I Lerovci danas slave Svjetski dan kazališta, a mi smo tim povodom kontaktirali voditelja Studentskog teatra Lero, redatelja i pisca, ujedno poznatog novinara, Davora Mojaša.
-Svjetski dan kazališta obilježavamo pa i slavimo nesvjesni da smo u nekom činu predstave koja traje i u kojoj pored nas prolaze protagonisti, jednako tako izgubljeni u prizorima koji se otimaju realnostima i gube među kulisama za koje smo uvjereni da im znamo smisao. I svrhu. I među koje razmještamo svoje i tuđe uloge. „Život je san“ po Calderonu, a gdje je tu onda teatar?! U snu koji je „više od života samog“! Teatar je igra ozbiljnih ljudi koja računa na posljedice, izazov i zagovor mašte idealan za odlutalosti, empatijski izgovor za avanture duha, preispitivanja i svođenja računa. „Hrid za slobodu“ – kako je Dalibor Foretić naslovio knjigu svojih kazališnih kritika. Ili, a ta definicija nekako mi je bliža, Milan Milišić piše da je: „Kazalište nešto tako prirodno, kao zelena livada sa umjetnom travom.“ Još treba samo dogovoriti izvedbu, redatelja nadobudnog nagovoriti, glumce privoljeti i publiku, bude li je, pripremiti na san. Koji će se možda dogoditi. Neka živi Dan kazališta!

Dan zena u Lazaretima – Studentski teatar Lero, DESA i ARL
Photo by Zeljko Tutnjevic – 00385 95 903 1000