Novo istraživanje otkriva da se Zemljini dani postupno produljuju kako se Mjesec polako udaljava od našeg planeta. Taj proces, poznat kao ‘lunarna recesija’, uzrokuje usporavanje Zemljine rotacije, a znanstvenici predviđaju da bi se dani na kraju mogli protegnuti na 25 sati, piše ZIMO. Ipak, postoji ‘kvaka’, jer bi se to moglo dogoditi tek za sljedećih 200 milijuna godina.
Stephen Meyers, geoznanstvenik s američkog Sveučilišta Wisconsin-Madison, Zemlju je opisao kao rotirajući umjetnički klizač koji usporava dok ispružuje ruke. A zajedno sa svojim kolegom, istraživao je duboki odnos Zemlje i Mjeseca, otkrivši da je prije 1,4 milijarde godina dan trajao samo 18 sati. Kako bi došli do ovog zaključka, razvili su statističku metodu koja kombinira astronomsku teoriju s geološkim dokazima kako bi rekonstruirali prošlost Sunčevog sustava.
Njihova studija pokazuje da je prije nekoliko milijardi godina blizina Mjeseca Zemlji uzrokovala bržu rotaciju našeg planeta. Međutim, postupno povlačenje Mjeseca stalno je usporavalo Zemljinu rotaciju, piše ZIMO. To razumijevanje lunarne recesije pojačano je podacima prikupljenim s reflektora koje su na Mjesec postavili astronauti Apolla, što znanstvenicima omogućuje precizno mjerenje Mjesečevog povlačenja.
Nadalje, Mjesec je trenutno udaljen oko 384.400 kilometara od Zemlje i potrebno mu je otprilike 27,3 dana da završi orbitu oko našeg planeta. Međutim, udaljava se od nas brzinom od 3,8 centimetara godišnje. Ta sve veća udaljenost dovest će do dužeg orbitalnog perioda i sporije rotacije Zemlje.
Mjesečev gravitacijski utjecaj na Zemljine oceane ključan je za ovaj fenomen. Kako Zemlja rotira, Mjesečeva gravitacija stvara plimne izbočine povlačeći oceansku vodu prema sebi. Te plimne sile, u kombinaciji sa Zemljinom rotacijom, stvaraju trenje koje lagano povlači izbočine ispred Mjesečeve orbite. Ta interakcija rezultira time da Mjesec dobiva energiju i prelazi na višu orbitu, dok se Zemljina rotacija usporava.
Osim toga, klimatske promjene utječu na rotaciju Zemlje. Topljenje polarnog leda povećava ekvatorijalnu izbočinu planeta, dodatno pridonoseći postupnom produljivanju dana. Iako su neprimjetne tijekom našeg života, te će se inkrementalne promjene akumulirati tijekom milijuna godina, na kraju dovodeći do produljenog dnevnog ciklusa, objašnjeno je na portalu ZIMO.