Socijalno ugrožena obitelj naše sugrađanke Katije Šarić jutros se, srećom, nije našla na ulici. Naime, nakon pokušaja prisilnog iseljenja iz stana u Antuninskoj ulici, u kojoj Katija Šarić s obitelji živi bespravno od 2000. godine, deložacija je uz pristanak Grada Dubrovnika, koji ju je i pokušao izbaciti na ulicu, odgođena za mjesec do dva dana.
Novinarima nije bilo dozvoljeno približiti se stanu i pratiti deložaciju, a ulaz u Antuninsku ulicu blokirao je živi zid, doduše policijski. Veći broj civilnih i uniformiranih policajca bio je raspoređen duž ulice, a situaciju su, uz povremeni komentar, pratili susjedi, sugrađani te nekolicina obiteljskih prijatelja.
Iako su u dva navrata dolazili bravari, gospođa Šarić je svojevoljno pustila ovrhovoditelje u stan za koje je kasnije izjavila da „nisu imali niti malo osjećaja…da ih ne interesira ustavni zakon po kojem se socijalne prilike osobe moraju uzeti u obzir… te su joj objasnili da zaboravi na svoje stvari jer ih oni imaju pravo prodat“.
Tek kad je stigla informacija kako je Grad Dubrovnik kao vlasnik stana pristao na odgodu deložacije za jedan do dva mjeseca dana pred kuću i novinare izašla je vidno potresena Katija Šarić koja je, rekla nam je, upućena na gradonačelnika Andra Vlahušića kako bi s njim pokušala riješiti svoj socijalni status.
-Trebali ste vidjeti kako se ponašaju prema čovjeku koji stvarno nema gdje. To nema niti malo osjećaja, Ustavni zakon, gdje socijalne prilike čovjeka moraju biti uzete u obzir, uopće ih ne interesira. Ništa ih živo ne interesira. Ništa! Ovaj ovršni zakon se mora mijenjati, teško mi je to reći, ali to je kriminalni zakon. Ovo je kriminal, čovjeka izbaciti na ulicu. Meni je malo falilo da sad završim na ulici s bursom i da ostavim sve ono što gore imam. I da zaboravim na te stvari jer ih imaju pravo prodati. Sad je ovrha odgođena na mjesec do dva dana, odnosno na onoliko koliko će dozvoliti onaj tko ima dozvoljavati. Upućena sam gradonačelniku da s njime pokušam riješiti svoj socijalni status kojeg imam takvog kakvog imam. Sad ćemo vidjeti što će riješiti gradonačelnik jer do njega je sve – rekla je vidno uzrujana i potresena Katija Šarić.
Na pitanje što očekuje od gradonačelnika istaknula je kako mu želi ‘blagoslov da progleda jer ovo što radi nije u redu’.
-Dijele se stanovi ljudima šakom i kapom, ljudima koji nisu u ovakvoj, ma i sličnoj situaciji. Zašto se onda ne dodijeli onima koji su potrebiti? Ne tražim ja ništa što ne bi trebalo biti normalno. U situaciji kad netko ovršava građanina Dubrovnika, Grad Dubrovnik bi trebao izaći sa stanom gdje će ga privremeno smjestiti kao svoga građanina. I ništa više – rekla je Šarić, dodavši kako se u Antuninskoj ulici našla još 2000. godine kao podstanar žene koja se predstavljala kao vlasnicom stana. No, to očito nije bila budući da je stan u vlasništvu Grada Dubrovnika, a više možete pročitati ovdje.
Istaknula je kako je od Grada Dubrovnika tražila priznanje statusa socijalno ugrožene obitelji, što joj, usprkos rješenju Centra za socijalnu skrb, Grad Dubrovnik, govori, ne priznaje.
-Očekujem da će se konačno promijeniti ovršni zakon i to u korist građana kako nitko bilo kojom ovrhom ne bi mogao biti izbačen na ulicu! – poručila je Katija Šarić
Njen sin Sean nije uspio s majkom biti u stanu tijekom pokušaja deložacije već je rasplet situacije čekao na ulici zajedno s medijima i tek nekolicinom građana koji su ovoj obitelji došli dati podršku.
-Znate onu poznatu izjavu: Gdje ste bili ’91. godine? Mi smo ’91. godine bili u Mokošici i bili smo privrženi dati stan Hrvatskoj vojsci za obranu, na što je gospodin Andro Vlahušić rekao da Hrvatska vojska nije bila u niti jednome stanu. Međutim, mi imamo dokaze i hvala Bogu još su neki ljudi živi koji su bili u tom stanu. Jesmo li mi zatražili ikakvu odštetu od Grada? Nismo jer je bilo ljudi kojima je to bilo potrebnije. Sada kada je nama potrebno, nema nigdje nikoga, nitko se ne pojavljuje. Dvadeset i nešto godina traži se rješenje za ovo. Rješenja nema. Zašto ga nema u jednome Dubrovniku, ne znam. Naš stan u Mokošici je bio toliko devastiran da smo ga morali prodati po jako niskoj cijeni, a imali smo i kuću u Boškovićevoj koja je također prisilno morala biti prodana jer nismo imali novaca za obnovu. Što dalje izvolite pitati gospodina Vlahušića. Tko je bio heroj ’91. godine? Moja obitelj koja je dala stan vojsci za obranu Mokošice – rekao je ogorčeno Sean dodavši kako će se ova situacija nastaviti ukoliko gradonačelnik ne nađe neko rješenje.
-Od grada tražim da mi nađe neko rješenje, ali ne privremeno već trajno. Iz ovog stana neću izaći dok se meni i mojoj obitelji ne pruži topli dom kakvog smo imali ’91. godine – zaključio je Sean Šeparović.
Jedan od predstavnika Živog zida u Dubrovniku, na upit o situaciji, izjavio je da su oni ‘svjesni o deložaciji, ali da gospođa nije htjela, odnosno nije kontaktirala Živi zid’.
Stanovnici stare gradske jezgre se svi, neki više, neki manje, poznaju. Tako je i prvi bravar, gospodin Mišić, pri dolasku na mjesto događaja upitao okupljene je li to ‘ona gospođa sa dva kučka’, a kad su mu rekli da jest, samo se okrenuo uz riječi: ‘Onda neću’.
Mateo Ugorinac, obiteljski prijatelj kojemu također slijedi deložacija, došao je podržati Katiju i njenu obitelj te opisao kako ga je u noći prije deložacije pozvala ‘da dođe ujutro na prikle i uči što ne valja’.
Jedan od sugrađana, koji je odlučio ostati anoniman, opisao je situaciju kao tužnu, ali je dodao da je ‘uzimajući u obzir burnu prošlost njene obitelji ‘bilo samo pitanje vremena kada će sve doći na naplatu’.
Po odgodi deložacije javnosti se priopćenjem oglasio i Grad Dubrovnik:
-Gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić uputio je prijedlog Općinskom sudu Dubrovnik, sudskom ovršitelju, da se odgodi Odluka o iseljenju ovršenice Katije Šarić iz stana na adresi Antuninska 11, ukupne površine 54,00m2, a koji je u vlasništvu Grada Dubrovnika. Prijedlog gradonačelnika Vlahušića je da se odluka odgodi na mjesec dana tijekom kojih će se pokušati pomoći gospođi Katiji Šarić da iznađe adekvatan prostor za život te regulira svojoj status unutar socijalnog programa Grada Dubrovnika – ističu iz Gradske uprave.
Za nadati se kako će se za obitelj Katije Šarić vrlo skoro naći zadovoljavajuće rješenje nakon kojega više neće morati strahovati kako će se u jednom gradu kakav je Dubrovnik (a često čujemo kako smo socijalno osjetljiv grad) naći na – ulici!
afr/ng