Košarkaški teren na Pelinama nedavno je proglašen najbolje dizajniranim na svijetu. Riječ je o igralištu za koje će se reći i kako ima najbolji pogled. To je zaista neupitno jer pogled ‘puca’ direktno na gradske krovove. Generacije i generacije djece dolazile su se igrati na ovaj teren, družiti se i zaljubljivati. Dječja graja je i danas prisutna, reći će nam stanovnici ovog ‘kvarta’, ali većinom kad na igralište dođu djeca iz drugih dijelova Grada. Mi ih, nažalost, to subotnje jutro nismo susreli. U vrijeme kad smo radili reportažu, na njemu su se igrala tek djeca našeg fotografa Zvone. Sreli smo i Alfu i Josa koji su odlučili dovesti unuke Laru i Lea na igralište.
‘Ovdje je predivno’, kratko su nam rekli. Vijest kako je košarkaški teren proglašen najbolje dizajniranim, bio je povod da napravimo đir Pelinama i popričamo sa stanovnicima. U našem smo điru susreli Mirej Stanić, našu dragu dubrovačku glumicu i njenog kučka Vita. Pokazala se odličnim vodičem kroz ovaj kvart u kojem živi od rođenja. Stanić je studirala u Zagrebu, no odlučila se vratiti u Grad. ‘Ovdje je najljepše’, naglasila je. Prisjeća se kako je upravo ona nekad držala ključe od igrališta. Sada su uglavnom uvijek otvorena vrata.
—Sjećam se kako su tu prije bile nekakve gumene ploče, a koje su jedno tri puta poplutale. Sada su to izmijenili. Kad sam bila dijete, tu je na igralištu bila pržina – istaknula je Stanić. Nastavlja nam pričati o životu na Pelinama.
‘Teško je održavati kuću u Gradu’
—Sve mi je blizu. Ne moram se voziti autom, ne moram čekati parking. Auto mi dođe kao ‘nužno zlo’, ako ga baš moram upaliti. Isto tako, ovdje se ne čuje toliko buka sa Straduna. Pričamo o razdoblju kad je turizam u jeku i kad je krcato stranaca. Međutim, nažalost, sad je više od 90 posto apartmana. Tako da tu bude svega. Trudim se održavati kućni red i mir tako da ne dam turistima da galame poslije deset. Uglavnom se uspijemo dogovoriti – rekla je. Što se tiče butiga, kako kaže, više ničega nema u Gradu.
—Sad je internet kupovina najvažnija. Manje – više kad promatram bilo koji dio grada, govoreći o široj okolici, opet si osuđen na odlazak u shopping centre. Prije si u gradu imao skoro pa sve – naglasila je. Rekla je i da je jako teško održavati kuću u Gradu.
—Zahtjevno je! Nisu to suhe betonare, nego je riječ o kamenu. Uvijek će biti vlage. No, ljudima je skupo održavati kuće, teško da mogu to sebi priuštiti i naravno da će odseliti. Neki se ljudi odlučuju na iznajmljivanje jer je to jedan vid zarade – kazala je. Opet, nije sve tako crno. Govori nam kako su dočekali novu godinu na Pelinama. Ali, na otvorenom.
—Nekoliko ljudi je izvadilo stolove, donijeli smo sve vanka, s obzirom na to da je COVID pa ne možemo po kućama. Bilo je super, prisjetili smo se nekih starih dana.
Jedina zamjerka – nema zahoda
‘Uzmite od gospođe izjavu, ona će vam puno toga reći’, rekla nam je Stanić, upućujući nas na gospođu Zoru Brajević. Odmah nam govori kako je za nju igralište zasigurno jedno od ljepših!
—Mene gusta doć’ tamo pa gledat’ Grad. Otkad se ja spominjem ovog igrališta… Kad se zv’o ‘Junak’. To vam je bilo za vrijeme NDH. Može biti ‘45 ili ‘46, kad je bila druga država, ja sam znala mami rijet: ‘Idem se igrat u Junaka’, a ona bi rekla: ‘Ne igraš se u ‘Junaka’, nego se igraš u ‘Partizana’. Onda je bio ‘Mrnarević’. Uvijek je tu bilo divno za igranje. Nije onda svaka skula imala gimnastičku dvoranu pa bi se tu dolazili učenici igrati – kaže nam gospođa Zora ističući kako je jedina zamjerka za novi dizajn što nema zahoda! Stanić se na to nadovezala i navela da je prije postojao zahod na igralištu, ali i garderobe.
—Ovaj je elegantniji, ali prije je igralište bilo i praktičnije – rekla je, a na što Orlanda Degl’Ivellio, kći gospođe Zore dodaje: ‘Ali onda zbog toga zapišavaju ispred vrata’.
—U moje doba nije bilo puno banja kroz kuću. Tu je na igralištu bio tuš i zahodi. Neko je dolazio iz kuće se tuširati. I da, zamjerka je to što se sada ta djeca, a što im ja ne zamjeram, nama zapišavaju nama na vrata jer nema zahoda. To je strašna greška. No, igralište je spas za djecu. Jest da ti nekad dodiju, ali lijepo se izigraju. Sretna sam kad vidim ovuda dječicu jer nema vam više djece ođe.
O Peru Limunadi
Gospođa Zora je istaknula i kako se dosta izmijenio život na Pelinama.
— O tome ne treba govoriti. Uglavnom su ovdje stranci – ističe nam prisjećajući se raznih dječjih igara, a njena kći, među ostalim, navodi kako se danas kuće zaključavaju, što prije nije bio slučaj.
—I prije si ispred kuće kortu meo. Ako je bila kakva starija tete, pomeo si i njome. Jednom sam mela ispred vrata, a jedna žena, koja je uselila, pitala me što činim. Odgovorila sam: ‘Pa s metlom se mete ulica ispred vrata’. Ona je samo rekla: ‘To čistač radi’. Pa ću ja čekati čistača, a metla mi u ruci? – rekla je gospođa Zora. Prisjetila se nekih poznatih imena koja su živjela na Pelinama, a jedno od njih je i – Pero Limunada. Pitali smo je koji joj je najdraži njegov škerac?
—Bilo ih je Bogu hvala – ističe gospođa Zora.
—Domovinski rat je bio drugi rat koji sam proživjela. I isto sam se sakrivala gore u Minčetu. Radila sam inače na Pilama. Pero Limunata je bio glavni od skloništa. Sjećam se kad bi dolazila s posla, a on stoji s puškom ispred vrata i govori: ‘Lozinka!’. Ja bi mu rekla: ‘Ja sam, Pero’. Ponavlja on: ‘Lozinka’; ‘Minčeta!’; ‘Ulazi!’ – prisjetila se kroz smijeh.
Razne predstave
Nakon što smo joj pozvonili na vrata, gospođa Pave Gleđ rado se spustila sa zadnjeg kata kako bi s nama malo popričala. Ona je, kako kaže, cijeli život na Pelinama.
—Peline, kao takve, zapravo su kvart do moga. Jer, mi smo živjeli na Gomili. To je bio neuređeni dio. Pa kad smo malo poodrastali, onda smo se igrali na Pelinama. Bilo je puno djece, a veliki su se igrali nogometa. Zanimljive su bile te igre, pogotovo u ljetnim večerima, kad bi nas roditelji pustili. Znale su biti i odrasle cure među kojima i Mirejina mama. One su radile predstave gore ispod Minčete, i strašile nas malu djecu, pretvarajući se u duhove. U Mirejinoj kući je bilo dosta kazališta – rekla je gospođa Pave gledajući Mirej koja je sve to potvrdila kimajući glavom. Igralište se, ističe, pokazalo dobrim i kao ljetna pozornica.
— Bile su jako dobre predstave – Hekuba, Život je san… – prisjeća se. Dosta učiteljica se, kako kaže, odlučuje na dolazak s učenicima na igralište na Pelinama. —Čak smo i mi ponekad sa školom znali dotrčat’ – naglasila je. Posebno je istaknula kako su svi susjedi bili u dobrim odnosima.
—Nije bilo svađa. Za nas je to bila nepoznanica – kazala je.
Ljeti je kazin
Ulaz do njenog živi gospar Vlaho Kmetović, koji je također na Pelinama od svog rođenja. Pitali smo ga na početku je li bio na zajedničkom fotografiranju ispred Parčeve crkve. Rekao je da, nažalost, nije bio u mogućnosti. S obzirom na to da smo rekli kako nam je za dolazak u ovaj dio Grada povod bio proglašenje košarkaškog terena najbolje dizajniranim, Kmetović ističe odmah na prvu da je igralište fenomenalno.
—Međutim, ja sam imao nekih problema, morao sam ograditi jedan dio da mi se ne penju po taraci – dodao je. Kaže da je nekad teško, ali podnošljivo živjeti u Gradu.
—Ovdje imamo svoj mir. Samo je ljeti kazin zbog afitavanja. Mislim da je ova ulica prometna k’o Stradun. Turisti nemaju mjere, pogotovo Australci. Oni su divljaci. Upale muziku, loču, i bleje cijelu noć. Misle da ako su afitali apartman, da su afitali cijeli Grad. Mora postojati neki kućni red. To je jedini problem – rekao je. I, kaže nam, imaju dosta skalina, ali oni dobro služe – za kondiciju.
ARCHITECTURAL DIGEST
Najbolje dizajnirano igralište
Košarkaški teren na Pelinama proglašen je najbolje dizajniranim na svijetu. Naime, poznati američki časopis Architectural Digest objavio je listu osam najbolje dizajniranih košarkaških terena na svijetu. Teren unutar gradskih zidina našao se na prvom mjestu! Iza Dubrovnika, na listi su se našli New York, Pariz, Toronto, San Diego, San Pedro i Kambodža. —Za one koji imaju sreću igrati košarku na igralištu unutar gradskih zidina – iskustvo je koje će im vjerojatno ostati za cijeli život. Ne samo da je teren smješten između starih gradskih krovova, nego je i pogled na Jadransko more kao nešto iz bajke u Hrvatskoj – napisali su iz AD-a.
Na naslovnoj fotografiji: Zora Brajević, Orlanda Degl’Ivellio, Mirej Stanić