U gradu Dubrovniku već nekoliko godina raste trend sportske rekreacije i trčanja u kojem, na poticaj više sportskih udruga i gradskih struktura, sudjeluje sve veći broj naših sugrađana.
Dokaz tome je redovito probijanje broja sudionika raznih trkačkih, plivačkih i rekrativnih natjecanja, počevši od polumaratona ‘Du Motion’ i jedinstvene utrke zidinama ‘2k Run The Wall’, novogodišnje ‘Du Run 10k’ utrke, Aquathlona ili utrke ‘Stazom deva’ pa do brojnih manjih utrka u organizaciji Triatlon kluba Dubrovnik, Dubrovnik Run lige, Škole trčanja…
Naravno, ne može se zanemariti i uloga Atletskog kluba Dubrovnik, koji lošim uvjetima treniranja usprkos ostvaruju sjajne rezultate. Međutim, postavlja se pitanje prati li Grad Dubrovnik taj rastući trend i gledaju li gradski oci toliko daleko kako bi shvatili da se i na sportu može razvijati snažna grana turizma. Naš sugovornik Daniel Marušić jednakopravan je zastupnik obje strane – vlasnik je turističke agencije Dubrovnik Travel te istodobno pasionirani trkač, maratonac, triatlonac.
– Možda je Grad i spreman pomoći udrugama i klubovima, ali trenutno s tim nije dovoljno upoznat. Grad jest uključen u raznorazne projekte, ali to se temelji na neke ‘ad hoc’ suradnje u organizaciji utrka i događaja. Nedostaje nam konkretna strategija. Potrebno je sjesti za isti stol i dogovoriti se, jer ljudi su željni takvih aktivnosti – smatra Marušić. Mišljenja je kako sport treba podijeliti na rad sportskih klubova te na rekreaciju, koja uključuje lokalno stanovništvo, građane, djecu. U oba smjera Marušić vidi priliku za razvoj.
– S obzirom da je Dubrovnik turistički grad, imali bismo dodatnu, a pritom i cjelogodišnju turističku ponudu. Sportsko-rekreativni turizam idealno se uklapa u razmišljanja o Dubrovniku kao cjelogodišnjoj destinaciji, što je dio ukupne strategije dubrovačkog turizma. Znam da se na tome pomalo radi, ali je potrebno formirati radnu skupinu koja bi ideju doslovno sprovela u djelo, a ne da sve ostane na razini plana i inicijative – kaže Marušić. Uvjeren je kako je riječ o jako jednostavnim, ali jeftinim i konkretnim potezima.
– Što se tiče troškova, za nekoga je i jako malo – puno, ali za Grad Dubrovnik to ne bi trebao biti velik financijski rizik. Riječ je o ‘šminkanju’ već postojeće sportske infrastrukture, ali još bitnije o održavanju te infrastrukture. I danas svjedočimo kako je šetnica od Orsana do Uvale, koju rekreativci često koriste, slabo osvijetljena, a manjka kanti za smeće ili klupa za odmor. Uzmite stadion u Lapadu, gdje bi jedna prava tartan staza toliko pomogla našim atletičarima, koji danas nažalost na pripreme idu u Makarsku. Čini mi se da je stadion bolje izgledao u ratu. Sve su to jako bitni detalji. A takav vid rekreacije možete ponuditi ne samo gostima, već i građanima – ističe Marušić. Podsjeća kako je danas u svijetu sve veći trend najobičnija šetnja, jer je pasivni način života ‘out’.
– Kretati se, šetati, provesti vrijeme na otvorenom. To je danas ‘in’. Ako to omogućite stanovnicima, onda će to prihvatiti i ostali – objašnjava Marušić, dodajući kako je i u svojoj agenciji dobio niz upita gostiju vezanih za rekreaciju. Smatra da bi odluka o razvoju sportsko-rekreativnog turizma u Dubrovniku u konačnici rezultirala ciljanim dolascima gostiju baš zbog rekreacije.
– Time bismo zapravo ‘ubili dvije muhe jednim udarcem’, jer bi ista infrastruktura služila i našim sugrađanima. Korist je i financijska i zdravstvena, a da ne govorim da bi se podigla kvaliteta života. Pretilost, tlak, stres, sve se to rješava rekreacijom. Istini za volju, treba pohvaliti Grad za niz kvalitetnih poteza, ali ima još dosta prostora za napredak kako bismo ponudili kvalitetna rješenja za stanovništvo – podvukao je Marušić. Pozdravlja ideju o gradnji rekreacijskog parka na Glavici Babinog Kuka, kao i projekte na Batali te u Parku Luja Šoletića. Ipak, smatra ih ‘kapljicama’ u moru mogućnosti razvitka. Posebno ističe mentalitet lokalnog stanovništva, kojem se takvi sadržaji trebaju prilagoditi.
– Našim ljudima se baš i ne da vježbati u parkovima, a jako je slaba ponuda fitness centara, u usporedbi s drugim gradovima. Inače su u drugim hrvatskim gradovima tereni kvalitetniji, ima puno više sadržaja, kao i popratne infrastrukture. Osim toga, u drugim gradovima su termini za građane puno povoljniji i pristupačniji, a kod nas ih gotovo i nema. Zadarski sportski centar Višnjik od dana otvorenja je prepun sportaša i rekreativaca, od 6 do 23 sata. I naravno da je rezultat toga onda Zadar kao sportski grad, a to onda povlači otvaranje većeg broja sportskih butiga – smatra Marušić. Ističe kako dubrovački klubovi koji se bave tim vidom sporta još uvijek nisu ‘kucali na vrata’ gradskih otaca i onih koji odlučuju o sportu, ali su u stalnom kontaktu s Dubrovačkim savezom športova.
– Kao član Vijeća Turističke zajednice nazočio sam predstavljanju strategije turizma, gdje se ovakvi sadržaji spominju. Ali sve je to na teoretskoj razini. Svi znamo da nam treba tartan staza, šetnice, o tome su i mediji puno pisali. Međutim, nedostaje konkretno tijelo koje će na svakodnevnoj bazi to sve pratiti – objašnjava Marušić. Kolika bi uloga u svemu tome trebala biti dubrovačkih hotela u stranom vlasništvu?
– Trenutno ne sudjeluju puno, ali vjerujem da su oni, baš kao i drugi naši ‘novi sugrađani’, željni pomoći. Možda kad bi im se predstavio čist, zdrav i logičan koncept, vjerujem da bi se u suradnji s njima mogli odraditi sjajni projekti, posebno oni od šire koristi i na dobrobit svih, i građana i gostiju Dubrovnika – mišljenja je Marušić. Smatra kako bi i poslovna odluka hotelskih kuća o radu preko zime bila kompatibilna s idejom razvitka sportsko-rekreacijskog turizma.
– U konačnici bi to moglo dovesti do organiziranih dolazaka sportskih kolektiva sa sjevera Europe na zimske pripreme. Španjolska južna obala te Antalija u Turskoj iskoritili su prednosti blage zimske klime. Klubovi u sportovima ovisnima o vanjskim vremenskim uvjetima u tim krajevima organiziraju kampove, pa čak i komercijalne.
– A u Dubrovniku je topla klima, grad je siguran, s vrhunskim hotelima – podsjeća Marušić te za kraj ističe:
– Ne trebamo graditi megalomanske projekte, već krenuti od malih koraka. Jer Dubrovnik ima mogućnosti i sve su ideje dobrodošle.