Nakon što se ispripovijed'o s majkom Vinkom, te prije tog novog početka đira Za Rokom, ajmo ipak u pojašnjenje male crno- bijele fotografije sa jedva prepoznatljivim likovima koju nam je Igor donio, a na poleđini koje starim naliv perom piše „Bari Italija 26. VIII – 64 – vaterpolo ekipa „Porporele“! A sliku je snimio Krešo Nikić, stari od Nikolice.
– Ovo ti je naša ekipa s Porporele, bili smo prvaci dubrovačkih kupališta, koju su već tad neki zvali Divlja liga, te 1964. godine! I to ti je potvrda kako Divlja liga nije počela s ovim obnavljanjem osamdeset i neke, a treba znat kako je postajala i puno prije moje generacije! Sjećanja nekih starih gospara kažu kako se Divlja liga igrala još tamo tridesetih! – počinje taj dio sjećanja Igor, u kojima su mu pomoć pružili Braco Knego, Aco Matić, a i ostali sa raznih stolova, a i šanka Fontane.
KUPALIŠTA, A NE KAFIĆI
A njihova sjećanja kažu kako se tih godina, pa i te 1964. igrala ljetna liga tadašnjih kupališta. I – naglašavaju u glas – kupališta, a ne kafića i kako se danas sve ne zovu! Bilo je tek nekoliko ekipa; znanih do naših dana Porporela i Danče, te ekipa s Banja koja se zvala Lilihip i ekipa iz Lapada nazvana Piplić!
Uz njih te godine Ligu su igrali i juniori VK Jug, već u startu po mnogima favoriti! Sve je organizirala tadašnja SOFK – a, a pobjednik je trebao ići na nagradni izlet do Barija u Italiju, te tamo igrat protiv neke studentske vaterpolo ekipe. Do finala igralo se u Portu i naokolo, a veliko finale u tada novom, još nezavršenom bazenu, zaigraše VK Jug i Porporela. Međutim, unatoč očekivanjima, u finalu Jugove juniore, za mnoge neplanirano, ali uvjerljivo pobjede Porporelaši čak 4 – 1! I još jedan naglasak – nitko od Porporelaša nije imao više od 18 godina! Igor Žuvela samo 12. Te se oni i na svoje iznenađenje, fino urede, obuku vestite i spakiraju, te navečer brodom zaplove prema Bariju!
Puno detalja dolazi na pamet i u sjećanje, ali i dvojba kako se zvao mali brod s kojim su pošli preko Jadrana; Partizanka ili Proleterka! Tek pouzdano se sjećaju kako je more bacalo, „bio fortuno, rigali smo na sve strane!“, cijelu noć dok se putovalo. Iako su mnogi od njih kasnije bili pomorci.
ATRAKCIJA U BARIJU
A kad su izjutra došli u Bari, kao prvo bili su senzacija! Atrakcija. Klinci iz komunističke države. Nije se tad baš tako olako ni često išlo preko grane, pa ni do Italije. Prvom šetnjom dvojica se izgubila, našli ih tek oko podne pred utakmicu. Ipak su se skupili i odigrali, pa čak i pobijedili. Koliko? „Čini mi se dva razlike!“ upada Braco. „Ma nije, bilo je tijesno do kraja!“ kaže Igor. Ali – pouzdano, takvi nikakvi, umorni, neispavani i izrigani, pobijedili su neku tamošnju i te kako stariju studentsku ekipu usred Barija! Isto večer išlo se nase, opet istim brodom, al' bilo je lakše jer se i more smirilo. Eto, kažu kako je tako bilo. Okupljeni u Fontani. Ostalo je povijest.
A onda smo se opet u povijest laganom šetnjom i pričom vratili s Igorom, iz početka, a sve vezano za placetu Za Rokom.
– Pogrešno je reć' „Zarokaši“, mi smo sebe zvali „Rokaši“ i nikako drugačije. Vidiš, sad tu više djece nema, nema ih ni u Gradu, samo stolovi, ne može ni lopta između njih proć'. Ma ni frnja, ni ona puca s kojom smo se igrali. A nekad, sve se ovdje događalo! Ovo je bio naš skriveni centar svijeta, igara i odrastanja. Djeca Grada iz svih kvartova su tu bila. I sve je odavde započinjalo, svaka nova igra, škerac, a čak i dječji karnevo…
Antologijska fotografija povijesti Dubrovnika i naš prilog obilježavanju devedeset godina Republike Porporela! Vaterpolo ekipa Porporele – pobjednici dubrovačkih kupališta 1964. godine, davne preteče današnje Divlje lige, prije puta u Bari. Koliko još sjećanja služe Igora, Bracu i ekipu, na slici prvi s lijeva stoji… već smo tu zapeli! „B, B…! Kako ono?“ Nešto kao Barbarić, dalje ipak bez problema; do njega Pipo Čučević Ivov brat, pa Milo Vukas, Andro Đođo, Božo Prebisalić, Aksel Petković, Đorđe Crnčević koji je igrao najbolje, te Nikša Braco Knego. Dolje prvi opet s lijeva Stijepo Šuperak, pa Miho iz Konavala kome nikako da se sjete prezimena, iza njega skriven Mato Rimić, po sredini čuči najmlađi od svih, Igor Žuvela koji je tad imao tek 12 godina, pa Mario Bičić i… zadnjeg nikako se sjetit! I najvažnije, jedan fali na slici, a i on je putovao. Čak im kao najstariji bio vođa puta! Netko ih je ipak morao i snimiti, bit „žrtva“, a snimio ih je Krešo Nikić, važna karika Porporelaša.