I za tu smjenu generacija treba se potruditi. Naša Skupština se pokazala kao pun pogodak, gotovo četrdesetak ljudi je bilo na njoj, a i ljudi koji nisu došli su se ispričali, a svi pitaju kad će iskaznice – kaže kroz smijeh. Upravo su iskaznice, odnosno članstvo, nešto što hitno treba ažurirati. Zapravo, ova Skupština se već trebala dogoditi, ali dok je finula sezona, dok su se ljudi odmorili… Znate kako to ide. No bitno je da smo krenuli. Projekt je vrlo jednostavan – želimo ustaliti stalne članove Porporele, stvoriti rutinu i sve ažurirat. Cilj je da se podcrta gdje, što i kako, stvori kompaktnost – ističe Đivo. Dakle, đir se vraća na Porporelu, tamo gdje i pripada. I da, veselimo se novom ljetu…
Stavili smo se!
-Stavili smo se, imamo energiju, plan i program se priprema. De facto smo napravili projekt, ne možemo ofrlje, nego idemo ozbiljno i ne, ne damo se komercijalizaciji. Uvelike mi pomažu mlađi ljudi koji su spremni raditi – a moram ih spomenuti – Marko Kusovac, Iris Vuletić, Damjan Šulić, Toni Mrkušić… Ima ih naravno još. To su ljudi koji su se i stavili i potežu. Došli smo do godina kad vidimo da je naš momenat, možemo preuzeti. I nama će se rodit djeca, imat ćemo familije i morat ćemo Porporelu predavati idućim generacijama. Prije toga, moramo ju pripremiti – kaže nam dalje Đivo, koji ponavlja kako će nove ideje oko ovog popularnog okupljališta itekako zaobići komercijalizaciju. Primjerice, šank će ostaviti na razini minimalizma jer kaže, bitno je druženje.
-Šank k’o šank, naš, a svačiji. Želimo taj minimalizam i želimo da se ljudi okupljaju radi društva. Naravno, sve moramo urediti i držati tako. E da, moramo nabaviti i novi frižider (smijeh). Ovaj nam se raspao i lijepimo ga tapetama. Uostalom, nadam se da nećemo otvoriti s otvaranjem Igara pa mi se ovdje kupamo od petog mjeseca! Porporela je mitsko mjesto Grada i treba imat svoj đir, da ljudi mogu sjedati na zidiću, da nam opet bude puna od vrha do dna. To je ta Porporela, koju želimo vratiti… Ako se dogovorimo, sve ćemo napraviti – ističe Đivo, koji kaže kako mu nije teško motivirati ljude, pogotovo mlade jer je i sam ‘dijete u glavi’. Mulac od Porporele.
-Kad sam bio mulac trčao sam k’o i ostali po vodu, po bilo što, pomagao, i ništa ti se nije platilo – dobio bi hamburger za Noć Porporele i bio bi sretan. Ne kažem da to tako treba biti sada. Imamo i kod toga plan – dodaje fantastičnu ideju koju će, nadamo se, Udruga uskoro i realizirati.
-Jedna od velikih želja Udruge i mene na čelu je nekome, kroz rad Udruge, pokriti bar jednu stipendiju. Tim momcima koji su tu non-stop, koji rade, koji se zalažu za Porporelu. Mislim da ćemo uspjeti kroz naš rad to i realizirati – zaključuje Đivo, a mi mu oko ove, baš kao i oko ostalih ideja, želimo puno sreće i uspjeha i da na tragu prethodnika Porporela donese neke nove lude ‘Noći, nove knezove, nove uspomene…