Stjepan Sučić, potpredsjednik Matice hrvatske, ovog je četvrtka u Saloči od zrcala održao predavanje o Hrvatskom proljeću čiji je aktivni sudionik bio i sam. Sučić je u to vrijeme bio student FER-a, ali i član Matice hrvatske. Istaknuo je kako je Hrvatskom proljeću prethodila jako važna Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika.
-Njome smo se borili za jezik, a književnost je najbolja potvrda tome. Tada je započeta biblioteka Pet stoljeća hrvatske književnosti. To je bio najveći izdavački pothvat Matice koji je planiran i proveden. Vlatko Pavletić je objavio Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva u sjajnoj opremi, u smionom i diskretnom prisjećanju na Dubrovnik s jasnim hrvatskim znakom, grbom. U to doba u Dubrovniku izlazi časopis Dubrovnik, u Zagrebu Kolo, u Rijeci Dometi, u Splitu Vidik. Sve to uskoro preuzima ogranak Matice hrvatske. 1970. imamo procvat Matice hrvatske koja je još 1968. napadana kao jezgra i središte antisamoupravnog i antikomunističkog djelovanja. Govorili su da ona potiče na ono što nije u skladu sa socijalističkim programiranjem kako su ih smatrali voditelji i protagonisti komunističkog života koji je mislio da daje odgovore na sva pitanja. Pjevali su ‘mi nismo ništa, bit ćemo sve’. Kako možeš biti sve, ako ne učiš, ne promišljaš, ne odabireš najbolje? Kad se u Matici shvatilo da se nju tako nemilosrdno napada, odgovorila je na jedan iznimno mudar način. Matica je imala takav izdavački program da joj je nedostajala jedino još bolja komunikacija s čitateljskom publikom u obliku novina i tako je krenuo Hrvatski tjednik. To su bile tako promišljene novine, tako dobro oblikovane i bile su rado čitane te su imale nevjerojatan skok naklade – istaknuo je za DuList Sučić.
Dodao je da je Matica hrvatska bila ustanova koja je imala iznimno velik ugled, a potom se prisjetio svojih iskustava s progonom zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću za studentskih dana.
-Kad su unitarističke, velikosrpske i razne druge snage ocijenili Proljeće kontrarevolucionarnim, opasnim i antikomunističkim, nas su izveli na sudove, kao i naše profesore sa zagrebačkog Sveučilišta i progonili su nas kao sudionike Hrvatskog proljeća. Sav je narod došao u jedno novo razdoblje i novu političku školu gdje se jako dobro promišljalo kako misliti i raditi te kako stvarati najveća dobra, ali i kako biti solidarni s onima koji su progonjeni, a nisu ni krivi ni dužni jer su promicali hrvatsku kulturu, znanost i hrvatske gospodarske interese, nastojeći živjeti kao slobodni građđani svijeta – naglasio je za DuList Sučić.
Hrvatsko proljeće je naziv za intenzivna politička gibanja u Hrvatskoj, bogato kulturno stvaralaštvo i promišljanje o strateškim gospodarskim programima, vrijeme posebno obilježeno legitimiranjem hrvatskoga nacionalnog identiteta. Ono je započelo sredinom šezdesetih i kulminiralo tijekom 1971. godine a zalaz doživjelo u 1972. godini. Doba je to procvata kulturnog stvaralaštva, prožeto slobodom govora i pisanom riječi. Matica hrvatska je svojim knjigama, znanstvenim skupovima i književnim priredbama nastojala odgovoriti. Pokrenula je Hrvatski tjednik. Sav hrvatski narod bio je prožet ozračjem demokracije i slobode. Pokret hrvatskih sveučilištaraca doveo je u službenu studentsku organizaciju novo vodstvo. Deklaracijom je obranjen hrvatski književni jezik. Pokrenute su rasprave o bitnim pitanjima gospodarskog razvoja i prometnog povezivanja Hrvatske. Osnovani su mnogi ogranci Matice hrvatske. Nakon sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu početkom prosinca 1971. godine uslijedila je represija uhićenjem studentskih lidera i prvaka MH, više stotina osuda za političke prekršaje, čistke članova SKH i stvaranje trajnog traumatiziranog stanja u Hrvatskoj. Hrvatsko proljeće predstavlja uvodni čimbenik u stvaranju samostalne hrvatske države početkom devedesetih godina XX. stoljeće.