Smrt 26-godišnjeg mladića, kojega se u teškom zdravstvenom stanju do Opće bolnice Dubrovnik prevozilo s Lastova više od osam sati, otvorila je niz pitanja. Među njima i ono o stanju helidroma na području Dubrovačko-neretvanske županije. Budući da smo u razdoblju predizborne kampanje, potegnulo se i pitanje nužnosti izgradnje mreže helidroma u najjužnijoj hrvatskoj županiji na najpovoljniji lokacijama jer se, može se čuti u javnom prostoru, danas ‘krpamo’ s onima koje piloti nazivaju ‘ono’. Odlučili smo stoga vidjeti u kakvom su stanju današnji helidromi u našoj županiji, udovoljavaju li svim uvjetima i propisima te što bi značila i je li nužna izgradnja mreže. Naš sugovornik, stručnjak u ovom području, poduzetnik Đani Bodlović, inače inicijator i sudionik u izradi prvog hrvatskog Pravilnika o helidromima iz 2011. godine, smatra da nije primjereno da se ova tragedija na Lastovu koristi kao materijal u kampanji za lokalne izbore. Nije lijepo, naglašava, a nije niti logično, jer je problem državne razine.
Kakvi su postojeći helidromi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, zadovoljavaju li domaće i međunarodne standarde i propise i jesu li dovoljno opremljeni?
Čitava županija ima samo jedan helidrom koji je negdje 2007. projektiran sukladno ICAO Annex 14 vol II preporukama. Od 2011. na dalje RH ima svoj namjenski Pravilnik o helidromima. Nažalost H Medarevo nije nikad doveden na razinu niti održavan sukladno tom standardu. Danas tamo imate rasvjetu koja je u metalnim kavezima koji predstavljaju nedopuštenu prepreku te neposrednu opasnost za operacije. Dopuštena visina nadvišenja danas u civilizaciji iznosi samo 5 cm. Izuzetak je mobilna rasvjeta koja u tom slučaju mora biti montirana na oprugama koje dopuštaju potpuno savijanje rasvjetnog tijela u slučaju kontakta.
Nalaze li se helidromi danas na najpovoljnijim lokacijama ili ne? Ako ne, iz kojih razloga svaka od lokacija nije povoljna, odnosno koji su nedostatci svake pojedine lokacije/helidroma?
Helidrom mora biti projektiran i građen sukladno Pravilniku na mjestu gdje je moguće ostvariti barem jednu prilaznu i izlaznu ravninu bez prepreka i nadvišenja uz dopušteno odstupanje od pravca do 30o. Neke od lokacija u županiji to zadovoljavaju, a neke ne. Kako niti jedna nije u skladu s propisima pogrešno ih je nazivati helidromima. Ispravno bi bilo lokacije za vanaerodromsko slijetanje. Detaljno nabrajanje nedostataka nije moguće u ovoj formi niti bi bilo ozbiljno od mene da se u to upuštam. Mogu spomenuti samo jednu lokaciju na kojoj sam osobno svojevremeno radio, a to je ‘H’ Blato. Blato ima prilaze, ali nadvišenja su problem jer vegetacija prelazi visinu platforme. Blato nema ogradu oko helidroma, a na prilaznoj cesti nema nikakve rampe. To je ‘poziv’ vandalima koji koriste to mjesto za ‘paljenje guma’ u noćne sate, čime se rasvjeta koja je ugrađena u površinu platforme uništava. Kada je zadnji put lokacija opremana rasvjetom, to je bilo po projektu ispod standarda te tehnološke održivosti. Tvrtka u vlasništvu mog kolege, koja je izvodila radove, predložila je dopunu do pune funkcije, ali je to iz čudnih lokalnih (malomišćanskih) razloga odbijeno. Na kraju je tvrtka donirala par tisuća eura opreme, da bi takva krnja varijanta uopće radila. Na tom helidromu, nakon što je dvogodišnje jamstvo isteklo, nije ugovoreno održavanje niti primjeren servisni odziv, a sada su tamo 1 od 8 zelenih tijela u razini platforme te 1 od 2 nisko svijetlećih reflektora neispravni. Takvo stanje traje već više od 5 mjeseci.
Na lokaciji ‘helidroma’ na Lastovu, bio sam zadnji put namjenski prije desetak godina. Već tada sam predložio načelniku promjenu lokacije za 150-200 m, što bi omogućilo prilaze za jugo i tramontanu te vjerojatno puno bolje uvjete za buru. Možda će ova tužna prigoda biti dovoljan poticaj da se krene u realizaciju. Na koncu zašto to ne bi bio helidrom za javni promet, koji bi otoku donio jednu sasvim novu kvalitetu života? Moram spomenuti da meni Lastovo nije daleko od srca, a niti od očiju – gledam na njega s tarace obiteljske kuće u Hvaru.
Koje bi po Vama bile najpovoljnije lokacije za helidrome na kojim bi slijetanje bilo moguće i noću, posebno na našim otocima?
To bi trebale biti lokacije gdje helikopter može prilaziti u vjetar te nesmetano izlaziti iz faze slijetanja bez prepreka za ove naše glavne vjetrove tipa jugo i bura. Kada je na takvim lokacijama projektiran i sagrađen helidrom sukladan propisima onda je moguće aplicirati precizni EGNOS LPV200 prilaz što je dobrobit na razini EU od 2015. godine. To omogućava servise u uvjetima loše vidljivosti – letenje uz pomoć instrumenata.
Je li i zbog čega važno razviti mrežu helidroma?
Helidromi i mali aerodromi na otocima, priobalju i graničnom području imaju važnu funkciju koja kreće od medicine preko zaštite i spašavanja (SAR) do nadzora Schengen EU vanjske granice – ukratko to je pitanje nacionalne sigurnosti. Kolege koje to rade po svakom vremenu, moraju imati uredna mjesta gdje mogu slijetati u slučaju otkaza, dopune goriva ili iskrcaja spašenih. Po tom pitanju bi se mogli ugledati na mrežu helidroma i aerodroma u Pugliji u Italiji. U toj mreži su dva aerodroma i 14 helidroma. Većinu je financirala EU s 85 posto udjela bespovratno. Svi ti helidromi, osim dva bolnička, su ujedno helidromi za javni promet, tako da stanovnici otočja Tremiti (San Domino, San Nicola) lete ugodno po primjerenoj cijeni do Foggie za 20 minuta. Zimi 3 puta dnevno, ljeti 5 puta i više. Između San Domino i San Nicola, imate oko 400 m, a svaki otok ima svoj helidrom. Osobno sam bio prisutan kada smo birali mjesto za ovoga na San Nicoli 2009. godine, u 2011. je helidrom bio operativan, a stanovnici dobili jednu novu kvalitetu života.
Upozoravali ste da u Hrvatskoj imamo niz opasnih i nepropisnih gradnji i rekonstrukcija među kojima ste naveli i helidrom uz Opću bolnicu Dubrovnik – o čemu se tu konkretno radi?
To je jedna čudna situacija gdje nadležnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u smislu infrastrukture izostaje, a Agencija za civilno zrakoplovstvo ne djeluje kao neovisni regulator sukladno EU regulativi. O tome sam govorio prije godinu i pol na portalu Obris.hr. Konkretno helidrom uz Opću bolnicu Dubrovnik nije proglašen za PIS (Public Interest Site) sukladno EASA regulativi što se je moglo do 2014. godine, što je propust ministarstva. Nakon toga isti nije usklađen s Pravilnikom o helidromima niti s Pravilnikom o protupožarnoj zaštiti na aerodromima/helidromima. Treba naglasiti da barem ima uredne prilaze, što je odlična vijest jer je sličan helidrom na Firulama nekada imao prilaze, a danas ih nema. Naime, tamo su danas urbane vile, zgrade te čak jedan kampanel – žalosno jer se radi o helidromu koji je dovršen i registriran 1992!. Drugi primjeri totalnih promašaja su ‘helidrom’ uz bolnice u Karlovcu i Slavonskom Brodu te registracije ‘helidroma’ Delta u Rijeci te ZTC u Velikoj Gorici. Niti jedan od spomenutih nema prilazne ravnine sukladne propisima. Upotrebljivi su stoga uvjetno po bonaci i lijepom vremenu. U Slavonskom Brodu imamo i problem više jer je udaljenost do zgrada od platforme premala te predstavlja opasnost kod operacija, a jedini prilaz je preko parkirališta. Tamo se očekuju slijetanja helikoptera HRZ Black Hawk?! Tko to preživi pričat će… Projektant tog helidroma vjerojatno nije nikada čuo na čemu se zasniva fizika leta helikoptera te kolike su brzine vjetra ispod helikoptera kada prilazi sporo ili zalebdi.
Također ste 2023. godine izjavili kako je Hrvatska u tom trenutku imala nula helidroma. Kako?
Jednostavno je, niti jedna od lokacija nije na vrijeme (do 2014.) proglašena za PIS (Firule, Dubrovnik, Dubrava) niti je usklađena s Pravilnikom o helidromima. Svijet se sprema za promet konvertoplana te se grade vertiporti (prvi je otvoren u UK nedavno) dok mi još nismo niti helidrome savladali niti smo male aerodrome napravili sigurnima za operacije. Imate loš primjer s mog otoka Hvara, gdje se mali aerodrom koristi i za medicinu. Ne postoji sigurna udaljenost za helikopter do javne prometnice, a prošlo ljeto se je našao genijalac koji se nije htio maknuti žutom helikopteru, koji je doletio po pacijenta. Na kraju su ga vozač hitne i medicinski tehničar iz posade doslovno odnijeli s piste, skupa s koferima. Odgovorne osobe operatora aerodroma nije bilo nigdje, a morao je biti tamo, dok zvanje policije nije dolazilo u obzir, jer bi stanje pacijenta bilo u pitanju.
Osobno smatram da nije primjereno da se ova tragedija na Lastovu koristi kao materijal u kampanji za lokalne izbore. Nije lijepo, a nije niti logično, jer je problem državne razine. RH je problem ostavila na lokalnoj razini, a tamo je stanje svakakvo, samo ne dovoljno dobro. Nužno je uspostaviti tijelo koje bi na neki način saniralo situaciju te bilo neposredna podrška gradovima, općinama i županijama. Takvo tijelo de facto postoji kao neformalna suradnja, a takva suradnja je omogućila da se helidrom u Orebiću sagradi bez grešaka. On je ostao nedovršen i neopremljen, baš iz razloga što je izostala potpora županije i RH.
MUP CZ ima uporišta u Zakonu o civilnoj zaštiti za formiranje takvog radnog tijela, uz to unutar MUP-a postoji vrhunsko znanje i obučenost unutar zrakoplovne Jedinice Lučko. Ta ista jedinica pruža sada dnevni HHMS servis za DNŽ, uskoro vjerojatno i bolje od toga s novo nabavljenim Bell 412epx. Zašto ne doškolovati pilote HRZ-a te nabaviti još 4-5 helikoptera istog tipa? Još 2011. sam predlagao javno na jednoj radionici u ‘kockici’, da RH mora uspostaviti državno školovanje za vertikalne servise po uzoru na Francusku (Heli Dax). Da su me nekim čudom tada poslušali, danas bi imali dovoljno certificiranih pilota na državnim zrakoplovima te vjerojatno ne bi morali ugovarati HEMS / HHMS servis izvan RH. Danas imamo taj ugovor te ga moramo podržati, ali uz njega moramo dodati nužne dopune infrastrukture i servisa, da bi dostupnost bila primjerena u slučaju većih nesreća te posebno u složenim meteo uvjetima. Po tom pitanju imam i vlastito obiteljsko iskustvo kada je moj sin pred Božić 2022. poletio svojim malim zrakoplovom u potragu za ribarom koga je odnijelo more u Konavlima. Tom prilikom preletio je 450 km brisanog leta na visini od 20-30m uz Mljet, Elafite pa sve do Punte Oštro. Suradnja s MUP DNŽ, Cro Control-om (Hrvatska kontrola zračne plovidbe) te aerodromom Dubrovnik je bila na vrhunskoj razini, što je omogućilo operaciju koja je bila u specijalnim vizualnim uvjetima – u prijevodu na granici vidljivosti uz južinu i kišu. Ribara nažalost nisu tada uspjeli locirati, pronađen je par dana kasnije baš kod Lastova.
Da završim s nečim pozitivnim, upravo se gradi H Rebro Zagreb na bolnici nulte kategorije za RH. Taj helidrom je upravo pozitivan rezultat ove gore neformalne suradnje. Naručitelj i voditelj tog projekta (zgrada, garaža, helidrom) je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine gdje je trenutno ministar baš vaš Blaćanin Branko Bačić. Kada bude završen, na njega će biti moguće aplicirati precizni EGNOS LPV200, što u prijevodu znači dostupnost po magli, smogu, niskoj bazi oblaka. Stoga mogu samo još jednom pozvati: Dajmo toj suradnji formu, a građanima RH i EU servise primjerene civilizaciji.
Foto: privatna arhiva