Vijest o smrti velikog dubrovačkog skladatelja, gitarista, aranžera, dirigenta Đela Jusića potresla je Dubrovnik, a njegova obitelj, suradnici te bliski prijatelji opraštaju se od njega dirljivim riječima.
-Adio maestro. Otišao je naš Đelo Jusić. Otišao je dio Grada. Šešir i lula. Umjetnik, glazbeni genij, gospar, domoljub. Ljudska gromada. Hvala ti na svakoj versi i noti. Na svakom osmjehu i savjetu. Šmekeru neponovljivi. Ali, najviše ti hvala jer si ostao s nama 1991. Preživio pakao, svakodnevna granatiranja, obilazio položaje, pisao pjesme braniteljima, pomagao sirotinji. Nikada ti dovoljno nismo rekli koliko nam je to značilo. A, mogao si otići elegantno jer si imao diplomatsku putovnicu. Jer si bio svjetski priznati umjetnik. Jer si mogao otići u bilo koji grad na svijetu. Jer si bio faca. Ali si za razliku od onih što su bježali, ostao u svome Gradu. Stoput si mi rekao obraz nema cijenu. Kako bi điravao po Stradunu, a da sam to napravio. Neka ti je laka hrvatska gruda, naspavaj se i odmori u mirima svoga Grada kojemu si poklonio cijeli život. Iako, znam da ćeš i na nebu osnovati Mali raspjevani Dubrovnik ili neke nove Trubadure – napisao je na svome Facebook profilu novinar Andrija Jarak.
Od velikog skladatelja oprostila se i Klapa Kaše riječima ‘Adio, dundo Đelo. Hvala!’ te podijelivši izvedbu ‘Kad zazvone dubrovačka zvona’ koju su izveli s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Đela Jusića. Hrvatsko društvo skladatelja na društvenim je mrežama izrazilo iskrenu sućut obitelji i prijateljima ovog velikana, autora više od tisuću skladbi zbog kojih nikad neće biti zaboravljen.
I Zbor Libertas teška je srca primio ovu tužnu vijest.
-Znali smo kako se bori s teškom bolešću, pratili, pitali za njega, nadajući se kako će tu tešku bitku dobiti i nastaviti điravati Stradunom pućkajući svoju lulu. Nažalost, nije tako. U svojoj bogatoj biografiji zbor Libertas ističe s ponosom kako je surađivao s maestrom Đelom Jusićem. Od sjajnog mjuzikla Dundo Maroje, čije melodije su odzvanjale Gradom, na pozornici i kroz gradske ulice, do oratorija Istina o Gradu slobode, u kojeg je izlio svu svoju ljubav prema Dubrovniku, brojnih aranžmana koje je ovaj veliki prijatelj pripremio i poklonio zboru, pa do skladbi koje su izvodili različiti glazbenici i pjevači, zvuci su bili uvijek svježi, prepoznatljivi, naši, domaći. Đelo, naš sugrađanin, dundo Đelo, otišao je na vječni počinak, ali Đelo Jusić živi dalje, u svojim melodijama koje su postale i ostale omiljene među Dubrovčanima, ali i puno, puno šire od Dubrovnika. Upućujemo izraze iskrenog suosjećanja obitelji preminulog maestra Đela Jusića – istaknuli su iz Zbora Libertas.
I Petar Mišo Mihočević oprostio se od maestra Đela Jusića zanimljivom crticom koju je objavio u Facebook grupi ‘Jedno drugo vrijeme, vrijeme dobrih Duhova od Grada, Dubrovčana dobra duha’.
-Dundo Đelo se od danas odmara od duge patnje i one besmislene i nepobjedive ljudske nemoći. Želim da ostane ovdje i jedna mala crtica o jednom velikom njegovom doprinosu našemu Gradu:
Kad me je 2004. postavilo za ravnatelja našega Teatra, mogao sam konačno ostvariti naše (Đelovo i moje) dugogodišnje maštanje kako ćemo u Grad, tj. u Teatar, dovest muzike, i to preko zime… Godinama smo naravno govorili o njegovom ‘Dundu’, pravili podjele (obično na objedu u Dunda Iva Rudenjaka), ali je tad Đelo nazvao Luka (naravno, onoga mega-genijalnoga Paljetka), koji je brzo zgotovio libretto po Držićevoj ‘Grižuli’. Tako se je rodio ne samo još jedan sasvim dubrovački musical, nego i predstava koja je nakon nekoliko strašno loših godina u Teatar konačno vratila publiku, i to u tisućama. Dragi stari prijatelju, na dan tvog odlaska u konačni mir, moram Ti reći hvala, i zaželjeti jedan vječni, vječiti DAN OD AMORA. Počivaj sad, niđe više nije preša – napisao je Mihočević.
Od Đela Jusića oprostio se i glazbenik Sergio Gjivoje.
-Imo sam malu nadu da će se stabilizirat, ali nažalost nije. Ko da je partio dio mene…..! Već dugi niz godina naša tradicija je bila sjest na njegovoj taračici na Pločama, uz žmuo wiskeya i cirka samo po ure spenđat u ugodnom razgovoru i evociranju naših zajedničkih uspomena. S ponosom mogu iznjet ono sto je determiniralo moj život zahvaljujući dundu Đelu. Prve lekcije iz klasične gitare u njega doma. Tri godine niže muzicke u njegovoj klasi klasične gitare koju je ON prvi otvorio u našoj muzičkoj skuli. I ja sa par nas njegov prvi učenik. Najljepših 17 godina moga života u Linđo su se dogodile zahvaljujući njemu koji me je u Linđo uveo. Prve dvije LP od Buca i Srđana su ostvarene pod njegovim producenstvom. ‘Dobro jutro Margareta’ koju je napiso za nas osvajala je nagrade na festivalu. Njegovi prvi nastupi na dubrovačkoj radio stanici prije Trubadura bili su s mojim bratom Givom na harmonici, a dundo Đelo na gitari i to prije osnivanja Trubadura. Dunkve, ne samo kao da je partio dio mene, nego kao da je partio član moje najblize familje. Znao je on to, zato smo i sjedali na njegovoj taraci svako ljeto veliki niz godina pa i kad je bolovo, sve dokle ta taraca nije ostala pusta bez njega…….Fala ti na svemu dragi i voljeni moj dundo Đelo!!! – napisao je ovaj glazbenik.