Dan kada je očuvana sloboda Grada

Dvadeset godina prošlo je od najtežeg dana dubrovačke povijesti, tog crnog petka 6. prosinca 1991. godine.

Dan je to koji će ostati u pamćenju onih koji su ga proživjeli kao dan obilježen fijukanjem granata, detonacijama, dimom i paleži, tugom i nevjericom svih koji su ostali unutar i izvan zidina.
Dan je to kada je Dubrovnik očuvao i obranio svoju slobodu. Dan je to kada se s pijetetom trebamo prisjećati 19 poginulih branitelja i civila, 60 ozlijeđenih osoba, ali i svih onih hrabrih, malobrojnih branitelja, koji su se tog dana žestoko borili na prvoj liniji obrane za nas i našu slobodu.

Dan je to kada se treba sjetiti i hrabrih vatrogasaca koji su gaseći vatrene buktinje također spašavali Grad i njegove stanovnike. Dan je to kada se s tugom prisjećamo tog krvavog 6. prosinca 1991. godine i najtežeg dana u dugoj dubrovačkoj povijesti. Izgubljeni su ljudski životi, a ranjeno je i kameno tkivo Grada, nisu ga spasile ni bandjere UNESCO-a u koje smo vjerovali, zapravo nadali se kako će iste spriječiti bjesomučno iživljavanje nad našim Gradom. No, očekivanja se nisu ispunila. Razum nije prevladao.

Samo u napadu 6. prosinca povijesnu jezgru pogodilo je više od 600 topničkih projektila, devet zgrada u potpunosti je izgorjelo, dok je čak 461 zgrada pretrpjela teža oštećenja. Samo Stradun je izravno pogođen s 45, a franjevački samostan s 37 projektila, i zapravo nema kutka ove svjetske kulturne baštine koji nije bio oštećen.
 
ŽESTOKO RAZARANJE
Napad je trajao cijeli dan, a sve je počelo u rano jutro na blagdan Svetoga Nikole prije 20 godina, usprkos uvjerenju kako je postignuto primirje koje je trebalo stupiti na snagu upravo tog krvavog 6. prosinca. No, dogodilo se upravo suprotno – srbocrnogorski agresor žestoko je krenuo u razaranje Grada, uz pokušaj osvajanja tvrđave Imperijal na Srđu, koju su obranili hrabri branitelji.

Iako brojčano daleko slabiji, branitelji Imperijala, danas dubrovačkog simbola slobode, uspjeli su u bitki za Srđ odbiti sve napade nadmoćnijeg neprijatelja. Žestoki napad bio je usmjeren i na ostale prve linije obrane od Sustjepana preko Nuncijate do Orkanskih visova i Belvedera.
 
GRAD NIJE PAO
Bezbrojne granate koje su toga dana padale unutra zidina uništavale su i palače renesansnog grada, pri čemu ih je devet jako oštećeno, gorjele su barke u Portu, a nakon prestanka granatiranja buknuli su požari. U situaciji bez vode gašenje je bilo dakako bilo otežano, no buktinja se gasila morem, a vatrogascima su se u cjelonoćnoj borbi s vatrom priključili i građani.

Jutro poslije Dubrovčani su ostali bez daha pri pogledu na ranjeni Grad, no usprkos žestokom napadu s mora, kopna i iz zraka, te cijeni koju smo morali platiti u ljudskim životima, Grad nije pao. Njegova sloboda je obranjena, a 6. 12. 1991. godine ujedno je označio prekretnicu u ratu na dubrovačkom području.

Ulogu i zasluge dubrovačkih branitelja u obrani juga Hrvatske ne treba posebno isticati. Oni su nadljudskim naporima branili i obranili Grad. Stoga se na blagdan Svetoga Nikole obilježava njihov dan, Dan dubrovačkih branitelja kada im Dubrovnik i njegova okolica izražavaju veliku zahvalnost zbog obranjene slobode.