Nakon jučerašnjeg, slobodno se može reći, apokaliptičnog dana, u Župi dubrovačkoj ostala je tuga, nevjerica i potpuni kaos na cestama, u kućama, vrtovima, garažama…
Tužne slike poplavljenog kraja vide se na svakom koraku, a tijekom cijelog današnjeg dana ljudi čiste, ribaju, sekavaju… Tako smo na Popolici sreli i gospođu Mirjanu Milić, čija je kuća u potpunosti poplavljena. No, reći će sama, lako se to osuši, ali vrt je stradao…
-Sjećam se jedne davne poplave, bio mi je stradao vrt. Pa u ratu, pa sad. Ono što si radio cijeli život, nestalo je u sat vremena! – tužno će Mirjana, dodavši:
– Više ga se ni ne isplati popravljati!
A vrt, na nekoliko kaskada, u potpunosti je izrovan, zemlje ima na sve strane, sve detaljne dekoracije su uništene, pa čak je i narančin ‘isplutao’ iz zemlje jer ga je silina vode gotovo skroz izbacila iz zemlje.
Tu su i propali apartmani i gosti koji su ostali u čudu što se to jučer dogodilo…
– Vode je bilo skoro pa preko mojih ramena, sve se jednostavno naglo slilo s brda! Nažalost, da je bilo otvoriti kapiju, pa da ide na ulicu, nego je već bilo toliko jako da od siline nisi mogao otvoriti vrata – dodaje Mirjana i upućuje nas na kuće do, čiji stanovnici ribaju tarace i gaze po lokvama i pržini koju je voda nanijela sve do prometnica.
U kući gospođe Jele Handabake situacija nije puno bolja – dizali su laminat koji se u potpunosti smočio… Vrt je uništen, a samo su patuljci izdržali silinu mlazova. Kako saznajemo, razlog ovome leži u relativno novijoj gradnji u Župi, kaže gospođa Jele.
– Prije su se kuće gradile na način da se mislilo što će se dogoditi i što u slučaju poplave! Međe su srušene, sve je zbetonirano, pa kako će onda voda normalno otjecati? Naravno da će silinom doći na kuće, bez obzira koliko visoko bile – kaže.
U nadu da će se situacija u ovom kraju uskoro popraviti, kreće se u do stare škole, a na putu do susrećemo i Antuna Žeravicu, koji nam otkriva kako se jučer brzo organiziralo nekoliko ljudi za pomoć…
Ispred stare škole – traka. Srušen dio zida, a drugi će se dio urušiti i možda do kraja dana… Jedan gospar pokazuje nam i smeće u kanalu iza stare škole. Svugdje su lokve i blato, pijesak i kamenčići…. Vozači voze sporije, a dalje uz cestu vide se ostaci jučerašnje apokalipse…