Sve veći broj naših sugrađana negoduje zbog najave o prometnoj blokadi grada tijekom Susreta hrvatske katoličke mladeži ovog vikenda.
Točnije, ljuti su što im se, iako su domaćinski velikodušno gradske ulice doslovno prepustili hodočasnicima, ne dopušta niti besplatan prijevoz ‘Libertasovim’ autobusima. Takav potez bio bi barem donekle pokušaj normalizacije prometne slike tog po svemu nesvakidašnjeg dana.
Ova situacija u sjećanje priziva lipanj 2003. godine, predivne dane koje Dubrovčani pamte po posjetu našeg počasnog građanina, trenutno blaženika a od idućeg vikenda i sveca, Ivana Pavla II.
Tih je vrućih ljetnih dana u grad ‘nahrupila’ masa vjernika, baš kao i ovih dana. I tih dana Dubrovčani su također bili otvorena srca, prihvatili sve putnike namjernike, shvaćajući značaj tog događaja koji se ‘jednom u životu’ odvija u njihovom gradu.
Taj događaj u tom duhu nije doživio jedan čovjek, tadašnji i današnji direktor javnog gradskog prijevoznika ‘Libertas’ Đuro Deranja. Na dan kad je u Luci Gruž održana velika koncelebrirana misa Deranja je svojim vozačima na linijama organiziranog autobusnog prijevoza iz okolnih mjesta prema gradu propustio napomenuti kako je Gradsko poglavarstvo donijelo odluku o besplatnom prijevozu za vrijeme događaja. I dva tjedna kasnije bio smijenjen.
Doduše, jedanaest godina kasnije odluku o naplati vožnji donio je sam direktor Deranja, a ne neko više gradsko tijelo. Svima će se naplaćivati karta za gradske kao i prigradske linije. Naplate će biti pošteđeni tek ‘akreditirani hodočasnici’, ističe. Kad se sjetimo ranijih dočeka Nove godine i sličnih manifestacija (ukinuta lijepa praksa nenaplate prijevoza), odluka o naplati je zapravo na liniji Deranjine poslovne politike. Ali, je li na liniji onih koji mu daju plaću i omogućuju normalno poslovanje, građana Dubrovnika?!
Zaista čudi da je Libertas kao tvrtka s krilaticom ‘Budite gospari, neka vas drugi voze!’ pokazao nerazumijevanje za potrebe svojih građana u ovako osjetljivoj situaciji. Pa valjda gradski prijevoznik i služi primarno građanima?!
Kao što je 2003. godine iznad sebe imao Dubravku Šuicu, Deranja danas ima Andra Vlahušića, gradonačelnika koji svoju politiku upravljanja Dubrovnikom temelji na filozofiji ‘šišajmo strane ovce, ostavimo naše’ – odnosno bolji život građana na uštrb posjetitelja. Ta i takva politika, dakle, u sukobu je s Deranjinom, koja bi se po tom ključu mogla nazvati ‘šišajmo što god uđe u autobus!’.
Provede li zaista Deranja svoj naum u djelo i zbilja zadrži odluku o naplati karata na dan Susreta, bit će to još jedan dokaz da su Vlahušićeve priče o ‘maksimalnoj zaštiti domaćih’ bile tek floskule ishlapjele u eteru Velike vijećnice.