Daria Radić, nasmiješena mlada kreativka, sebe je za razgovor u DuListu predstavila kao zaposlenu mamu dvoje djece s hobijem koji joj je užitak i bijeg od svakodnevnice.
Daria se na Facebooku krije pod imenom DARE Design, kreativnim online kutkom u kojem od različitih materijala pravi čuda. Ono što upada u oči su prekrasne ogrlice koje s ljubavlju izrađuje i po nekoliko sati dnevno, a kako je tekao njezin kreativni put, koji će uskoro biti zaokružen i nekom vrstom registracije radinosti, nakon čega će Daria moći i prodavati svoje rukotvorine, otkrijte u novoj priči DuList IN-a.
– Trenutno sam član Udruge KIS iz Zagreba, koja se bavi promicanjem kreativnog izražavanja, a njezini članovi izlažu po kreativnim sajmovima, gdje se može vidjeti sve napravljeno. Nažalost, ne mogu često prisustvovati na njima jer sam u Dubrovniku, dok je većina članova gore u Zagrebu. No, dotad izrađujem – ističe nam Daria, po struci geodetkinja. Kako je iz geodezije zalutala u krpice, konope, cvijeće…?
– Moj hobi način je na koji se riješavam svakodnevnog stresa. Zaposlena sam u struci, a moj hobi je nešto čime kreativno ispunjavam slobodno vrijeme. Kad sjednem u ‘svoju radionicu’ odlutam u neki drugi svijet. ‘Radionica’ je drveni stol na kojem nastaju svakakve čarobne ogrlice – smije se Daria.
Stol je postavljen ‘nasred dnevnog boravka’, jer Daria šije između obaveza, djece i ostalog, no u svemu joj, kaže pomaže muž Mario, bez kojeg kaže, njen hobi ne bi bio niti upola uspješan. A radi – kako stigne!
Trenutno sam na porodiljnom dopustu, a tad najviše izrađujem. Inače, različite stvarčice sam počela raditi prije otprilike sedam godina. Nisam počela s ogrlicama. Najprije sam krenula preuređivati razne ukrasne predmete decoupage i transfer tehnikom.Tražeći po internetu razne kreativne ideje stalno sam imala želju da napravim i ja nešto slično– smije se Daria, dodavši i to kako je stare stolice u kući njenog djeda preuredila u shabby chic stilu, te su sad za nju – neprocjenjive vrijednosti. No, kako je njezin prvi zadatak ‘biti mama’, posvetla se izradi samo ogrlica.
‘Ne gledam tutoriale, radije pročitam’
– Sad izrađujem najviše ogrlice, jer mi je to najzgodnije, zbog djece. Prije sam brusila, bojala, lakirala, što je dugotrajni proces. Ali i danas znam preurediti neki komad namještaja ili ukrasnog predmeta – ističe.
Na pitanje prati li video tutoriale na YouTubeu i sličnim servisima, ističe da ipak ne, a prva stvar koju je napravila je – cvijetna kugla od krep papira.
– Nestrpljiva sam gledati i čekati dok završi. Radije pročitam, vidim slike a na kraju i sama napravim neku svoju varijantu. Jedna od prvih stvari koje sam vidjela su ‘cvijetne kugle’ od krep papira. Kako meni doma ne uspjeva cvijeće, rado sam pokušala napraviti ovo – i uspjelo je. A onda su svi za Božić dobili moju kuglu… Ovisi koja je prigoda. Radim i anđele od tkanine, slova od kartona,okvire za slike, razne kreativne ukrase za dječje rođendane,ukrasne staklenke – kroz smijeh će Daria.
Veliki problem u Dubrobniku je, kaže, nabava ‘sirovog materijala’. Osim nekoliko shopova, nema stvari za nabaviti, poput ljepila, tkanina, satena, traka, kopči…
– Imam pet lokacija, gdje idem ovismo za ljepilo, konop, saten… Počela sam trošiti na to, umjesto na odjeću! Imam i ormar pun boja, konopa, tkanina,alata i ostalog repromaterijala… A nabavljam i preko Interneta, međutim, teško vidim na slici što je to zapravo, pa sam malo skeptična prema tome – ističe Daria.
Nema ograničenja, niti nekih posebnih planova kako izraditi ogrlicu. Kaže, krene i izrađuje.
– U izradi ogrlica ništa me ne sputava. Ne crtam, sve smišljam ‘iz glave’, pa maknem, prepravim… Ma i ja sam različitog raspoloženja svaki dan, nekad mi se nosi jednostavan i pomalo neprimjetan, a nekad volim na sebi šareniji i upečatljiviji nakit – i tako se stvaraju i moje ogrlice – kaže, otkrivši nam i kako je nastala ona prva.
– Sve je krenulo s konopom, običnim pletenim bijelim konopom. Jednu, drugu… I krenulo je, poticanjem od strane rodica.: ‘Ajde, napravi…’ Onda sam jednoj rodici poklonila za Božić ogrlicu i tako sam krenula poklanjati svima. Sad moji prijatelji dobivaju od mene sve moje rukotvorine. Više sam im i dosadila s pločicama, ogrlicama, cvijećem, kuglama… – opet će kroz smijeh Daria, a mi prelazimo na ‘ozbiljniji dio razgovora’.
– Planiram uskoro otvoriti neku vrstu radinosti, treba mi najbolja opcija, poput domaće radinosti, koju mogu otvoriti ako sam već zaposlena, jer ostalo ‘nije dobra računica. Onda ću početi prodavati, ostalo se ne isplati. Ogrlice su sad u formi poklona za rođendan. Želim otvoriti nešto između ostalog jer me nekoliko gospođa koje imaju suvenirnice, pitalo za ogrlice koje žele prodavati u svojim butigama. Uzela sam i zbrojila sve na papir… Nažalost, ručni rad nije baš cijenjen. Znam provesti i po osam sati na ogrlici, no tko može staviti pravu cijenu proizvoda, odnosno ne znam kako ‘naplatiti ruke’ – napominje Daria, koju smo za kraj pitali i koliko joj je teško odvojiti se od izrađene ogrlice, s obzirom da je svaka unikatna.
– Ako će netko to nositi i sviđa mu se, nije mi niti malo teško odvojiti se od njih. Poseban mi je osjećaj kad netko s veseljem nosi ogrlicu koju sam izradila. Ako slučajno nekome poklonim i osjetim da sam falila, da nisam baš pogodila đir, najradije bih napravila toj osobi novu da mi vrati ovu – zaključuje Daria kroz smijeh. A mi joj želimo da što prije otvori svoju radinost, kako bi što više ljudi uživalo u prekrasnim, jedinstvenim rukotvorinama ove vješte kreativke s osmijehom.