Pero Milković postao je direktorom Domouprave prije tri mjeseca te je na toj čelnoj poziciji naslijedio dotadašnjeg direktora Konsuela Končića. Domoupravu je, ističe nam, zatekao u solidnom stanju, međutim, promjene su, naglašava, itekako dobrodošle. Za DuList Milković nam je otkrio s kojim se problemima Domouprava najčešće susreće kao i kako je planira modernizirati te približiti građanima.
Prošlo je sto dana otkako ste preuzeli Domoupravu? Koji su bili Vaši prvi koraci?
Domoupravu sam preuzeo u solidnom stanju. U financijskom smislu nije bilo nikakvih zabilježenih gubitaka. Neke stvari se ipak moraju odrađivati odmah. Ljudi, primjerice, prijavljuju kvarove i očekuju da ih se riješi što je prije moguće. Tu itekako imamo prostora za poboljšanja, a posebno danas uz pametnu tehnologiju. Kao novi direktor, pokušavam uslugu Domouprave što više približiti našim građanima, radi njih smo tu. Raspolažemo s 1100 ulaza što iznosi preko pola milijuna ‘kvadrata’. Cilj nam je biti dostupni što je više moguće i u što kraćem roku sanirati kvarove i slične dojave građana. Mi nismo na tržištu kako bismo zarađivali milijune, već kako bismo bili na usluzi upravo građanima. Najveći problem nam predstavlja životni vijek zgrada. Neke su stare 50, 60 godina te su dotrajale. Što se tiče iznosa zajedničkih pričuva iz kojih bismo mogli obnavljati, one su zakonski regulirane na 2,70 kuna, a mi još uvijek imamo dosta zgrada u kojima pričuva iznosi 1,53 kune. Kad nemamo dovoljno novca u fondovima tih zgrada, teško možemo ići u bilo kakvu njihovu obnovu. Otkako sam došao na dužnost, potičem zgrade na povećanje njihovih pričuva da bi tako one mogle uprihoditi značajnija sredstva pa da se može ići u realizaciju nekih projekata i sanacije dotrajalih stvari. Mokošica je, primjerice, građena 80-ih, već je prošlo 40 godina, a u Lapadu i Gružu su zgrade još i starije i došlo je vrijeme da ih treba obnavljati, a mi smo ti koji tu obnovu moramo poticati i pronaći zajednički jezik sa suvlasnicima zgrada. Otkako sam došao na čelo tvrtke, uspjeli smo u nekoliko zgrada pričuve povećati na 2,70 kuna i potičemo zgrade da dižu kredite preko nas. Mi smo im kao jamci te odrađujemo tehnički dio prema bankama. Za dizanje kredita potrebna je suglasnost u kvadraturi od 60 posto suvlasnika u zgradama. Netko će reći da je to novo zaduženje i izdvajanje više novaca za pričuvu, ali naposlijetku, svi ti stanovi će nekad nekome ostati pa neka te osobe sudjeluju u obnovi i s nama komuniciraju o tome. Najveći je problem upravo komunikacija. Pokušavam apelirati na mlađe da se uključe i doprinose zgradi i stanu da bude sve adekvatno i funkcionalno. S mlađim ljudima puno lakše postižemo komunikaciju i razumiju situaciju. Kad zgrada dotraje i kad je na njoj potrebno puno zahvata, onda su svi u problemima. Zato o tome treba misliti i voditi brigu na vrijeme. Tada se najčešće krivi Domoupravu i upravitelje zgrada, ali nekad treba krenuti i od sebe, od svog dvorišta. U zgradama koje imaju svoje predstavnike, situacija je poprilično dobra. Gdje nema predstavnika, moramo komunicirati posebno sa svakim suvlasnikom što otežava cijeli proces dogovora. A, ne može se ništa napraviti ako nemamo odluku natpolovične većine suvlasnika. Zato sam, otkako sam došao, počeo poticati sve zgrade da izaberu svog predstavnika koji može s nama komunicirati da tako riješimo probleme. To je bio neki prvi korak koji će nam olakšati komunikaciju.
Koje ćete još promjene uvesti u Domoupravu?
Sljedeći korak bio bi uspostavljanje što bolje komunikacije prema građanima, ako ljudi imaju neki problem da odmah krenemo u njegovo rješavanje. Katkada neke zakonske odredbe koče ono što bi građani željeli pa ih savjetujemo. Već sam krenuo s obilaskom zgrada na terenu, organiziranjem radnih sastanka sa suvlasnicima u zgradama, radi bržeg i lakšeg komuniciranja i rješavanja nastalih problema. Posebnu pažnju želim staviti na liftove te požarne i vatrogasne odredbe u zgradama, da sve bude u skladu sa zakonom i da tu budemo što ažurniji. Nakon toga cilj nam je tehnološko unaprijeđenje call centra u Domoupravi po pitanju ulaza i izlaza informacija i njihovog izvršenja. Građani žele kad zazvoni telefon da im se netko javi i da krene s rješavanjem problema. Trebamo malo obnoviti i telefonske linije. Vrijeme je to malo pregazilo, trebamo ih tehnološki unaprijediti kao i našu internetsku stranicu da građani na njoj odmah mogu iščitati sve što im treba, da ne moraju gubiti vrijeme i dolaziti fizički u Domoupravu. Želimo im biti dostupni 24 sata.
Spomenuli ste da stanare potičete na dizanje kredita kako bi se zgrade obnovile. Imate li podatak koliko su zgrade na području Dubrovnika kojima upravlja Domouprava zadužene?
Prošle godine smo realizirali oko 14 kredita. Domouprava diže kredit u ime suvlasnika i vrši plaćanje iz pričuva zgrade. Godišnje radi se o ukupnom iznosu kredita zgrada od 3,5 do 4 milijuna kuna. Većinom je riječ o većim zahvatima na fasadama i krovovima ili ugradnji liftova za zgrade koje ih još nemaju.
Najavili ste u prvim medijskim izjavama i da ćete reorganizirati Domoupravu. Kako ćete to točno provesti? Imamo informacije kako planirate zaposliti čistačice, ali i kućne meštre. Prvo što sam uvidio jest da bi trebalo otvoriti neke nove službe. Među prvim koracima želimo imati svoje čistačice i čistače koji će raditi održavanje za Domoupravu. Dosta zgrada pod Domoupravom nema svoje čistačice i čistače, ima neke vanjske pa tu uslugu ne možemo kontrolirati, a usluga je onda odmah i lošija. Primijetio sam da bi trebalo zaposliti čistačice i čistače. Otvorio bih službu za čišćenje u Domoupravi koja bi bila na raspolaganju zgradama, a suvlasnici zgrada odlučili bi sami bi li prihvatili tu uslugu ili ne. Napravili smo anketu među predstavnicima suvlasnika i većinom su pohvalili ovu našu inicijativu. Drukčije je kad upravitelj ima svoje čistačice i kad može nadgledati njihov rad. Događa se u sezoni da zgrade ostanu bez svojih čistačica jer krene čišćenje privatnih apartmana, a čistačica u gradu nema toliko da bi zadovoljile sve potrebe. Događa se da su zgrade u tom razdoblju zapuštene pa se suvlasnici počnu žaliti, a mi tu ne možemo iskontrolirati situaciju. Uvest ćemo zato kontrolu zapošljavajući naše čistačice koje će biti isključivo na raspolaganju zgradama s kojima ćemo potpisati ugovor ovisno o njihovim potrebama. Ako suvlasnici budu imali primjedbe na uslugu, mogu ih uputiti direktno nama i mi možemo provjeriti o čemu je riječ. Od toga bismo krenuli. Za početak bismo otvorili odjel za čistačice s četiri, pet zaposlenih čistačica i čistača, a ako bi se potrebe i zainteresiranost suvlasnika u zgradama povećavala, povećali bismo i njihov broj. Vidjet ćemo kakav će biti odaziv suvlasnika pa ćemo tome prilagoditi naše sljedeće korake po tom pitanju. Ima dosta zgrada koje su trenutno zadovoljne i s vanjskom uslugom čišćenja, u dosta zgrada se suvlasnici sami između sebe dogovore pa netko počisti. Smatram da Domouprava jednostavno mora imati ovakvu jednu službu kao upravitelj zgrada. Pomalo bismo nakon čistačica gledali uvesti i druge službe. Već imamo službu za hitne intervencije koja je građanima na raspolaganju 24 sata na telefonima za puknuća i začepljenja cijevi, elektroinstalacija, dizala te ostale kvarove. Funkcionira poprilično dobro. Problem je naravno što meštara nema nigdje pa se trudimo imati dobru kvalitetu usluge. Što se tiče zapošljavanja kućnih meštara, volio bih imati i službu održavanja, ali pošto su nam trenutno prioritet čistačice, na njih ćemo se sada bazirati. U budućnosti bismo širili uslugu tako da imamo svoju osobu za servisiranje i održavanje vatrogasnih aparata po zgradama. Voljeli bismo imati i naše električare, vodoinstalatere i ostale meštre, ali to su planovi za neku budućnost. Domouprava nije na proračunu Grada Dubrovnika, već se financiramo iz vlastitih prihoda pa sukladno tome se i možemo širiti. Ekonomski nam je trenutno neisplativo ulaziti u megalomanske zahvate i zbog cijele Covid situacije. Treba biti dovoljno mudar sa širenjem tvrtke, provjeriti ekonomsku isplativost.
Koliko novaca Domouprava može povući iz EU fondova’? Koje ste projekte pripremili za aplikaciju na EU fondove i koliko se zgrada prijavilo?
Što se tiče fondova za energetsku obnovu, 50-ak zgrada pod Domoupravom se na njih prijavilo, ali i to opet ovisi o ‘najbržem prstu’ i nizu ostalih faktora koje će država propisati. Ovisi i o tome koliki će biti budžet predviđen za energetsku obnovu. Ako država raspiše, primjerice, oko 300 milijuna kuna za energetsku obnovu, a mi u Dubrovniku imamo sami potrebu od 60 milijuna kuna, vjerojatnost da će dobiti sve zgrade prijavljene na natječaj je vrlo mala. U međuvremenu su se dogodili potresi u Zagrebu i Petrinji pa su i prioriteti drukčije posloženi pa smo svi u iščekivanju kad će biti i hoće li biti sredstava. Pratimo cijelu situaciju i pripremili smo projektnu dokumentaciju. Na usluzi smo svim zgradama koje su zainteresirane prijaviti se na fondove. Djelujemo savjetodavno i dajemo uslugu informiranja, upućujemo ih kako pripremiti projekte. Puno je lakše kad to ide preko nas, nego da 50-ak ljudi u zgradi mora sjesti za zajednički stol i dogovoriti se. Zgrade su te koje odlučuju, to su novci suvlasnika, mi s njima upravljamo, ali oni odlučuju kako ćemo mi to napraviti.
Koliko ljudi je do sad otkupilo stan kojeg su dobivali po povlaštenom kreditu u bivšoj državi i početkom 90-ih?
Svake godine je toga sve manje i manje, prošlo je 30-ak godina već. Ostalo je još 500-tinjak ugovora koji će svi biti realizirani kroz tri do četiri godine.
Koliko vam imovinsko-pravni odnosi otežavaju poslovanje?
Po tom pitanju imamo dosta problema. Krenuli smo pomalo u njihovo rješavanje. Moj posao je poticati suvlasnike u zgradama, upravo na rješavanje i sređivanje imovinsko-pravnih odnosa u zgradama kao i zemljišta okolo zgrade.
Objavljeno u tiskanom izdanju 9. veljače 2022.