Nakon dugogodišnje agonije i truljenja na elitnoj lokaciji u Uvali Lapad, počelo je rušenje derutnog Hotela Jadran.
Na mjestu oronule ljepotice gradit će se novi hotel koji bi po projektu trebao biti nešto viši od dosadašnjeg i imati 60 luksuznih soba. Investitor je ujedno i vlasnik Ivica Trošelj, a cijeli projekt u Dubrovniku vodi dubrovački arhitekt Dinko Bakulić
Vlasnik se nada da će do jeseni uspjeti dobiti sve potrebne dozvole kako bi krenuo s gradnjom.
Valja podsjetiti kako su ovo sada bivše okupljalište lokalnih narkomana u tri prilike (travanj 2011., ožujak 2012. i rujan 2013.) ‘dokusurivali’ veći ili manji požari. U travnju 2011. gorio je depadans hotela, u ožujku 2012. u hotelu je zapaljeno smeće, dok je treći požar gorio u dvorištu hotela u rujnu 2013. godine.
DuList je o problematici Hotela Jadran pisao u nekoliko navrata, a posljednji put u ožuku 2016. godine. U potrazi za odgovorima zašto je hotel još uvijek u katastrofalnom stanju te tko je za to odgovoran prvi sugovornici bili su nam mali dioničari poduzeća Hotel Palma, pravnog sljednika Hotela Jadran.
-Zbilja ne znam kakva je sad situacija, posebno otkad su upravu preselili u Zagreb. Povremeno dobijem poziv na skupštinu društva, ali tko će ići gore. Sve je zamrznuto – kazao nam je kratko jedan od malih dioničara Pero Kalinić, dok je Zorana Koroman, također mala dioničarka, bila nešto rječitija.
-Situacija u hotelu je grozna. Vlasnici dionica društva su dva brata iz Zagreba. Kupili su nekretninu i otkupili najveći udio dionica malih dioničara, ali ništa nisu radili pa je hotel propadao. Ja svoj mali udio nisam htjela prodati, nego sam ih zadržala iz despeta prema njihovom odnosu. Nije mi bilo pitanje novca, već mi je bilo žao hotela, pogotovo jer sam Lapađanka. Nedavno me kontaktirao pravnik ALH-a, čiji Hotel Kompas je u susjedstvu Jadrana, s namjerom kupnje hotela. Interesirao se gdje može naći vlasnika. Saznala sam kako nije riješeno imovinsko stanje što se tiče zemljišta – rekla nam je Koroman.
Bakulić: Projekt usporavaju ‘pretendenti’
Zastupnik vlasnika Ivice Trošelja, dubrovački arhitekt Dinko Bakulić, potvrdio nam je tada pak kako projekt ipak ‘ne tapka na mjestu’. Bakulić ističe kako je prije nekoliko godina ishođena lokacijska dozvola, a u pripremi je tada bio i glavni projekt za građevinsku dozvolu. Otkrio nam je i što, odnosno tko, priječilo daljnji razvoj projekta.
-Projekt usporava dio ljudi kojima je Hotel Jadran u neposrednom susjedstvu kupio parcelu i izgradio im stanove. Dakle, svojim ljudima. Oni su platili i etažirali stanove, ali ne i zemlju. A Trošelj je u pretvorbi platio taj dio zemlje. Oni sad pretendiraju na vlasništvo dijela parcele hotela. Smatraju da je to njihovo, što bi ugrozilo projekt. U zemljišno-knjižnom izvatku to je još uvijek u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Hotela Jadrana, čiji je nasljednik Hotel Palma. Nastojimo izbjeći sud jer nam je u interesu što brža realizacija projekta. Naime, Ivica Trošelj se vraća iz Njemačke i ovaj projekt mu je iznimno bitan, jer od tog posla misli živjeti. Postoji novi projekt u kojem sam objekt tek podigao za pola etaže. Ipak, prethodno trebamo riješiti spor s pretendentima – kazao nam je tada optimistični Bakulić, dodajući kako će budući hotel nositi četiri zvjezdice i imati najveću i najbolju sobu u Dubrovniku.
Podsjetimo, društveno poduzeće HTP Hotel Jadran I je nastalo podjelom poduzeća HTP Dubrovnik 1991. godine. Djelatnost poduzeća je bila ugostiteljstvo i turizam, trgovina, vanjska trgovina i usluge u vanjsko trgovinskom poslovanju, prijevoz putnika čamcima i vozilima, pranje čišćenje i bojanje rublja i odjeće i instalacijski i završni radovi u građevinarstvu. Poduzeće je 1992. godine imalo deset zaposlenih i ostvarilo gubitak u iznosu od 13,2 milijuna tadašnjih hrvatskih dinara, a u vrijeme donošenja odluke o pretvorbi direktor je bio Mate Čović. Također, utvrđeno je kako je od ukupne površine zemljišta 4801 metara četvornih (tadašnja vrijednost 570 tisuća DEM) nacionalizirano 2106 ‘kvadrata’, ali nikad nije podnesen zahtjev za povrat. Knjigovodstvena vrijednost poduzeća bila je 597 tisuća DEM, a tržišna 1,67 milijuna DEM, s tim da su iz procijenjene vrijednosti izdvojeni stanovi u vlasništvu poduzeća. Utvrđeno je kako je hotel tijekom Domovinskog rata pretrpio ratnu štetu od 77 tisuća DEM.
Godine 1995. Hotel Jadran I postaje dioničko društvo s temeljnim kapitalom od 2,1 milijuna DEM. Dioničar s 43,87 posto udjela postaje kasniji većinski vlasnik Ivica Trošelj, isti udio dobila su 64 zaposlenika (mali dioničari), a jedan od dioničara (12,26 posto) postala je i Dubrovačka banka, pretvorivši potraživanja u udjel. Uskoro 59 malih dioničara prodaje svoje udjele (40,49 posto ukupnog broja dionica), i to Ivici Trošelju 4 542 dionica, Željku Trošelju 200, Zdenki Trošelj 130 i Mirku Obrvanu 3 741 dionica. Preostalih pet malih dioničara držalo je 719 dionica (3,35 posto ukupnog broja dionica). U 1997. preneseno je 130 dionica jednog malog dioničara na tri nasljednika, od kojih su dva prodali ukupno 54 dionice Asiji Dill i Zdenki Trošelj.
Nakon raskida ugovora s nekoliko malih dioničara 1999. godine u portfelj Fonda za privatizaciju preneseno je 2 426 dionica ili 11,40 posto ukupnog broja dionica. Zbog podmirivanja obveza za radove na obnovi i razvitku Fond je veliku većinu prenio društvu Kod građenje d.o.o., koje je kasnije iste prodalo tvrtci Grad export, koje ih je pak prodalo Ivanu Hercegu (1702 dionice) i već spomenutoj Asiji Dill (538 dionica). Oni su pak 2002. godine sve dionice prodali Željku Trošelju, koji je prethodno otkupio i udio Dubrovačke banke.
Neostvaren ‘razvojni program’
Po tzv. razvojnom programu novi vlasnik trebao je provesti opsežnu rekonstrukciju smještajnog dijela, plinske stanice i kotlovnice te obnovu i uređenje okoliša i parkirališta, nabavu opreme i nadogradnju trećeg kata. Planirano je povećanje kapaciteta objekta za 50 kreveta i izvanpasionske potrošnje za 85 posto, kao i izmjena struktura gostiju, povećanje kvalitete usluga, iskorištenosti kapaciteta, kvalitete smještaja i cijene usluga. Dobit poduzeća očekivala se već u prvoj godini nakon pretvorbe (142 tisuće DEM), a u trećoj je trebala iznositi 205 tisuća DEM. Procjena je bila da će se sve moći financirati kreditom od 1.480.130 DEM, ali nigdje nije naveden konačni rok za provedbu investicije.
Godine 2001. Hotel Jadran I, tada u većinskom vlasništvu Ivice Trošelja (65,22 posto udjela), inače liječnika s dugim radnim stažem u Njemačkoj, preoblikovan je u društvo s ograničenom odgovornošću te mijenja ime u Hotel Palma d.o.o. s temeljnim kapitalom od 7.892.700 kuna. Godinu kasnije promijenjena je adresa sjedišta društva, iz Stonske 16 u Dubrovniku na Horvatovac 25 u Zagrebu. Revizijom iz 2004. godine utvrđeno je kako je broj zaposlenih s deset koncem 1992. smanjen na jednog 2003. godine (isto stanje utvrđeno je i 2012.), a da hotel nakon ratnih razaranja i boravka prognanika (1994. – 1997.) nije u funkciji. Ističe se kako se za obnovu tražio kredit, ali bez uspjeha, prvenstveno zbog niza sporova sa zaposlenicima. U reviziji se također spominje kako je budućnost hotela planirana u sferi zdravstvenog turizma.